Novi-stari prvaci maksimalno koriste slobodne dane koje im je darovao trener Igor Bišćan, razletjeli su se na razne zemljopisne adrese. Robert Ljubičić (23) otputovao je u rodni Beč, vidjeti obitelj, kaže nam da mu najmiliji nedostaju. O modrom nogometašu koji je prošlog ljeta stigao u plavi dom znate vjerojatno sve. On je jedan od onih za koje se može ustvrditi da je bio pravo pojačanje, od prve sekunde zauzeo je svoje mjesto u udarnom sastavu, bio je nezamjenjiv, ove sezone je ukupno u svim natjecanjima odigrao čak 45 utakmica, s ogromnom minutažom od 3683 minuta.
- Moji me dugo nisu vidjeli, zato sam stigao u Beč. Stvarno dugo nisam bio doma, pa sam odlučio otići malo... Obitelj mi je, naravno, prva čestitala na osvojenom naslovu - priča nam Robert Ljubičić.
Dobar glas
Osvojeni naslov prvaka s Modrima prvi mu je u karijeri, takvi se zauvijek pamte.
- Znate kako je kad se uzme prvi naslov... Poseban je to događaj! Zapravo, nešto neopisivo... Kompletno vrijeme smo radili kako bismo došli do te titule, pa je sve velika nagrada, prekrasan osjećaj.
Još je upečatljiviji jer je osvojen u gradu pod Marjanom, u “dnevnoj sobi” najvećeg suparnika...
- Naravno, to je dodatni bonus. Radi se o najvećem hrvatskom derbiju, igrali smo ga na Poljudu, eto, baš nam se poklopilo da smo potvrdili titulu u gradu i na stadionu Hajduka, stvarno je bilo lijepo, a slavlje s našim navijačima nezaboravno.
Osvanule su neke njegove fotografije iz Dinamovog slavljeničkog autobusa, koji je iz Splita jurio prvo na dodatnu veselicu s navijačima na odmaralištu Macola, a nakon toga u metropolu. Mladić prepoznatljiv po zanimljivoj frizuri voli glazbu, dobro pjeva, tako da mu nije bio problem krenuti s pjesmom.
- Kažu da imam dobar glas, tako da mi nije strano povesti pjesmu, ha, ha, ha... A kako ne bi nakon osvojene titule...
Pričao nam je o protekloj sezoni koja je opet bila uspješna za Dinamo, ako izuzmemo ispadanje iz Hrvatsjkog kupa u polufinalu od Šibenika.
- Došao sam prošlog ljeta i odmah je stigla titula u Superkupu. Bio je to sjajan start u Dinamu. Odmah su krenule teške i zahtjevne utakmice u kvalifikacijama za Ligu prvaka, uspjeli smo se plasirati u skupinu. Onda je slijedila ona grandiozna pobjeda kad je u Maksimiru pao Chelsea, bio je to jedan od najvećih Dinamovih trijumfa. Imali smo i dobrih utakmica u Ligi prvaka, šteta što nismo prošli dalje. U prvenstvu smo stalno bili na prvom mjestu, uvijek na dovoljnoj razdaljini od Hajduka. Nije bilo dobro kad smo ispali iz Kupa, ali sezona je zaista bila uspješna, bez obzira na taj kiks. S dolaskom trenera Igora Bišćana u našu se svlačionicu uselila neka nova energija, to se vidjelo u posljednjim utakmicama, a kulminiralo je s uvjerljivo osvojenim naslovom prvaka.
Je li na kraju ispalo onako kako je zamišljao kad je stigao u Dinamo?
- Kad podvučem crtu, mogu kazati da sam prezadovoljan. Bilo je dosta dobrih utakmica. Na početku mi je bilo teško jer sam igrao na poziciji lijevog beka, za mene je to bilo nešto sasvim novo. No, nakon svega mogu zaključiti da sam na toj za mene neprirodnoj poziciji napravio mnogo dobrih stvari.
Kad ne igraš, onda propadaš
Ljubičić je u Dinamo stigao kao vezni igrač, dolaskom Bišćana prekomandiran je u vezni red, je li mu sad srce na mjestu?
- Vidite, ja sam dolaskom u Dinamo bio spreman pomoći tamo gdje je najbitnije. Bilo mi je krucijalno igrati jer mi je to prva sezona u klubu. Nije se lako odmah prilagoditi. Ali dogodila mi se najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi. Od prvog dana su me prihvatili i momčad i navijači, držali su me, uvijek stajali iza mene. Naravno, nema se što su skrivati, draže mi je igrati na svojoj prirodnoj poziciji u vezi. Eto, sad kad igram, bilo je nekih dobrih utakmica, nekih slabijih. No, meni je bilo najbitnije da sam sve utakmice igrao svih devedeset minuta jer kad ne igraš, onda propadaš.
Pitali smo ga kako objašnjava da je odmah postao ljubimac Dinamovih navijača, koji su ga zavoljeli od prve? Kako ih je uspio osvojiti?
- Mislim da je bio razlog što uvijek dajem sve od sebe. To navijači prepoznaju i zaista sam presretan što sam im ušao u srca, što me vole, to itekako osjetim, tako je lakše igrati. Naravno, moram posebno naglasiti da me podržavaju i suigrači, kao i ja njih. Znate, kad na terenu ponudite sve od sebe, kad se nikada ne štedite, onda je najlakše pridobiti navijače na svoju stranu.
Sve mu se zaista poklopilo dolaskom u Hrvatsku, čak mu je i FIFA odobrila promjenu državljanstva, tako da može igrati za Vatrene. Naravno, ne zna se hoće li ga izbornik Zlatko Dalić pozvati u jednu od najboljih svjetskih reprezentacija, ali negdje sigurno postoji nada.
- Lijepa je i sama činjenica da me se spominje kao igrača koji može igrati za Hrvatsku. To je za mene i ogroman izazov. Da se, recimo, pojavim na širem popisu, to bi mi puno značilo. Jasno mi je da to moram zaslužiti, da i dalje moram ostavljati pravi dojam na terenu, dobro igrati...
Trebat će odmora
Što se od Dinama može očekivati sljedeće sezone, već 25. ili 26 srpnja startaju nove kvalifikacije za Ligu prvaka?
- Uopće ne sumnjam da se opet možemo plasirati u Ligu prvaka. Momčad Dinama posjeduje veliku kvalitetu. Ali, ovoga trenutka ne bih previše pričao o tome. Nakon ove četiri zadnje utakmice u prvenstvu naši reprezentativci odlaze na Final Four Lige nacija, neki na Europsko prvenstvo mladih vrsta. Trebat će im odmora nakon svega, vidjet ćemo kako će sve biti na pripremama. Naravno da se nadam najboljem, novim uspjesima i pobjedama, novim slavljima s našim navijačima - zaključio je Robert Ljubičić.