Jedan od junaka Dinamova silovitog proljeća, neprijeporno je 25-godišnji vratar Ivan Nevistić. A njegov je vratarski put, nakon odlaska Dominika Livakovića u Fenerbahče, zapravo bio preslika turbulentne sezone Plavih. Jesenas je bilo svega, dobrih obrana, ali i pogrešaka, nije bilo malo onih koji su sumnjali u Nevistića i provlačili upit je li on doista vratar kakav je Dinamu potreban?
Optimist po prirodi
Mijenjao se na vratima sa Zagorcem, ni trener Sergej Jakirović nije bio siguran tko mu je “jedinica”, međutim nakon izvrsnih obrana u Sevilli protiv Betisa sve se prelomilo i Nevistić je čvrsto prigrlio poziciju prvoga vratara. Osmijeh je sad na licu Dinamova golmana koji je doista morao preskočiti niz prepreka kako bi došao do ove ugodne situacije...
- Uvijek je osmijeh na mom licu, i kad je dobro i kad je loše. Optimist sam po prirodi - rekao je najprije Nevistić, potom je dodao:
- Bili smo pod stalnim pritiskom, ali igrač Dinama uvijek mora biti spreman na to. Ovo je veliki klub, zato su tu i najbolji igrači, logično je stoga da smo pod stalnim pritiskom i onaj tko se može nositi s tim, taj i zaslužuje biti u maksimirskom klubu. U nekim trenucima doista nije bilo jednostavno sve to podnijeti, igrali smo mnogo utakmica u kojima smo znali da nam je pobjeda imperativ, bili smo svjesni da bi nam bilo kakav “kiks”, remi ili poraz, mogao uništiti cijelu sezonu. No, kad je bilo najvažnije, pokazali smo da smo pravi, da smo najkvalitetniji u ligi i na kraju smo sve preživjeli i zasluženo smo osvojili naslov.
Kako ste vi osobno proživljavali taj pritisak? U jednom ste trenutku preselili na klupu...
- Nije bilo ugodno, svi smo bili u turbulentnoj zoni, ni ja, a ni cijela momčad, nismo dobro izgledali. Kad sam završio na klupi, nisam mentalno potonuo, a to je u takvim trenucima bilo najvažnije. Imao sam i potporu nekih ljudi oko sebe, ostao sam pozitivan, vjerovao sam da je to samo prolazno razdoblje krize, zadržao sam u sebi taj optimizam. Koncentrirao sam se isključivo na sebe i svoj rad, odgurnuo sam negativu iz razmišljanja, vjerovao sam u povratak. I uspio sam se vratiti, na kraju je sve dobro završilo, samo neka potraje ovo lijepo razdoblje.
Bili smo u lošem stanju
Je li utakmica u Sevilli i velika 1:0 pobjeda protiv Betisa bila ključna i za vaš povratak, ali i za vraćanje samopouzdanja cijeloj momčadi?
- Kad sad sve mirno analiziramo, moglo bi se tako reći. Otišli smo na tu utakmicu, a nismo znali što očekivati!? Betis je ipak jedan od najboljih španjolskih klubova, a mi smo bili u lošem stanju, posebno psihološki, osjećali smo da nemamo samopouzdanja, nismo dobro igrali, svašta nam se “vrtjelo” po glavama. I onda odigramo pravu utakmicu, meni je to sigurno bila prekretnica i veliki poticaj za daljnja iskušenja, vjerujem da slično razmišljaju i moji suigrači. Na kraju svega, kroz tu smo se Europu i podigli, uslijedila je i velika pobjeda protiv PAOK-a u Zagrebu, vratili smo samopouzdanje i tu smo samouvjerenost nastavili pokazivati i u domaćem prvenstvu.
Zanimljivo, taj je pobjedonosni prvenstveni niz počeo baš eliminacijom iz Europe u Solunu...
