Lukša Jakobušić, kao u davna vremena svjetski manipulator Svengali na svojim predstavama, u završnici 2022. izveo je dva magična poteza: najprije je prodao Stipu Biuka u Los Angeles za osam milijuna eura (6,5 milijuna naplativo odmah), a onda je kao trenera angažirao Ivana Leku, osvjedočeno uspješnog stručnjaka, ugovorom do ljeta 2025. Tako je predsjednik Hajduka s jedne strane napunio blagajnu na Poljudu, a s druge sebi osigurao miran život do ljeta 2025. s obzirom na to da je Ivan Leko kao trener garancija mnogo boljeg rada i napredovanja "bijelih" u odnosu na pet Jakobušićevih promašaja (Primorac, Tramezzani, Gustafsson, Dambrauskas, Karoglan). Uz asistenciju Mindaugasa Nikoličiusa, koji se još baš i nije potvrdio kao sportski direktor (to je posebna priča).
Snalažljivost i hrabrost
Gospar na tronu Hajduka zaslužuje zaista sve pohvale na račun brojnih poteza koji su ojačali splitski klub. Pokazao je snalažljivost, hrabrost i odlučnost kao rijetko koji prethodnik, pogotovo sposobnost da lavira na rubu rizika, sve isključivo s jednom usmjerenošću, a to je osposobljavanje "bijelih" za trofejne borbe.
Predsjednik splitskog kluba je od preuzimanja apsolutne vlasti na Poljudu nastojao, pa i uspijevao izvesti velike poteze kao što su angažmani Marka Livaje, zatim dvojice Kalinića - Lovre i Nikole, svakako Filipa Krovinovića, koji su isključivo njegovi pothvati. Od početka je sanjao o angažmanu vrhunskog trenera, u prvom redu Matjaža Keka, obigravao je oko Slavena Bilića i Ivana Jurića, razmišljao je i o Nenadu Bjelici, a sada je na Poljud priveo Leku. Trenera koji uživa europsku reputaciju, koji u ovom trenutku, poslije otkaza u Kini, baš i nije mogao dobiti zadovoljavajući angažman, pa se privolio matičnom klubu.
I dok se kod pojedinih igračkih akvizicija može zaključiti kako su se, na primjer, Livaja i dvojica Kalinića vratili na Poljud da bi proživjeli unosne krajeve igračkih karijera, s trenerom Lekom situacija je sasvim drugačija. On je preuzeo klupu Hajduku u punoj snazi…
Jakobušić je pokazao oportunistički gard, to kako se snalazi u raznim okolnostima, na primjeru prodaje Biuka. Od prvih dana pojave Biuka kao izuzetno talentiranog napadača predsjednik je znao euforično najaviti da će do transfera doći pod nezamislivih dvadesetak milijuna eura, zatim je uvjeravao hajdučki puk kako "nećemo prodavati budućnost za sigurnost sadašnjosti", da bi na kraju Biuka poslao u Los Angeles. Tim potezom predsjednik je demonstrirao i svoj makijavelistički duh jer je istovremeno napunio kasu Hajduka, sebi osigurao miran život do daljnjega, financijski usrećio Biuka i njegova menadžera Dženisa Mujičića, kao i za sada nepoznatog posrednika transfera, ali je jednako tako odustao od proklamirane politike stvaranja moćnog Hajduka na bazi igrača iz nogometne škole "Luka Kaliterna". Prethodno se dogodila i posudba Marina Ljubičića u LASK s mogućnošću otkupa, što se i ostvarilo (klub iz Linza je dobio golgetera za tri milijuna eura).
Novac je bio važniji
Svi su se, de facto, trudili što prije udomiti Biuka (na "mercatu" Hajduk nema što ponuditi). Zato je forsiran, a posebno je zvonko odjeknula navodna zainteresiranost velikana PSG-a, pa je iznenada ipak nedovoljno dokazani mladić završio u MSL-u. S druge strane, sasvim je izvjesno da bi Biuk pod rukom Leke sazrijevao do vrhunskog napadača. Biuk je na odlasku bio pun zahvalnosti na račun matičnog kluba, baš kao što je i Leko izrazio zadovoljstvo i sreću jer se vratio kući, u tabor "bijelih", pa je po dolasku najavio da će "naglasak u radu staviti na energiju, emocije i strasti".
Leko je član već sada slavnog kvarteta iz igračkih dana, koji još čine Stipe Pletikosa, direktor reprezentacija Hrvatske, zatim trener Olympiquea Igor Tudor te Ivan Jurić na klupi Torina. Leko je stjecao iskustvo, pogotovo reputaciju u Belgiji, radio je kratko u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (Al Ain), na kraju i u Kini (Shanghai Port). On je trener koji izgrađuje momčad tako da se u igri vidi njegova ruka, pa tu nema improvizacije, nego se sve svodi na uigravanje na treninzima. A to znači da navijači Hajduka ne mogu očekivati odmah juriš na trofeje, već se trebaju zadovoljiti napredovanjem u igri. Slična je situacija bila s Dambrauskasom, uz bitnu razliku da je litavski trener sve zasnivao na šabloni, nije bio u stanju uočavati događanja na terenu, a u tom je bitnom trenerskom elementu Leko sasvim sigurno u prednosti.