Nakon završetka prijelaznog roka, sjeli smo s Dinamovim trenerom Sergejom Jakirovićem, iznimno otvorenim i elokventnim čovjekom, za medije svakako velikim osvježenjem. S njim možete razgovarati o svemu, nema tabu tema, nema skrivanja, jezgrovito i jasno odgovara na pitanja, opušten je, nasmiješen, uvijek spreman na suradnju. Takvi i moraju biti treneri koji vode Dinamo, moraju gledati širu sliku, znati da njihov posao, kad su stručni lideri takvoga kluba, nije samo ono što rade na terenu. Naravno, razumijemo da nismo svi isti, ali svakako je poželjno da treneri plavog kluba imaju Jakirovićeve karakteristike.
Pitali smo ga prvo je li Dinamo sad jači sa svim ovim novim igračima koji su došli, a naročito s Arijanom Ademijem?
- Ne znam koliko smo jači s obzirom na odlaske koji su se dogodili, ali kad sam došao, shvatili smo da nam treba više igrača u rotaciji. Nekako smo išli za tim da u svakoj liniji dovedemo još po jednog igrača kako bismo ih imali dosta u narednom razdoblju jer nas čeka gust raspored do 17. prosinca. Kad se radi o Ademiju, mislim da o njemu ne trebam previše govoriti, cijeli grad se zapalio samim njegovim povratkom. Nadamo se da će nastaviti tamo gdje je stao onog trenutka kad je otišao - kazao je Jakirović u uvodu.
Svakako je zanimljivo pitanje Brune Petkovića, ono također zanima kompletnu javnost. Kad će potpisati novi ugovor, hoće li uopće, do kada ostaje u Dinamu?
- U našem zadnjem razgovoru mi je kazao kako je dogovorio svoje uvjete, on želi ostati. Naravno, još traje prijelazni rok u nekim dijelovima svijeta. No, prema ovome što pokazuje na terenu, glavom je potpuno, sto posto, u Dinamu. To mu nikada i nije bio problem. Nadam se da će uskoro potpisati. Moje informacije govore da je samo pitanje tehnike kad će staviti potpis na novi ugovor.
Kako gleda na nove igrače koji su došli u Maksimir - Bernauera, Kaneka, Mihajličenka, Sosu, Halilovića, Vidovića, Kulenovića...
- Vidim ih dobro. Kad su stranci u pitanju, uvijek bih volio imati stranca koji je standardni dio prve momčadi. Svjestan sam isto tako da može biti problem njihove adaptacije, zato ovi igrači iz naše regije puno bolje znaju što se od njih očekuje, u kakav klub dolaze. Vjerujem da će nam oni svi pomoći u jednom dijelu sezone. Ne daj Bože ozljeda, kartona... Nadam se da će imati učinak, da će opravdati ono zbog čega su dovedeni. Moje je da im dam prostora, priliku, minutažu, a njima pokazati da mogu pomoći. Kad se nastavi prvenstvo, do iduće reprezentativne stanke, imamo 7 utakmica u 23 dana. Mislim da sam dovoljno jasan, neće moći svaka tri dana igrati isti igrači. I to pričam u idealnim uvjetima, bez ozljeda. Tu trebam spomenuti Maura Perkovića, koji do sada nije dobio priliku - dobit će je. Kod Kaneka je veliki problem jezična barijera. Nešto mu objasnim pantomimom, nešto me razumije na engleski. Makar bih ja s njime najradije govorio hrvatski, bolje je da nauči naš jezik. Imamo i prevoditelja. Kaneko će također kao i svi dobiti svoju priliku.
Da pojasnimo malo ljudima vraćanje Kulenovića s posudbe, te kupovinu Frana Brodića i njegov ostanak u Varaždinu... Kakva je to vizija?
- Kad se nije realizirao dolazak jednog napadača kojeg smo tražili, koji će pomoći uz Petkovića i Drmića, došao sam na ideju za povratkom Kulenovića. On je Dinamov igrač, plaćaš ga, pa zašto ga onda ne bismo vratili nazad da mu damo priliku, da se izbori za svoju minutažu, da pokaže je li igrač za Dinamo ili nije!? On je totalno drukčiji profil od Petkovića i Drmića, treba nam u šesnaestercu igrač koji može skočiti, visoko pritiskati protivnika. Fran Brodić se dogodio kasnije. U dogovoru s njim i s Varaždinom došli smo do zaključka da je bolje da ga ostavimo tamo, a u zimu će se Fran priključiti i boriti za svoju poziciju kao i ostali igrači Dinama.
Kakav je status Josipa Drmića?
