Usred slavlja i dobrog raspoloženja Bijelih s armijom svojih navijača jedan ispad kapetana Marka Livaje izazvao je u dijelu javnosti brojne negativne komentare. On je najprije poslije realiziranog kaznenog udarca i gola za 2:0, Funcute, navijače Šibenika, "pozdravio" s dva podignuta prsta. Ali to nije bio onaj znak pobjede na račun uspjeha Hajduka ili da je rezultat od 2:0, već poruka da Šibenik ide u niži rang, kolokvijalno u drugu ligu. I to mu nije bilo dosta nego je pokrenuo posprdnu pjesmicu, uz megafon je, na račun šibenskih navijača zapjevao:
"Freze, traktori i seoski putevi...", da dalje ne nastavljamo. Rijetki su se na takvu provokaciju glavnog igrača Hajduka, doslovno najvećeg idola splitskog kluba u onom slavlju osvrnuli, ali su se ipak zaredali negativni komentari, uz pitanje "što mu je to trebalo?". Navodno je to bio Livajin obračun s protivničkim navijačima, koji su na jednom od nadvožnjaka prema Rujevici, prije utakmice, izvjesili uvredljivu poruku Livaji.
U svojem komentaru na Dalmatinskom portalu Hrvoje Vejić, jedan od igrača koji zaslužuje biti ikona fair-play igre, notirao je:
"Uslijedila je erupcija slavlja, megafoni, pjesmice. Čemu? Ne kužim, ali dobro. Kome se rugamo? Šibeniku koji je ispao iz lige? To je kao da pljuneš prosjaka koji te moli za dvije kune. Ok, ne vole nas, pa što? Mislim da je Hajduk puno veći od toga."
Kad je zatraženo mišljenje od pojedinih veterana Bijelih, svi su odbili kazati svoj sud. Jednostavno, ne žele se ni na koji način kritički osvrnuti na Livajine "doskočice", jer bi u tom slučaju na glavnu natovarili bijes navijača. Radi se o tome da je Livaji sve dozvoljeno, da mu je sve oprošteno. Po onoj latinskoj "quod licet Iovi, non licet bovi", odnosno "što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu". A to je poslovica koja znači da je velikanu (ili moćniku) dopušteno mnogo toga što se ne dopušta običnim ljudima ili što im nije primjereno.