I dok je Arijan Ademi u svoju vitrinu pohranio već 20. trofej u Dinamu, ima u ovoj momčadi igrača koji su osvojili tek svoj prvi naslov prvaka s Modrima, nekima je to i prvi trofej uopće u karijeri.
O Bočkaju i Špikiću pisali smo na drugom mjestu, oni također spadaju među igrače koji su uzeli svoju prvu “kantu” u karijeri, u toj su kategoriji i Deni Jurić i Marko Bulat. Mahir Emreli naosvajao se trofeja s Karabahom, dok je Daniel Štefulj u Rijeci osvojio Kup. No, ako su svi trijumfalno završili sezonu, ne znači da su svi bili jednako zadovoljni i da će ovu premijernu sezonu u Maksimiru pamtiti po dobrome.
Primjerice, baš je Štefulj taj koji će je pokušati što prije zaboraviti. Iako mu se odlascima Leovca, Čabraje i Moubandjea otvaralo mjesto na lijevom boku, iako je na početku sezone i bio u ozbiljnim planovima, tijekom sezone jednostavno je iščeznuo. Malo ozljede, malo bolest, malo trenerske ideje i promjene sustava koje mu nisu uvijek išle na ruku. Štefulj je u završnici sezone igrao jako malo, u Šibeniku nije niti bio.
Nesreću je imao i Deni Jurić. Baš je zabio svoj prvijenac, u Koprivnici, počeo se prilagođavati na visoke Dinamove zahtjeve, međutim, na toj se utakmici i ozlijedio i, praktički, čitavu sezone proveo u “ormaru”. Dobio je, doduše, priliku protiv Seville, ali i promašio veliku priliku u Andaluziji, nije se više vratio u pravu formu. Najveći pehist je Marko Bulat. Isto jedan od onih koji su počeli dobivati više prilika, baš je lovio zamah kad je stigla teška ozljeda. Pred njim je još dosta oporavka, no pred njim bi trebala biti i optimističnija iduća sezona.
Svi ostali već su se naosvajali trofeja, u Dinamu ili negdje drugdje, a tko će od njih imati priliku i iduće sezone boriti se za pehare, na dva fronta, zasad je još prerano govoriti.