Ponekad i pad može biti korak naprijed, a Hajdukov bod u derbiju nije pad. Nisu Bijeli ostvarili primarni cilj, nisu pobijedili, a imaju se čime ohrabriti. Bez velikog filozofiranja jasno je da će igra koju su prikazali u prvih 60 minuta ogleda s Dinamom biti jamac pobjeda u sljedećim dvobojima. Primjerice, već u srijedu na Poljudu protiv Gorice. Ponove li agresivnu i čvrstu igru koju su prikazali u tih sat vremena derbija, Bijelima pobjeda neće izmaći. Jer, Gorica nema tu igračku klasu da se suprostavi Bijelima poput Dinama. S igrom iz prvog poluvremena derbija rutinski bi hajdukovci dolazili do pobjeda u većini ostalih dvoboja, ne bi im trebao onaj osmjeh božice Fortune koji im je donio pobjede u zadnjim sekundama susreta sa Varaždinom i upravo Goricom.
U derbiju je Hajduk podsjetio na izdanja iz vremena Valdasa Dambrauksasa. Dok je bivši trener Bijelih u svom litavskom domu gledao derbi, njegov bivši pomoćnik Mislav Karoglan odigrao je poluvrijeme baš kako smo Hajduka znali vidjeti u ožujku i travnju u poljudskim derbijima. Čvrst, kompaktan i nadasve obrambeno odgovoran. Takav je Hajduk ostavio Dinamo bez udarca u okvir vrata čitavih 55 minuta, a pritom je prvo poluvrijeme Čačićeva momčad ukupno došla tek do jednog pokušaja kojeg je Oršić poslao doslovno nebu pod oblake.
Hajduk je u dva prethodna splitska derbija ove godine bio na identičnoj razini s prvim ciljem neutraliziranja protivnika. Drugi je cilj imao radni naslov "strpljenjem do gola". Upravo su tako hajdukovci i poveli, iz uigrane akcije nakon prekida. Zbog svega viđenog u tom prvom dijelu dvoboja nije pretjerano reći da je Hajduk pokazao zašto može biti prvi izazivač Dinamu. Ozbiljan izazivač. Potvrdio je da momčad koja je prošle sezone u tri susreta Modre držala bez pogotka, može i ove sezone napraviti puno više.
Zašto je napredak evidentan, potvrdit će još jedna usporedba. Igra Hajduka iz poljudskoga derbija ne stane u istu rečenicu sa izvedbama iz Maksimira ovog ljeta. U Superkupu tek pola sata, u prvenstvu još i manje. U dva ogleda na zagrebačkom travnjaku pokazala se golema razlika u klasi. Na Poljudu te razlike nije bilo, dapače, Bijeli su vagu preselili na svoju stranu. Ovog puta igra vraća vjeru više nego rezultat, ali da bi rezultat dosegao željenu razinu, problem je posljednjih pola sata.
Tjelesna sprema je vječno pitanje, međutim postoji i druga strana medalje. Karoglan je promijenio pet igrača, ali nije dobio željeni efekt. Hajduk nema klupu koja bi podigla razinu igre, nema igrače iz pričuve koji bi igru vratili na razinu iz prvog dijela.
Tu dolazimo do ključne razlike između dvije najveće hrvatske momčadi.
Dinamo ima širi roster kvalitetnih igrača, momčad koja s klupe može u igru poslati Drmića, Ivanušeca i Bočkaja, ipak posjeduje "kvalitetu više". Karoglan je s klupe podigao Mlakara i Grgića za posljednjih pola sata, potom je šansu pružio Atanasovu.
Međutim nitko iz terceta nije igri vratio obrise onog što smo gledali u prvom poluvremenu. Pritom je na travnjak poslao dvojicu veznih koji su trebali biti presudni igrači za povratak balansa igre s obzirom da je Hajduk u drugom dijelu imao tek nešto više od 30-ak posto posjeda. Uistinu skromno i dobro je da rezultat nije i više patio. Povukao se Hajduk u drugom dijelu kao što to često čini ove sezone. Već je Livaja u svom nedavnom razgovoru za SN poručio "kod 1:0 se povučemo bez razloga". I nije pitanje protivnika, jer Hajduk se povuče i protiv Šibenika i protiv Dinama. Jednostavno se momčad vrati natrag, za napadače ostane preveliki prostor i Hajduk postaje bezopasan. Dinamu nisu hajdukovci zapucali u drugom poluvremenu, živjeli su od onog što su napravili u prvom dijelu, a to nije bilo dostatno za pobjedu.
Nije u derbiju, ali trebalo bi u ostalim susretima. Igra iz dvoboja s Dinamom morala bi momčadi podići samopouzdanje, vratiti vjeru da može odigrati utakmice na razini najboljih izdanja iz prošle sezone. Jasno, pritom će raspoloživost kadra imati bitan utjecaj. Kada nemate širinu, osjeti se svaki izostanak, jer nema alternacija u trenutku velike potrošnje. Hajduk je kvalitetno odradio presing, zadržao Dinamo na 40-ak metara od vratiju Sentića, ali za takvu fizički zahtjevnu predstavu treba više od 11 igrača.
Derbi je sve jasno pokazao. Klasa postoji, momčad može, ali u zimskom mercatu potrebne su nove igračke investicije ako se želi ići usporedo s Dinamom. Bilo je to jasno i ovog ljeta, ali u tom trenutku je postojao kredit jesenskih rezultata. U međuvremenu, taj je kredit najvećim dijelom potrošen, Dinamo bježi osam bodova na četiri utakmice prije stanke. Zato Jakobušić mora pojačati kadar.
Jasno, mora potvrditi i trenersko rješenje. Privremeni strateg Karoglan o svojoj sudbini na klupi Bijelih progovorio je kroz rečenicu "znat ćete kroz 10-ak dana", a navijači i dalje sanjaju "kapitalca" na klupi. Sa osam bodova minusa i puno neuvjerljivih igara ove jeseni, Hajduk mora pronaći dodatnu klasu za šampionsku utrku. Bijeli imaju temelj, u derbiju su pokazali da znaju i mogu, ali za kontinuitet i neizvjenost šampionske utrke potrebna je "bonus kvaliteta".