Kad je još tamo u prosincu prošle godine, na onoj već legendarnoj Skupštini, počela bespoštedna bratoubilačka borba za vlast u Dinamu, dva-tri vrlo dobra izvora poslala su nam ovakvu poruku:
”Ovo će biti rat do istrebljenja, svi će biti uvučeni u tu priču, od čelnika kluba, skupštinara, izvršnjaka, zaposlenika, veterana...”
Zadnji obračun
Nismo od onih kojima je čaša poluprazna, nama je uvijek polupuna. Pa smo, eto, bili i malo naivni, odvratili smo pričom da je to pretjerivanje, da baš ne vjerujemo da će interesna hobotnica imati baš toliko krakova da bi pohvatala baš sve u svojoj proždrljivosti. No, opet nam je uslijedila kontra, ona je glasila:
”Zadnji obračun prebacit će se na trenera i svlačionicu”.
I da, sve se baš tako dogodilo. Jedino dobro u cijeloj ovoj priči jest da možemo ustvrditi da imamo dobre i vjerodostojne izvore. Sve je bilo pogođeno, sto posto. Zadnji čin sramotne predstave jest, dakle, napraviti razdor u svlačionici, gurati u eter navodne svađe trenera Čačića i igrača, navodno nezadovoljstvo igrača jer znamo da je rezultat ono što drži ovu momčad i ovog trenera.
Nužni potezi
Ako Dinamo pobjeđuje, ako drži prvo mjesto, onda je mnogo teže kopati po smeću, ali i neke ljude bacati u kontejner. Svlačionica i Čačić bili su predviđeni za zadnji, posljednji udar.
Trener/sportski direktor shvatio je da i on mora povući neke poteze, tako da je odlučio okupiti momčad i odvesti ih na svojevrsni “team building”, pa je cijelo Dinamovo igračko društvo, trener i kompletni stožer, uživalo u gastronomskim specijalitetima zagrebačkog restorana Bocca Marai. Čačić je platio kompletnu večeru, zabava je bila jako dobra, naši izvori vele da je kompletna atmosfera bila zaista super. Tako je, eto, barem se tako mogu nadati navijači Dinama, momčad dodatno homogenizirana.
Kako je uopće došlo do “team buildinga”? Dinamova svlačionica praktički nakon svakog poslijepodnevnog treninga organizira neki catering. Dečki uvijek skupljaju neki novac na temelju nekih događanja na treningu. Recimo, u kasicu-prasicu ubacuju oni koji na treningu dobiju loptu kroz noge, promaše zicer, predugo vežu kopačke, naprave nešto što ostali okarakteriziraju kao razlogom za plaćanje.
Naravno, catering plaćaju i oni koji, recimo, potpišu novi ugovor, zabiju neki važan gol... Sve to vodi momčadski evidentičar Josip Mišić, koji nakon svakog treninga na ploči u svlačionici piše ime onoga koji plaća catering. Cateringa nema samo dan pred utakmicu. Kad je mladi Jakov Gurlica potpisao novi ugovor, Josip Mišić je kazao:
- Jakove, sve znaš, catering je tvoj!
Međutim, tad se javio Bruno Petković, koji je uskočio s rečenicom:
- Ha, nije samo Gurlica potpisao ugovor!
Naravno, mislio je na Antu Čačića, koji je potpisao i kao trener i kao sportski direktor. Naravno da je istog trenutka na ploči u svlačionici bilo napisano - Ante Čačić! A dok se ovaj okrenuo, još je nadodano: Čačić, Bocca Marai. Naravno da je nastalo opće oduševljenje, a Čačić je odmah rezervirao predloženi restaurant. Eto, to je crtica za one koji misle da je u Dinamovoj svlačionici loša atmosfera, da je došlo do poremećaja odnosa, da se neki gledaju ispod oka, pa ovaj udar na Čačića i svlačionicu nije bio uspješan. Željela se iskoristiti prilika nakon neodlučenog rezultata protiv Gorice, ali očito je to bio pucanj u prazno. No, naravno, ne znači da neće biti narednih udara na posljednju crtu Dinamove obrane, a to je naravno, svlačionica. Na plavim dečkima jest da već na utakmici s Lokomotivom odigraju kako znaju, da ubilježe pobjedu kako ih i dalje s raznih strana ne bi valjali po blatu u koje ih neki guraju niti krive niti dužne.
Ogromno htijenje
Inače, kad se radi o nekim podacima s utakmice odigrane protiv Gorice, dobili smo podatak da su čak osmorica igrača Modrih istrčali više od jedanaest kilometara. To je odličan rezultat, ali i dokaz da je protiv momčadi iz Turopolja itekako bila prisutna velika želja, ogromno htijenje, ali nije bio plavi dan kad se radi o zabijanju pogodaka. Sad ćemo sa zanimanjem vidjeti kako će sve izgledati protiv Lokosa.