Ante Čačić gostovao je nedavno u Podcast Inkubatoru i kazao nešto što smo znali i prije jer takvi glasovi su stizali iz svlačionice Dinama.
- Nakon Salzburga sam u dobroj namjeri pogriješio. Izgubili smo 1:0 iz penala. Teško je dečkima pao taj poraz, Drmić je tada izjavio da trebamo igrati hrabrije, s dva napadača, a i Petko je dao neku izjavu. Ja sam, ponukan iskustvom od deset godina ranije, znao koliko je frustrirajuće izgubiti u Europi, a čeka te HNL i moraš držati tenziju. Rekao sam im na sastanku: “Dečki, nemojte mi raditi pakao od Lige prvaka. Ja prvi ne mogu biti trener klubova iz liga Petice koji igraju u Ligi prvaka, a ne možete ni vi igrati u njima jer da možete već biste bili u nekom. Ne postoji igrač koji je dobio takvu ponudu i nije otišao”. Htio sam im reći da ne igramo protiv nekih lajbeka, nego protiv velikih ekipa. Pogriješio sam jer sam bio surovo iskren - kazao je Čačić.
Okrenuta ploča
Je li to kap koja je prelila čašu kad se radi o odnosu igrača i Čačića, a koja je u konačnici rezultirala i njegovom smjenom nakon što se u Kupu ispalo od Šibenika? Definitivno, ta izjava, za koju je Čačić i sam priznao da je bila pogreška, uništila je odnos njega i igrača.
Svlačionica, koja ga je do tada često u razgovorima s medijima znala idealizirati, posve je okrenula ploču, odgovori na pitanja o njemu bili su hladni poput zima na sjeveru Europe, plavi dečki gledali su ga kroz neku sasvim drugu prizmu. U službenim i onim neslužbenim razgovorima do tog su ga trenutka mnogi nazivali “trener Ante”, a nakon toga “trener Čačić”. Kad se metaforički kazano s “ti” prijeđe na “vi”, kad se umjesto imena upotrebljava prezime, možete zaključiti da se odnos poremetio i da tu teško može doći do njegovog oporavka.
Jače, modernije...
Moglo bi se kazati da se posljedica te Čačićeve izjave mogla primijetiti na rezultatima. U sljedećih šest utakmica Dinamo je dobio samo - jednu! Protiv Varaždina u Maksimiru (3:1).
Odigralo se neodlučeno sa Salzburgom (1:1) i Hajdukom (1:1), a izgubilo od Milana (0:4), Osijeka (0:1) i Chelsea (1:2). Dinamo se u tom razdoblju oprostio od Lige prvaka...
Jasno, Dinamovi igrači su preveliki profesionalci da bi se narušeni odnos i dalje manifestirao na rezultatima, počelo se pobjeđivati do onog kriznog razdoblja koje je uslijedilo do konačne Čačićeve smjene. Međutim, tu više nije bilo ljubavi trenera i igrača. Ali, nije samo ta trenerova izjava bila okidač emocionalnog “razvoda braka”.
Čačić je rijetko rotirao momčad, oni koji nisu dobivali priliku bili su nezadovoljni, ljuti. Eto, to smo saznali i u razgovoru s Petrom Bočkajem, koji je bio ljut i razočaran s Čačićem jer ga je ovaj po njegovom mišljenju bacio u stranu, a nije mu za to šikaniranje ponudio niti jedan valjani razlog, nije s njim uopće razgovarao na tu temu.
Sigurno ste i primijetili da je dolaskom Igora Bišćana počela priča o treninzima. Igrači su govorili da se kod Bišćana na treninzima radi mnogo ozbiljnije, jače, modernije...
Nesretni dani
Izgleda da je smjena Čačića ipak stigla u pravi trenutak jer, očito, moglo se dogoditi da Dinamu bude ugrožena titula budući da mnogo toga nije štimalo u svlačionici na relaciji trener - igrači. Naravno, ne znači to da se Čačiću ne treba odati priznanje za sve ono što je dotad napravio, čovjek je uzeo prvenstvo i Superkup, plasirao je Dinamo u Ligu prvaka. Ali, sretni dani su s vremenom postali nesretni i priča nije mogla imati happy end.