Prošle godine Dominik Kotarski iz Ajaxa, a ove godine Karlo Žiger iz Chelseaja. Tako je predsjednik i sportski direktor Gorice Nenad Črnko odabirao vratare, a nakon sjajnog ovoljetnog posla i prodaje Kotarskog u solunski PAOK, 21-godišnji Žiger novi je talent, koji će preko velikogoričkog prvoligaša nastojati uhvatiti čvrstu poziciju na seniorskoj sceni poslije povratka iz Engleske gdje je boravio od 2014. kada je s 13 godina iz NK Zagreb prešao u londonski Chelsea. Žiger je prvi put primijećen 2013. na ljetnom kampu milanskog Intera, a skauti Chelseaja u tada 12-godišnjem dječaku vidjeli su nešto posebno i klub je poduzeo sve da cijelu njegovu obitelj preseli u London.
Svjesni rizika
Otac Darko, nekad i sam nogometni vratar, hrabro je ušao u taj projekt, iako svjestan rizika koliko je teško izboriti se za mjesto u jednom od najbogatijih i najmoćnijih svjetskih klubova, koji je za španjolskog vratara Kepu Arrizabalagu izdvojio 2018. rekordnih 80 milijuna eura, a sada je otpisan i na transfer listi. Karlo je kroz mlađe kategorije bio vrlo zapažen, pamti se ono četvrtfinale juniorske Lige prvaka u proljeće 2019. kada je skinuo dva kaznena udarca igračima zagrebačkog Dinama i odveo Chelsea dalje (u finalu poraženi od Porta), a 2020. bio je član U-23 momčadi koja je osvojila Premier ligu u svojoj kategoriji. Znao je te i sljedeće sezone biti i na klupi seniorske momčadi, kao primjerice na utakmici Lige prvaka Krasnodar - Chelsea, ali kao i svojevremeno njegov hrvatski prethodnik na Stamford Bridgeu Matej Delač, ipak je morao na posudbu da bi osjetio seniorski nogomet. Bila je to najprije jedna utakmica za engleskog niželigaša Sutton, da bi ljeta 2021. došao u slovenskog drugoligaša Rudar iz Velenja gdje je branio 16 utakmica. Godinu kasnije Chelsea je njegova prošlost jer je krajem lipnja potpisao četverogodišnji ugovor za Goricu.
Kako iz Žigerove perspektive izgleda odrastanje mladića, koji je kao osnovnoškolac Zagreb zamijenio Londonom da bi s nogometno probijao u klubu, čiji kamp za treninge ima čak 35 igrališta?
- U to vrijeme sve je za mene izgledalo kao u snu. Otišao sam iz Zagreba u London kada sam bio u šestom razredu osnovne škole, ali kako su sa mnom išli roditelji i mlađi brat Luka, sve je bilo mnogo lakše. Jezik sam naučio za otprilike pola godine, a klub je organizirao smještaj, školu i sve što je bilo potrebno. Na meni je bilo samo raditi i trenirati, a ja sam to volio više od ičega. Sjećam se da sam sa šest godina želio početi trenirati nogomet, ali otac, koji je također bio vratar, rekao je da ne mogu prije sedam. Nisam mu vjerovao, pa me je vodio u klub da mi oni objasne da se moram strpjeti još jednu godinu - otkriva Karlo, koji je imao sreću da je došao u NK Zagreb gdje je vratare trenirao legendarni Željko Nježić Deda.
- On je ostavio neizbrisiv trag u mom vratarskom odrastanju i evo godinu dana ga nema među nama i ne mogu ga prežaliti, toliko toga me naučio. Poslije jedne sjajne sezone u pionirima 2013. godine, klub me za nagradu poslao sedam dana u Milano na Interov kamp, a tamo su došli skauti Chelseaja i tu je počeo moj kontakt s njima. Išao sam nekoliko puta u London i prije nego sam se 2014. tamo preselio.
Kako se napreduje u mlađim uzrastima Chelseaja?
- U pravilu su u svakoj generaciji tri do četiri vratara, koji se rotiraju na utakmicama i turnirima širom Europe i svijeta. Ja sam uglavnom branio najviše od svih, a imali smo odličnu generaciju koja je 2018. uzela četiri trofeja, što nikad prije klupskoj akademiji nije uspjelo, a godinu kasnije igrali smo finale juniorske Lige prvaka, nakon što smo u četvrtfinalu eliminirali Dinamo. Predvodio nas je Hudson-Odoi, a moji suigrači su u određenim razdobljima bili i sadašnje velike zvijezde Mount i Reece James.
