Zadnju utakmicu velike karijere ispisuje u nedjelju poslijepodne Danijel Subašić. Bit će emotivno za 38-godišnjeg vratara koji je na Poljud prvi put stigao još u ljeto 2008. godine. Prije čitavih 15 sezona! S Hajdukom je osvojio Kup, pa se u siječnju 2012. otisnuo u Monaco, potom se vratio u svoj Zadar i kada se činilo da je kraj stigao bez najave, kao sportska Trnoružica probudio se iz nekog kratkog sna i ponovno obukao rukavice. Godinu i osam mjeseci proveo je u Hajduku. neće se u tom razdoblju pamtiti njegove velike obrane, ali Subašić se nije ni vratio da bi potpisivao presudne detalje. Subašić je na Poljud stigao u dubokom smiraju karijere kao dobri duh svlačionice. Igrač koji iskustvom pomaže da bi svi zajedno rasli, bili veći i bolji.
Pritom, Danijel Subašić zaslužuje respekt ne samo navijača Hajduka. Suba je puno veći od jednog kluba ma koliko Hajduk bio dominantan u njegovoj karijeri koja nadilazi i nacionalne granice. Uz mnogobrojne navijače, igrače, i djelatnike Zadra, Hajduka i Monaca, Subašiću će se javiti princ Albert, čestitat će mu Dalić, objavu će poslati bivši i sadašnji Vatreni.
Subašić je čovjek zbog kojeg je Hrvatska “ludovala” u Rusiji, vratar koji je obranama kaznenih udaraca odveo Vatrene do srebra. Zato je oproštaj Subašića igrački zbogom veličini koja je igračkim i ljudskim kapacitetom ostavila duboki trag. Hvala, Suba na onom Ramosu kojeg si “skinuo” u Bordeauxu, na tri Danca koje si bacio u očaj u Nižnjem Novgorodu, na Rusima koje si zaustavio u Sočiju. Karijera je bila velika, baš kako je Melnjak kazao “došao si isti dan kada i ja, potpisao si dva Kupa i točka”.
Gotovo, rukavice se skidaju, odmori se Suba, zaslužio si!