Filip Uremović dva i pol mjeseca je igrač Hajduka. Slavonac iz Požege, igrač koji je nekoć bio mlada nada, prije svih Dinama, danas je važna uzdanica Hajduka. U zrelom igračkom dobu, s 26 godina odlučio se na povratak iz Herthe u HNL. Zašto baš Hajduk?
- Zašto ne, mogao bih tako odgovoriti - kazat će u startu nasmiješeni Uremović dodati opširnije objašnjenje.
- Šest godina sam bio u inozemstvu, Imao sam drugih opcija za odlazak iz Herthe. Prvoligaških opcija, da ne bi bilo zabune. Opredijelio sam se za Hajduk poslije razgovora s predsjednikom Jakobušićem i sportskim direktorom Nikoličiusom. Stekao sam dojam da se Hajduk kvalitetno posložio u svim segmentima. Pored toga, moram priznati, važnu je ulogu igrao utjecaj obitelji. Moji bližnji su htjeli da se vratim u Hrvatsku. I djevojka također. I ona je htjela da dođemo u Lijepu Našu. Nakon gotovo tri mjeseca, moram priznati, dobro smo izabrali.
Da kojim slučajem pisani medij ima video, Uremovićeve riječi dobile bi pravu potvrdu. Jer, stoper Bijelih zrači silnom pozitivnom energijom.
- Nakon malo vremena provedenog u Splitu, mogu samo zamisliti kakav bi bio doživljaj slavlja. Proslave naslova prvaka, jasno. Gorjet će cijeli grad. Znam, daleko je o tome pričati, ali kada osjetim fanatizam navijača, onda mogu maštati kako bi to izgledalo ako osvojimo titulu prvaka. Zato sam došao u Hajduk. Nisam došao da budemo drugi, treći ili peti. To su ljudi sve prošli, naslov prvaka jedina je razlika.
U priči oko dolaska među Bijele treba dodati i jedan bitan detalj. Zainteresiran je bio i Dinamo. Zainteresiran za povratak igrača koji je još davne 2017. s 19 i pol godina odigrao jedinu službenu utakmicu u modrom dresu. U Kupu protiv Borca u Imbriovcu.
- Istina, Dinamo je bio zainteresiran, ali ne treba dalje o tome.
Što je Uremović uopće znao o Hajduku? Rodom je iz Požege, nikad nije igrao za Bijele...
- Znao sam puno. Znao sam što je Hajduk u Hrvatskoj, što znači nošenje hajdučkog dresa. Sve me to dojmilo i privuklo. Zaista je nešto posebno nositi dres Hajduka.
Dinamovcima nije leglo
Osjetio je Uremović kako se život odjednom promijeni, kako odnosi s ljudima više nisu isti otkad se potpiše za Bijele.
- Dok igraš u inozemstvu, svi su s tobom dobri, jer svi navijaju za Hajduk i Dinamo. Međutim, kada sam došao u Hajduk, podijelili su se ljudi oko mene. Ima njih s kojima se poznajem od malih nogu, ali dinamovcima moj odlazak u Hajduk nije dobro “legao”. Najbližim prijateljima je svejedno, oni uvijek navijaju za mene, bez obzira gdje igram. Ali, neke sam i preokrenuo. Druga stvar, igrao sam vani u velikim klubovima, ali koliko sam supporta od ljudi dobio kada sam prešao u Hajduk, to je nestvarno. I to od ljudi od kojih se nisam nadao. Veliki hrvatski klub se kod naših navijača puno više poštuje nego neki inozemni. Bio sam kapetan Rubina, ali to se ne može usporediti sa statusom igrača Hajduka u hrvatskom okviru.
Tri i pol godine igrao je za ruski Rubin, tri mjeseca proveo je u Sheffield Unitedu, godinu u Herthi iz koje je došao u Hajduk. Kako usporediti HNL s ligama u kojima ste igrali?
- S 18 sam u HNL-u debitirao igrajući za Cibaliju, znam što je HNL i ne može se usporediti s jačim ligama. Infrastruktura je najveći problem. Fale nam pravi tereni.
Već bi nedjeljni dvoboj mogao potvrditi Uremovićeve riječi. Nije u zadnje vrijeme bio idealan travnjak na Drosini.
- Ako igramo na maksimalnoj razini onda smo pravi konkurent za naslov prvaka. Jasno, i favorit u utakmici a Istrom. Ali, treba nam dobar travnjak. Kao u Osijeku na primjer.
Pobjedama ne gledam u zube
Kada već Osijek spominjemo, može li Hajduk u nedjelju ponoviti igru iz prvog poluvremena osječke utakmice? Dominantni Hajduk sa šampionskim gardom.
- Odigrali smo kvalitetno prvo poluvrijeme, ali ni drugo nije bilo tako loše. Na startu smo “prodali” tri lopte i tu se Osijek vratio. Ali, ne vidim ništa lošeg ni u tome da obranom zadržimo vodstvo. Utakmice se igraju za pobjede i pritom nije bitna razlika. Nema lagane utakmice, svi se bore. Podcjenjuje se, primjerice, Rudeš, ali mi smo se i s Belupom branili kao da nam ovisi o životu. Međutim, na takvim utakmicama se gradi karakter ekipe. U javnosti je nepravedno složena percepcija da moramo Rudeš dobiti šest razlike, a sve ispod toga kao ne vrijedi. Nijednoj pobjedi ne gledam u zube. Bila 1:0 ili 6:0, svaka je vrijedna. Ali, činjenica je da nam je uvijek lakše igrati protiv ekipa koje se ne zatvaraju.
Hajduk je u velikoj prigodi već u Maksimir, na zadnju utakmicu doći kao jesenski prvak. Mogu li Bijeli zaista u Zagrebu proslaviti jesenski naslov?
- Imamo sve preduvjete za takav rasplet, iako nas čekaju četiri zahtjevne utakmice. Glupo je govoriti o nekim šansama za titulu na kraju sezone kada su konkurenti jako blizu. Možeš protiv svakog izgubiti. Međutim, ako igramo na maksimalnoj razini, onda smo zaista jaki.
U kratko vrijeme promovirao se Uremović u snažnu kariku obrane Bijelih. Dovoljno je reći da je Hajduk zabilježio dva poraza zaredom, da je smijenjen i trener Ivan Leko u tri tjedna koja je Uremović propustio zbog ozljede.
- Možda ponekad izgledam mrzovoljno, ali otkad smo ovdje djevojka i ja zaista uživamo. Živio sam šest godina u hladnoći i brzo sam se adaptirao na grad, još brže na momčad. I držim da možemo još bolje, da imamo značajan prostor za napredak. Moramo puno raditi do našeg cilja, a to je naslov prvaka.
Što će biti presudno u borbi za titulu?
- Samo kontinuitet pobjeda. Ne bježimo od pritiska, ne skrivamo se i ne tražimo nikakav alibi. Istra je prva utakmica za nastavak naših dobrih igara. Ne živimo od tradicije, nego od pobjeda, a Istra nam je dala lekciju pred dva i pol mjeseca na Poljudu.