Potpuna neizvjesnost vlada na Poljudu, nema signala o tome hoće li predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić prelomiti, i osmi put smijeniti aktualnog trenera i angažirati novog stručnjaka, ili će, što izgleda kao logičnije, nastaviti svoju borbu za naslov prvaka s Mislavom Karoglanom, koji ipak objektivno sagledano, ima uvid u igračko stanje.
Narod navijački u velikom je iščekivanju, kao i uvijek kad je Hajduk, u ovakvim, ipak kriznim vremenima, niže se navodno provjerene dojave, spekulira se o kandidatima za nasljednika Karoglana, raspravlja o tome kako dalje, prave bodovne kalkulacije u završnih devet kola, što je praktično četvrtina prvenstva. Dvotjedna stanka itekako je dobro došla Jakobušiću i njegovim ljudima, jer to je mogućnost da se momčad pripremi za ključne ispite, tijekom kojih bi se, s pozitivnim rezultatima, u prvom redu u derbijima s Dinamom, vratio izgubljeni zanos.
U prvi plan je, kao novo rješenje za trenera, izbio lik Krešimira Režića, koji je prošlih nekoliko mjeseci boravio u Splitu i imao vremena, čak i mogućnosti upoznati stanje u taboru "bijelih".
Kada se plasira ime Režića kao kandidata za trenera, mnogi iz navijačkog plemena ostaju iznenađeni, ali to su oni koji drže da Hajduk mogu voditi jedino i isključivo oni koji svojom pojavom, na temelju kurikuluma, predstavljaju garanciju za stabilizaciju momčadi. Tako se vrte imena pojedinih trenera koji su već vodili Hajduk, u prvom redu Zorana Vulića, zatim Luke Bonačića, čak i Ivana Katalinića, koji, međutim, niz godina uopće ne zalazi na stadion, osim u danima tužnih ispraćaja svojih drugova.
Odmah se javlja sumnja u glavnoga, u predsjednika Jakobušića, uz neizbježna pitanja gdje griješi
U trenutku kada je Niko Kovač prošlog vikenda ostao bez posla, pa bez obzira ne negativnu seriju rezultata s Wolfsburgom, odmah su javile ideje o njegovom angažmanu, kao što je tijekom proteklih sezona kao stalni kandidat figurirao Goran Tomić, koji je na poslu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (ugovorom vezan do ljeta). Brojni bi treneri, pogotovo iz našeg nogometa, rado preuzeli izazov treniranja Hajduka, s uvjerenjem da bi mogli odvesti "bijele" do pobjedonosnog juriša, ili bi barem voljeli to pokušati, ali uvijek je dolazilo do kriznih situacija, većinom nepremostivih.
U prvom redu zbog manjkavosti u igračkom kadru, nedosljednosti izbora prinova, tako da je katkad izgledalo kako sportski direktori u prvom redu dovode igrače kako bi opravdali svoj angažman. Nikako se nije dogodila sinergija odlučujućeg terceta: predsjednika, sportskog direktora i trenera. Nada je ove sezone postala realnija nego ikada u prošlih dvadeset godina, posebno kada je sletio Ivan Leko, kao najpoželjniji stručnjak, koji je odmah na početku detektirao pravo stanje kadra, pa je zatražio određene profile za kompletiranje momčadi, ali se realizacija otegla pa je došlo do razlaza.
Zagonetka je što dalje uraditi, pa čim je ta nesigurnost na sceni, odmah se javlja sumnja u glavnoga, u predsjednika Jakobušića, uz neizbježna pitanja, gdje griješi. Bjelodano je da bi nakon onih cirkusarija s dovođenjem igrača u vrijeme Kosa i Branca sada na udaru trebao biti Mr. Football, Nikoličius, čiji kadrovska shema ima previše propusta. Dapače, treneri su njegove žrtve…
Za kraj dodajmo i da mnogi zazivaju povratak Igora Štimca na Poljud, što je ipak u odnosu na "prgavu familiju" apsolutno nemoguća misija.