- Na kraju je tako ispalo. Bilo bi nam znatno teže igrati u HNL-u i Kupu da smo ostali u Konferencijskoj ligi, jer nas je “ubijao” taj non-stop ritam igranja. I koliko mi je god žao da smo ispali protiv PAOK-a, sad mi je u jednu ruku i drago, jer smo osvojili prvenstvo, a prvenstvo nam je svakako najvažnije.
Dali ste veliki doprinos osvajanju naslova, donijeli ste nekoliko bodova svojim proljetnim, obranama. Nije malo onih koji kažu “čast svakome, ali prvenstvo je donio Nevistić svojim obranama”...
- Iskreno, lijepo je to čuti, drago mi je da je tako, ali ni pozitivne, niti negativne kritike, ne utječu previše na mene. Jesenas su me gotovo svi vjerojatno “pljuvali”, nije me to ni zanimalo, ni slomilo, tako da ni sad neću “poletjeti” kad vidim i čujem pohvale. Naravno da je sad ljepše i čovjeku je draže slušati pohvale nego “pljuvanje”, ali uvijek moram ostati na zemlji, najvažnije je ono što se meni događa u glavi, moj je stav o svemu najvažniji. A svatko ima pravo na svoje mišljenje, na to ne mogu utjecati, ali neću dopustiti da me izbaci iz takta.
Branjenje u Varaždinu, Lokomotivi, ili u onoj Rijeci u kojoj je Nevistić branio i iz koje je došao u Maksimir, posve je drukčiji sport od čuvanja vrata u Dinamu. U takvim klubovima, naime, vratari imaju po desetak intervencija na utakmici, a obrane li sedam-osam lopta i istodobno prime dva-tri gola, za svoje će partije načelno dobivati pohvale i dobre ocjene, pisat će se i govoriti kako su “spasili svoju momčad blamaže”.
No, u Dinamu je sasvim drukčije, nerijetko vratar Plavih, na domaćim utakmicama, ima jednu ili dvije opasne situacije ispred svojih vrata i onda mora vrhunski reagirati. Koliko vam je trebalo da se priviknete na tu razliku, da shvatite i prihvatite spoznaju kako će vas se u plavome dresu procjenjivati na temelju jedne ili dvije reakcije na utakmici?
- Istina je, velika je to razlika. I to je proces koji traje, nemoguće se preko noći priviknuti na posve drukčije okolnosti i zahtjeve branjenja u Dinamu, ili u nekom drugom klubu. Nije bilo jednostavno i nikome neće biti jednostavno to privikavanje. U Dinamu je znatno teže braniti nego u ostalim klubovima, u kojima imaš dosta posla tijekom 90 minuta i zagrijan si cijelu utakmicu, a ovdje moraš dobro reagirati jednom ili dvaput na utakmici. I ne bude li dobre reakcije, onda ne valjaš, počinju sumnje, itd... Neusporedivo je veći pritisak braniti u Dinamu, tu nema nikakve dvoumice. Gotovo si cijelu utakmicu nezaposlen i onda dođe jedna lopta kad moraš pokazati jesi li ili nisi pravi. Nije to lako...
Manje igram nogom
Kad biste mogli, što biste na sebi poboljšali?
- Hm... Ove sezone igram manje nogom nego što sam prije igrao. Ali, nije to do mene, nego do naše taktike i trenerskih zahtjeva. Dobro igram nogom i tu bih mogao dati mnogo više, ali kao momčad to ne koristimo dovoljno.
Najdraža i najvažnija proljetna obrana?
- Obranjeni kazneni udarac napadaču Varaždina Dabri u Zagrebu, uz utakmicu u Sevilli, to mi je također bila prekretnica! I obrana protiv Hajduka, ali ne Kaliniću, nego Moufiju, to je bilo teže obraniti. Te bih dvije obrane izdvojio kao posebne...
I u subotu ste sjajno obranili Mierezov pokušaj glavom, krasnom ste paradom izvukli loptu ispod grede, foto-reporteri su zadovoljno trljali ruke?
- A dobro, i to je bila lijepa obrana - uz osmijeh je na kraju rekao Nevistić.