Mindaugas Nikoličius velikim koracima ponovno stupa na scenu, nakon poraza od Istre sportski direktor Bijelih u prvom je planu. Ispred Nikoličiusa je šest dana u kojima mora pronaći svježu krv u veznom redu i napadu. Šest dana nade za Hajduk i njegove navijače da se neće ponoviti Istra.
Puljani su sve vratili na početak. Momčad koja je jedina odigrala remi sa Rudešom u prvih mjesec i pol HNL-a srušila je Hajdukov dugi niz pobjeda. Ali, nije serija bila tako idealna, savršena. Nitko nije zaboravio kako je Hajduk plesao na tankom rubu remija s Dinamom, kako se iščupao iz egala u Varaždinu, kako se mučio s Belupom prvih 45 minuta na Poljudu. Pritom će kiruruški seciranih pet pobjeda donijet jasan zaključak kako je dvoboj s Rijekom najbolje izdanje, a Rudeš rutinski bljesak u kojem se lagano riješila momčad iz podruma HNL-a. Ali, Rijeka je imala pečat energije Rokasa Pukštasa, igrača koji tako silno nedostaje Lekinoj momčadi.
Kakva je uistinu bila igra Hajduka u pobjedničkoj seriji analitička je tema koja je odgovor pokrivala rezultatom. Seriju je najvećim dijelom na svojim leđima podržavao Livaja, asistirali su mu Melnjak, Pukšas i Dajaku, no pokazalo se da je kvartet skroman za teret šampionskih ambicija. Previše prosjeka, previše igrača u lošem trenutku forme, a premalo konstante za igru koja bi rezultat činila optimističnim u futuru. Zato je Nikoličius opet u glavnoj ulozi.
Pred dva dana glorificirali su navijači Nikoličiusa. Ti si Bog, ti si genije pisali su mu po društvenim mrežama. Poslije Istre ne treba ni otvarati komentare, jer ovoljetna pojačanja sa ofenzivnim predznakom u trenu su se pretvorila u prinove. Odjidja Ofoe, znalac bez tjelesne moći, Moufi na beku ništa konkretniji od Mikanovića, Dajaku bez ideje. Najveća je tragedija današnjeg Hajduka što uistinu nema širinu rotacije, jer ulasci s klupe rijetko donose napadački progres. Čak štoviše, unatoč epizodnim rolama Dajakua skloniji smo tezi da se momčad oslabi izlascima igrača iz standardne postave.
Stoga je ključno pitanje što može uraditi Nikoličius do petak navečer, koga može dovesti do blagdana Male Gospe? Pitanje je legitimno, ali možda i suvišno. Nikoličius više nije u situaciji da se preispituje mogućnost, jer ako Hajduk želi nastaviti s pobjedama, Hajduk mora dovesti pojačanja. Ne prinove, već isključivo pojačanja. Kako, kada i gdje će Nikoličius pronaći krilnog napadača i veznjaka koji će igri pružiti dodatnu dimenziju, to su pitanja na koja sportski direktor mora što prije ponuditi konkretna rješenja. Prošle subote nije nedostajao nitko osim Pukštasa. Istina, priključit će se Uremović i Žaper, ali Hajduk je i bez njih dvojice potpisao niz pobjeda na startu prvenstva. Uz to, Uremović je stoper, nije doveden da bi rješavao utakmice, dok je Žaper dva mjeseca izvan natjecateljskog ritma i ne može se od 25-ogodišnjeg Osječanina očekivati da preko noći postane igrače prevage.
Gorica je prvo gostovanje, zatim slijedi Lokomotiva i derbi s Dinamom. Hajduk je i dalje lider prvenstva, ali Bijeli su sami sebi zakomplicirali situaciju. Dva tjedna mira u nemiru ima Leko. Način na koji je Istra bacila Hajduka i kompletni Poljud na koljena više boli od samog rezultata. Zato je pred Lekom nemir u situaciji kada se nudila jedna idilična pozicija "zen atmosfere" savršenog Hajduka sa šest pobjeda u nizu. Ali, to je jedan san koji pripada prošlosti. Onaj šampionski i dalje živi, jer veliki uvijek kažu "nije bitno koliko puta padneš, nego koliko se puta digneš".
Nakon PAOK-a Bijeli su se podigli s dvije pobjede, a poslije Istre ponovno imaju tu mogućnost kako bi derbi dočekali u dobrom raspoloženju. Puljani su srušili seriju, srušili su atmosferu, ali sport je tako zanimljiv jer stalno nudi nove prilike. Ovog tjedna nudi šansu sportskom driektoru Nikoličiusu da se premetne u junaka ove jeseni s dovođenjem dva kvalitetna igrača. Za dva tjedna nudi se prilika Leki i njegovom stožeru započeti novu seriju pobjeda. Puno se izgubilo u jednom porazu, srušene su mogućnosti rekorda, ali jedan cilj i dalje je ostvariv. Cilj koji se čeka već 18 godina.