- Što se mene tiče - dobar. On je bio, čak bih rekao, ravnodušan. Pričajući s njim rekao sam mu da vjerujem u njega, da je moj posao da mu osiguram minutažu, a da je njegovo da maksimalno radi. Zanimalo me je njegovo zdravlje, rekao mi je da je posve zdrav. Zasad ide kako treba, nije isključeno da će nekad igrati u paru s Petkovićem, pogotovo s momčadima koje se zatvore, da nas bude što više u protivničkom šesnaestercu. Da, moguće jest da ćemo nekad igrati sustav 4-4-2, pa mi smo u tom sustavu završili utakmicu u Osijeku. Morali smo maksimalno riskirati. Sve ofenzivno što smo imali smo ubacili. S tim da smo imali dvije neplanirane izmjene, lošu večer Mihajličenka, te ozljedu Ristovskog, s time da Mihajličenko nije otpisan, njegova reakcija je sasvim normalna. Da sam igrač i da me trener tako izvadi, vjerojatno bih razbio onaj frižider kraj klupe. Naravno, može biti samo ljut na sebe.
Je li istina da ste htjeli Nediljka Labrovića dovesti u Dinamo?
- Mi smo generalno pričali o vratarima. Odnosno, uzeti li još jednoga koji bi pojačao konkurenciju. Dinamo na svakoj poziciji mora imati najmanje dva dobra igrača. Uvijek moramo biti na maksimalnoj razini i pobjeđivati. Naravno, u tom razgovoru, s obzirom na to da sam trenirao Labrovića, a koji je reprezentativni kalibar, među najboljim vratarima u HNL-u, kazao sam da bi to bila dobra investicija, ali smo se odlučili ostati u ovom sastavu, dati maksimalnu podršku i povjerenje Nevistiću i Zagorcu i ići tako do kraja ove polusezone, pa da vidimo kako će to ispasti. Ali, naravno, danas-sutra treba gledati da se moramo pojačavati na svakoj poziciji. Pritom napominjem da Dinamo nikad nije poslao službenu ponudu Rijeci za Labrovića.
Neke su akvizicije propale, koga vam je posebno žao?
- Ne žalim ni za kim. Kad se Dinamo pojavi, transferi skaču za dva-tri puta više. Ljudi to moraju znati. Sve je duplo skuplje. Svi vjerojatno očekuju da će Dinamo plaćati kao što je nekad plaćao. Nema ljutnje na nikoga. To je isto kao da se ja sad ljutim na Fenerbahče što su kupili našeg Livakovića. A kad se Dinamo zanima za nekoga, onda se pojavi neka ljutnja, zašto mi želimo tog igrača!? Pa radi se o ponudi i potražnji. Ako se dogovorimo, platimo iznos koji drugom klubu odgovara, prodajte ga. Ako nećete, nema ljutnje, idemo dalje, okrećemo se B varijanti. Ili C varijanti... Što smo iskoristili.
VIDEO: Andro Polić
Da se uspjeli dovesti Matiju Frigana, kojeg ste trenirali, bi li on bio važan današnjoj momčadi?
- Bio bi važan! Frigan je odličan mladi igrač, evo ga sad s A reprezentacijom, potpuno zasluženo. On je nogometaš ogromne energije, htijenja, strijelac koji je pokazao da stalno može zabijati. Eto, to radi i sad u Belgiji, iako igra u momčadi koja je u podređenom položaju. Da, sad s ove pozicije, htio bih ispraviti prvu rečenicu iz prethodnog pitanja, mogu kazati da mi je žao što Frigan nije u Dinamu jer iskoristiv je na više pozicija. Vrijeme radi za njega, njegovo je da igra i zabija. Samo da bude zdrav, onda mu je samo nebo granica.
Stresan je trenerski život. Vama se dogodio Prag, gubili ste na poluvremenu protiv Osijeka 0:2. Što vam je tada prolazilo kroz glavu?
