Četiri kola prije kraja prvenstva, Hajduk lovi najbolji plasman u posljednje četiri godine. Jasno je i zašto jer svaka pozicija iznad četvrtog mjesta bit će najbolji rezultat od 2018. godine. Jasno, pitanje je koliko će ta činjenica biti utješna za navijače Bijelih ako ne završe prvenstvo na toliko željenoj prvoj poziciji, ali proces stvaranja momčadi i rezultata traži vrijeme. Nije nikakav alibi, već nesporna činjenica koja je temeljena na rezultatu iz proteklih sezona.
Tri stepenice
Tri su stepenice iznad Bijelih. Tri stepenice koje godinama ne mogu preskočiti, a pokušavali su kroz silna dovođenja igrača, promjene trenera, sportskih direktora, klupskih čelnika. Uporno se pokušavalo doseći nekadašnje trofejne razine, ali ne ide pomak preko noći. Jer, takav je bio i pad, nije se dogodio u jednoj sezoni. Bijeli nisu prvaci od 2005. godine, doprvaci nisu već deset godina, ali što je najbolnije za navijača Hajduka, tri sezone zaredom Splićani su na razini četvrti - peti.
Rezultatski pad je bio sustavan, sedam godina je Hajduk uglavnom bio usidren na drugoj poziciji, potom je slijedilo razdoblje u kojem su se Bijeli pretplatili na treću poziciju, da bi od 2018. pali na četvrto mjesto s kojeg se nisu više podigli. Aktualna sezona će se, dakako, mjeriti po tome je li osvojen trofej jer bez obzira koliko velik bio navijački optimizam, razvidno je da će finale Kupa staviti pečat na sezonu. Međutim, ako se fokusiramo isključivo na prvenstvo, Hajduk je još uvijek u lovu na najbolji plasman u posljednjih deset godina. Bez obzira hoće li u konačnici osvojiti prvo ili drugo mjesto, Bijeli imaju prigodu stići do najboljeg ostvarenja od 2012. godine kada su posljednji put završili prvenstvo na drugoj poziciji.
Dinamo je lider s najvećim izgledima za osvajanje naslova, odnosno, obranu titule prvaka. Hajduk do kraja prvenstva ima četiri utakmice u kojima će Dambrauskas tražiti svoje mjesto u hajdučkoj povijesti. Momčad je ove sezone posložena za rezultat, što drugo onda reći nego dodati da je pred trenerom veliki izazov. Mišo Krstičević je posljednji osvojio drugu poziciju ostvarivši doseg koji se tada smatrao podbačajem. Jer, Bijeli su u ljeto 2011. u prvenstvo ušli s velikim ambicijama i novim trenerom Balakovom.
- Prošle je godine Hajduk osvojio Hrvatski kup, ali moj je cilj osvojiti naslov prvaka države, koji im nedostaje još od 2005. godine - kazao je Balakov bugarskim medijima nakon dogovora s Hajdukom u svibnju 2011. godine.
Uzaludni pokušaji
Točno za mjesec dana bit će jedanaest godina od izjave Balakova. U međuvremenu, naslov prvaka pokušavali su Hajduku vratiti mnogobrojni treneri koji su ambiciozno počinjali sezone. Neki su obećavali više, neki manje, ali nijedan nije uspio. Dapače, rijetki su u tih deset godina odradili kompletnu sezonu na klupi Hajduka. Uspjelo je to tek Tudoru (2013./14.) i Buriću (2015./16.). U preostalih osam godina, od Krstičevića u ljeto 2012. do Dambrauskasa, promijenilo se 11 trenera, a novu priliku imali su i Tudor i Burić. Međutim, nitko nije uspio dovesti Hajduk niti do druge pozicije u prvenstvu, a kamo li naslova. Dambrauskas je 14. trener u zadnjih 10 godina koji pokušava Bijele primaknuti najbliže vrhu. Ne, nije se cilj promijenio, i Dambrauskas želi biti prvak, ali s obzirom gdje je Hajduk posljednjih sezona, pomak bi predstavljalo i drugo mjesto. Skromni, ali ipak pomak. Slični su proces proteklih sezona prolazili Rijeka i Osijek na pogon privatnog kapitala.
Zbog svega navedenog, Hajduku je važna utakmica s Hrvatskim dragovoljcem. Važna je zbog držanja tenzije oko borbe za prvo mjesto u posljednja tri kola i forme momčadi do finala Kupa. Ali, važna je i zbog konačnog plasmana. Pređe li učinak od 69 bodova, Dambrauskas će potpisati najbolji učinak Hajduka u Ligi 10, a takvo bodovno ostvarenje jamčit će i najbolji plasman u zadnje četiri godine. Istina je pritom da je i momčad najbolja zadnjih sezona, ali zato pričekajmo kraj da vidimo dokle će stići Bijeli. Hoće li ispisati sezonu za pamćenje ili ćemo pamtiti samo neke bljeskove poput pobjeda nad Dinamom na Poljudu i Maksimiru?
Inače, Hajduk za dvoboj s Hrvatskim dragovoljcem u kadru nema pet igrača, ali za razliku od susreta u Koprivnici imamo i četiri povratnika u kadar. Livaja i Nikola Kalinić odradili su suspenziju žutih kartona, a Sahiti i Grgić su počeli s treningom. U kadru i dalje nema ozlijeđenih Vukovića i Atanasova, nakon Koprivnice zbog ozljede je upitan Mlakar, a Biuk i Fossati imaju po tri žuta kartona.
Splitski sastav
S obzirom na izostanke i povratke. nazire se početni sastav za sutrašnji susret protiv posljednjeplasirane ekipe lige. Bez upitnika je zadnja linija, svi su na raspolaganju Dambrauskasu. Za razliku od sredine terena gdje izostankom Fossatija, Vukovića i Atanasova vezna linija ostaje na Krovinoviću i tek oporavljenom Grgiću.
Jasno je da može Dambrauskas ponovno posegnuti za Čolinom na desnom veznom, ali barem do utakmice s HD-om, taj pokušaj držimo jednokratnim eksperimentom. U formaciji 4-2-3-1, koja se doima najizglednijom s obzirom na raspoloživi kadar, ispred tandema veznih su Ljubičić desno, Livaja na polušpicu, Sahiti lijevo i Kalinić u špicu, a kompletan sastav trebao bi izgledati ovako: L. Kalinić - Mikanović, Katić, Elez, Melnjak - Grgić, Krovinović - Ljubičić, Livaja, Sahiti - N. Kalinić.