Najbliže kod Lamparda
Najbliži seniorskom debiju Žiger je bio dok je menadžer bio Frank Lampard, ali nije se dogodilo?
- Lampard je i inače inzistirao na boljoj konekciji s klupskom akademijom, pa je nekolicina nas priključivana treninzima prve momčadi. Bilo je to u vrijeme poslije korone i onog prvog lock-downa 2020. godine. Tada sam radio s Kepom, Caballerom, ponekad čak i s Peterom Čechom, iako je on bio završio karijeru. Prvi put sam s prvom momčadi išao na prijateljsku utakmicu u Mönchengladbach, ali nikad neću zaboraviti gostovanje u ruskom Krasnodaru u Ligi prvaka u listopadu 2020. To je bila prva službena utakmica kada sam bio na klupi, a dogodilo se to još dvaput protiv Rennesa i jednom u Premiershipu na gostovanju u Burnleyu.
Je li pomagao Mateo Kovačić?
- Kako ne, bio mi je ključna podrška, upoznao me sa svim igračima prve momčadi, bio je privilegij družiti se s njim. Odličan igrač i još bolji čovjek, uvijek spreman pomoći.
I onda je došlo ljeto 2021. i s 20 godina vrijeme za seniorski nogomet?
- Taj prijelaz iz juniora u seniore težak je za svakog igrača, a pogotovo za vratara, koji je jedan i nema ništa važnije od toga da brani, nije uopće bitno gdje. Evo moj nešto stariji suigrač Nathan Baxter je otišao u sedmu englesku ligu da bi se sada probio do drugoligaša Hulla, dok je sada 22-godišnji Marcin Bulka preko PSG-a došao do ugovora s Nicom. Nije ni meni bilo lako naći klub, ali se javio trener Rudara iz Velenja Goran Boromisa i doveo me u Sloveniju. Bili smo odlična klapa, nitko stariji od 23 godine i za mene je to bilo jako važno iskustvo.
Rastanak s Chelseajem uslijedio je ovoga ljeta, ostaje li žal da se moglo više?
- Imao sam ugovor jednu plus jednu godinu, a zbog rata u Ukrajini Chelsea je dok ga je još vodio Roman Abramovič došao pod sankcije i nije mogao produljivati ugovore. Vrlo komplicirana situacija i ja sam morao otići, ali ne vidim u tome problem. Svatko ima svoj put, a sve se događa s nekim razlogom kako se kaže...
Vrijedno iskustvo
Benefiti osmogodišnjeg boravka na Stamford Bridgeu ipak ostaju kao dragocjeno iskustvo za budućnost?
- Apsolutno neprocjenjivo vrijedno iskustvo ostaje iza mene. Radio sam i bio u jednoj od najboljih nogometnih akademija na svijetu, učio od vrhunskih trenera, upijao znanje na svakom koraku družeći se s najboljim svjetskim igračima. Chelsea je nešto najbolje što mi se moglo dogoditi i sigurno ću mnogo toga koristiti u daljnjoj karijeri.
Kako je došlo do dogovora s Goricom kao klubom, koji se ne boji dati priliku mladim igračima?
- Predsjednik Črnko je kontaktirao mog agenta Vincenza Cavalierea i vrlo brzo smo se dogovorili. Primjer Dominika Kotarskog koji je ovdje branio i nedavno potpisao za PAOK bio je itekako ohrabrujući, a tu je i odlični trener vratara Siniša Klafurić od kojeg ću uvjeren sam još mnogo toga naučiti. Došao sam u mladu momčad koja želi napredovati i svi ćemo biti izuzetno motivirani u sezoni koja dolazi.
Kakva su očekivanja, kako klupska, tako osobna?
- Cilj nam je da budemo što bliže vrhu i u svakoj utakmici pokažemo više nego u onoj prije, a osobno moj glavni motiv je doći do seniorske reprezentacije Hrvatske. Imam petnaestak nastupa za tri mlađe uzrasne kategorije, ali dok ne dođem do one glavne, neću se smiriti - odlučan je Karlo Žiger, a još kada je odlazio u Chelsea Željko Nježić Deda je proročanski rekao “ako ovaj ne bude reprezentativac, neće nitko”. Živi bili, pa se uvjerili...