Kažu da je to možda zbog “novog normalnog u eteru”. Sve se mora dinamizirati, mijenjati iz sata u sat, koncentracija mladih ne traje dugo. Neki tumači novog vremena čak uvjeravaju kako im se treba prodavati par minuta utakmica uživo, na ekranu mobitela, jer da ih navodno toliko zanima. Kao što im treba bombastičan naslov teksta da ih privuče. Moguće je da je takva mladost novog doba. Je li, pak, moguće da ona, recimo u nogometu, postaje takvom jer joj se tako serviraju “istine” i stvaraju novi standardi?
Brze promjene raspoloženja
Kroz više desetljeća doživljaja nogometne Hrvatske možemo kazati kako postoji sklonost promjenama raspoloženja o nekome ili nečemu u prilično kratkom vremenu. Nekad je to, recimo, bilo unutar koje godine, negdje unutar olimpijskog ciklusa, rjeđe unutar sezone. No, ubrzanje svijeta pogonjeno internetskim (virtualnim) gorivom i ove naše periode promjene stavova dodatno je brzinski osnažilo. Ukoliko su nekadašnje razine obrata bile nekako prihvatljive i ipak manjeg utjecaja, ovaj današnji intenzitet promjene stava i procjena je neracionalan. Kao takav je i od razornog utjecaja na logične dinamike nogometa.
Gattuso je još kao mladi igrač doživljavao ismijavanja jer se ‘samo agresivno tuče‘. Doko je igrao u Zagrebu protiv Hrvatske (1999.), u ‘VIP loži‘ socrealističke Kranjčevićeve, veći dio uvaženih gosti sprdao se s činjenicom da ga je Milan koji mjesec prije kupio za 17 milijuna maraka. Vrijeme buduće pokazalo je do kuda je stigao on i oni ‘mentaliteti‘ VIP-a Hrvatska
Najveći hrvatski nogometni derbi u Maksimiru u najavnim je danima djelovao kao slavljenička fešta modre zbilje, a rekvijem bijele aktualnosti. Ono, Dinamo je ušao u Ligu prvaka, dobit će 30 milijuna eura, pojačao se, živi se blagostanje, a trener Sergej Jakirović je pokazao kakav je to profesor. S druge strane imali smo poljudsku dramu, smjene, međusobne optužbe, javno okruženje koje odaje nepodnošljivost “te muke i njenih aktera”. I da, Gennaro Gattuso je u tom okruženju tretiran kao “štraca”, a u ostatku zemlje i pratitelja kao neznalica koji samo galami i gestikulira...
Jakirović je premijeru tih muka imao lani, kad je stigao u Maksimir nakon gubitaka u Europi. Potom je preživio pritisak oko mogućih smjena, pa u finišu HNL sezone odveo Dinamo do duple krune. Već je bio rehabilitiran, a nakon Qarabaga, eto, postao je opet profesor. Gennaro Gattuso je još kao mladi igrač doživljavao ismijavanja jer “samo se agresivno tuče”. Dok je bio u mladoj Italiji, i igrao u Zagrebu protiv Hrvatske (1999.), u “VIP loži” socrealističke Kranjčevićeve, veći dio uvaženih gosti sprdao se s činjenicom da ga je Milan koji mjesec prije kupio za 17 milijuna maraka. Kao što su ismijavali Pirla jer, “vidi ga, trči kao patka, gdje će taj igrati!?”. Vrijeme buduće pokazalo je do kuda su stigli (vrha svijeta) oni i oni “mentaliteti” VIP-a Hrvatska...
Uoči Dinama, Gattuso je bio pojam tipa kojeg bi trebalo najuriti, ali je zaštićen ugovorom, pa ga treba istrpjeti (pogurati) dok sam ne podnese ostavku. Trebalo je 90 minuta maksimirske utakmice da se sve to krajnje pozitivno i negativno okrene, pa da onaj koji je bio maksimalno negativan postane krajnje pozitivan, a da onaj koji je bio iznimno pozitivan postane negativan.
Zaista? Za samo 90 minuta?
Gol Livaje i 1:0 za Hajduk učinilo je da Gennaro Gattuso bude heroj, a profesor u maksimirskom blagostanju Serger Jakirović postane limitiran šegrt zbog kojeg je Maksimir pun briga i dubioza. Zaista? Za samo 90 minuta i zbog jednog neočekivanog rezultata? I to u šestom kolu prvenstva koje traje još 32 etape i osam i pol mjeseci? Znači li to da će nakon prvog poraza Gattuso biti opet štraca, a Jakirović magistar? Moguće, to su očito novi standardi procjena koje diktiraju novi pratitelji, a koliki je utjecaj, osim što je poguban za logiku nogometa, vidi se i po tome da stariji, iskusniji, čak i stručni likovi, prihvaćaju praćenje tih ritmova. Ako je trend biti u trendu, nema problema kazati da je danas ovaj fenomen, a sutra luzer...
U Puli su u svibnju na tribinama Drosine pjevali pjesme Paolu Tramezzaniju. Naslov hita “ostani”. I ostao je, iako Pula nije Milano, London, niti je Istra Inter ili Tottenham. No, Tramezzani ima 54 godine, emotivan je tip, voli obiteljsko okruženje i dopala mu se pulska atmosfera. Gazde iz Vitorije nisu mu sačuvali momčad, dapače, samo su je oslabili. Unatoč tome imao je ponajbolji start Istre u prvoligaškoj povijesti. Nakon pobjede u Koprivnici te Kupu, uslijed tradicionalnog pada od Lokomotive, odmah ga je neki gledatelj izvrijeđao na osobnoj razini i to na talijanskom jeziku, da ne bude zabune. Kao da je u trenu Tramezzaniju pala konstrukcija zašto je ostao u klubu bez logične ambicije, a držala se teze o obiteljskoj i pozitivnoj atmosferi malog kluba. Jedan poraz i štraca si...
Treba li se onda čuditi što je u ovakvom pristupu krajnosti osnažena atmosfera uzavrelih strasti, krivih postavki nogometa i odluka, posljedično praćenih nasilnim ispadima na tribinama, terenu i oko stadiona?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....