- Ma, meni ništa ne prolazi kroz glavu. Ja sam u utakmici maksimalno. Gledam kako mogu dobiti impuls u momčadi sa zamjenama ili rotacijama jer u momčadi imam malo igrača koji mogu igrati više pozicija. I u Osijeku i u Pragu smo tražili nešto. U Pragu je priprema utakmice bila najnormalnija, najozbiljnija, kao i svaka dosad. A dogodilo se sve ono što smo mogli predvidjeti i na što smo upozoravali na sastanku. Morali smo prvih dvadeset minuta biti agresivni jer smo očekivali da će Sparta odmah krenuti po gol, što je bilo sasvim normalno. Bilo je bitno s psihološke strane da im ne onemogućimo neki laki pogodak, a mi smo im to omogućili. Činjenica da smo imali samo tri prekršaja u prvom poluvremenu govori da smo bili daleko od svega. I od lopte, od duela, ništa nismo radili kako treba. Nismo mogli niti zadržati loptu. Na poluvremenu smo mijenjali i tu smo dobili impulse. Žao mi je jedino što Ljubičić nije uspio zabiti, tu bismo se resetirali. Drugo poluvrijeme smo generalno bili puno bolji nego prvo, ali ta razina natjecanja ne trpi takvu lošu večer. Dinamo i Sparta su momčadi koje su se borile za Ligu prvaka, tu se svaka greškica kažnjava. Te večeri ništa nismo zaslužili, zato smo ispali. U Osijeku smo jako dobro ušli u utakmicu, imali smo vratnicu Špikića, dobru priliku Ristovskog. Onda se dogodila pogreška u obrani, koju je Mierez iskoristio. Nakon toga smo dvadeset minuta bili u teškom nokautu, ali smo preživjeli, mogli smo gubiti s 0:2 ili 0:3... A početkom drugog poluvremena gol smo primili tako brzo da nisam bio niti svjestan da gubimo 0:2. Onda smo krenuli u maksimalan rizik. Na 0:2 sam vjerovao da ako damo gol - nećemo izgubiti. To je onaj gard koji se meni sviđa, igrači su šampionskog mentaliteta. Ali, volio bih da smo odgovorniji u fazi obrane, puno čvršći i agresivniji. To će se postići s treningom, ali faza obrane je i stvar volje. Obvezna igra mora biti na maksimumu.
Koliko je Dinamo drukčiji bez Livakovića, Ivanušeca i Josipa Šutala, je li i približno toliko dobar koliko je bio s njima u momčadi?
- Ne znam koja bi momčad tako brzo nadoknadila i nadomjestila tri igrača koja su radila veliku razliku svaki na svojoj poziciji. Ne znam jeste li primijetili, zbog toga nisam kukao. Svjestan sam da je normalno da i oni idu dalje, da je to normalna stepenica u njihovoj karijeri. Iako sam mislio da ću ih uspjeti nagovoriti da ostanu barem do zime. Međutim, poštujem njihovu odluku. Mi se moramo okrenuti budućnosti, ovo je tranzicija. Žao mi je što se Stojković ozlijedio, mislim da bi on bio legitiman nasljednik Luke Ivanušeca. Naravno da ovaj trojac nedostaje, ali ne bi bilo fer prema ostatku svlačionice da se to stalno spominje. Moj je zadatak i da odgojim nove mlade igrače. Trener sam koji voli davati prilike mladim igračima. S njima se samo može dobiti jer su željni dokazivanja, gladni uspjeha. Neke smo dali na posudbu da imaju minutažu, da skupljaju iskustvo, bit će im lakše nego u Dinamu. Jer, u Dinamu moraš imati rezultat, moraš biti prvak i moraš razvijati mlade igrače. Eto, ostali su tu Rukavina, Sučić, a Baturina je već etablirani igrač i dokazana vrijednost, a može još itekako povećati svoju vrijednost. Mladima moramo pokazati put prema prvoj momčadi, to je jako važno. Na žalost, ne mogu svi, ali jedan-dva mogu.
Jedno hipotetičko pitanje... Da ste ranije bili trener Dinama, biste li vi u momčad vratili Niku Jankovića, bi li za Dinamo igrali Franjo Ivanović i Marco Pašalić?
- Janković je bio igrač Dinama, sad je u Rijeci, ima jedan odnos koji se dijeli 50:50. Ali, Niko puno bolje igra otkad je igrač Rijeke, kao da mu je pao nekakav teret s leđa. Pašalić je pokazao da može stvarati ozbiljnu razliku na terenu, pogotovo s momčadima koje se nisko brane. S jednim svojim udarcem može sve riješiti. Ivanović ima još dosta prostora, potentan je. Da, iako Dinamo imao neke drukčije zahtjeve, sva nabrojana trojica su pokazala da mogu biti prevaga.
Čini se da vas navijači vole. Na prvoj utakmici u Maksimiru zapadna tribina se diže i plješće. Što mislite, zašto?
- To je za mene - savršeno! Idealan vjetar u leđa za sve što me čeka. Svjestan sam da se sve u nekoliko utakmica može okrenuti. Moram sve napraviti da svaku utakmicu dajem sve od sebe, da mi momčad bude na razini. Svi vole pobjeđivati, svi vole igrati dobro. Bez obzira u kojem si klubu, kakav ti je budžet, kakve imaš igrače. Za Dinamo je to posebno normalno. Evo, ovom prilikom pozivam navijače da u što većem broju dođu na utakmicu sa Slavenom Belupom. Trebaju nam, osjeti se njihova podrška, trebamo sve napraviti da je zadržimo. Dugo sam u nogometu, ne sjećam se da je Dinamo imao ovakvu jednoglasnu podršku - zaključio je Jakirović.