Izbornik reprezentacije Kine, Branko Ivanković, ovoga je tjedna u Maleziji, gdje se održava konferencija izbornika azijskih nacionalnih selekcija. A početkom lipnja, pred njegovom su momčadi dva iskušenja u kvalifikacijama za SP, Kina će, naime, 6. lipnja ugostiti Tajland, a pet dana kasnije gostuje kod Južne Koreje.
Najjači kad je najteže
Iako je daleko od Hrvatske, Ivanković pomno prati HNL, upućen je u sve aktualnosti, posebno je njegov pogled usmjeren prema Dinamu, na čijoj je klupi bio u tri navrata. I osvojio je četiri trofeja s Plavima - dva prvenstva, te po jedan Kup i domaći Superkup. Dinamu se ove sezone smiješe tri trofeja, uz već osvojeni Superkup, na korak su do osvajanja prvenstva, a čekaju ih i dvije finalne utakmice Kupa s Rijekom. Iako je sezona bila još kako turbulentna...
- Točno je, svašta se događalo, gotovo da nije bilo mirnoga dana u Maksimiru od početka sezone. No, na kraju bi sve to moglo sjajno završiti, ova teško izborena pobjeda u Rijeci trebala bi zapečatiti još jedan osvojeni naslov hrvatskog prvaka. Unatoč svim nevoljama koje su ga pratile, pokazalo se da Dinamo ipak ima najjaču momčad, kad je bilo najteže Plavi su pokazali konkretnu snagu i moć. Hajduk je imao previše “kikseva” i zapravo je čudo da je bio u utrci za naslov do Uskrsa, jer je gubio doma utakmice protiv objektivno slabijih momčadi - rekao je Ivanković i nastavio:
- Na početku sezone Dinamo nije imao željeno ozračje u i oko kluba. Događale su se promjene u klupskom vodstvu, prodana su trojica važnih igrača (Livaković, Ivanušec, Šutalo, op. a.), smijenjen je i trener Igor Bišćan, ispalo se iz kvalifikacija za Ligu prvaka i Europsku ligu, baš je sve izgledalo sumorno. I nije bilo lako treneru Sergeju Jakiroviću, od samoga je dolaska u klub bio “na ražnju” i svaka mu čast što je izdržao sve te napade s brojnih strana. Teško je bilo sve to izdržati, no nije podlegao pritisku i očito je pronašao “kemiju” s igračima u svlačionici, što je na kraju i dovelo do ovoga, po svemu sudeći, uspješnog završetka turbulentne sezone. Jasno je da su igrači u cijeloj toj priči najvažniji i svojim su igrama i rezultatima u drugom dijelu sezone sačuvali Jakirovića kao svog trenera.
Šampionski mentalitet
Spomenuli ste Hajduk, u čemu je bila razlika između Dinama i Hajduka ove sezone?
- U šampionskom mentalitetu, Plavi imaju taj pobjednički gard, koji krasi samo prave, jake momčadi! Hajduk je pokušao napraviti dobru momčad, od početka sezone Splićane je pratila euforija i to je, pokazalo se, dovelo do golemog pritiska, koji Hajdukovi igrači nisu uspjeli izdržati. Posljedica toga bilo je pomanjkanje samopouzdanja, kao i nedostatak one istinske, prave strasti i veselja u igri. Dojma sam da Hajdukovi igrači nisu uživali u igri, u potezu, nego su stalno bili pod grčom i imperativom pobjede. A u takvoj situaciji nije lako igrati. K tome, Hajduk nije igrao na način kojim mora igrati momčad koji se bori za naslov. Konkretno, bilo je premalo kombinatorike, smislene napadačke igre s ulaskom više igrača u završnicu. Previše se dugim loptama tražilo Livaju, čekala se njegova eksplozija, očekivalo se da sam nešto napravi. A to je nemoguće u kontinuitetu, u velikom broju utakmica. S druge, pak, strane, Dinamo je momčadskom igrom došao do dobrih rezultata. I onda je ta momčad izbacivala kvalitetne i extra-kvalitetne pojedince, poput Petkovića i Baturine. Momčad je uvijek najvažnija, a kvalitetni pojedinci daju taj “šlag na torti” i dodatni pečat. Nitko ne može sam donositi pobjede, pa da nema dobrog desnog braniča, ili zadnjeg veznog, ni Petković ne bi mogao sam donijeti rezultat. Proširimo tu tezu, bez dobroga trenera, potom i fizioterapeuta, te u konačnici mirnog vođenja kluba, nema uspjeha! Svi su važni u tom mozaiku, mora se znati tko je za što zadužen i odgovoran i onda je svako zrnce u tom mozaiku zaslužno za dobar rezultat - kaže Ivanković.
Poklopilo se da je Dinamo ušao u seriju pobjeda (devet uzastopnih!) nakon debakla u Solunu i eliminacije iz Konferencijske lige. Je li ta Europa doista stvarala toliki pritisak? Ili je razlog pobjedonosnom nizu u spoznaji da su trener i igrači dobili vremena za normalne treninge, kojih nije bilo u ritmu igranja utakmica četvrtak - nedjelja?
- Više sam sklon ovoj drugoj tezi, jer ne mislim da su Plavi bili psihološki opterećeni europskim nastupima. Iskusna je to momčad, koja je dosad prošla mnogo toga na europskim travnjacima. Ali, očito je kako je igračima nedostajalo svježine i opuštanja, a to su dobili nakon Soluna. Dinamo je pobjeđivao u tih posljednjih sedam tjedana, iako na nekim utakmicama nije briljirao, međutim u takvim je dvobojima, kad se pobjeda “čupala”, presuđivalo iskustvo. A to je iskustvo neophodno u borbi za trofeje.
Utrka do kraja
Dinamo je na korak do naslova, tri kola prije kraja ima četiri boda više od Rijeke, odnosno pet, jer su Plavi, u slučaju identičnog broja bodova s Riječanima na kraju prvenstva, u prednosti zbog boljeg međusobnog omjera. I bilo bi čudo neviđeno da Dinamo ispusti tu bodovnu prednost. Ali, Zagrepčani i Riječani u borbi su za još jedan trofej, pred njima su dvije finalne utakmice hrvatskoga Kupa.
Što očekujete u tim dvobojima?
- Bit će to neizvjesni okršaji. Rijeka je, s trenerom Željkom Sopićem, istinsko osvježenje HNL-a, pokazala je svježinu, ambiciju, želju, strast i veselje u igri. Igraju se dvije utakmice i dao bih podjednake izglede i jednima i drugima. Vidjeli smo kakve su bile dvije njihove posljednje prvenstvene utakmice, Dinamo je dvaput pobijedio u zadnjim trenucima dvoboja, Rijeka je pokazala da zna i može parirati Plavima. No, na Dinamovoj je strani dodatno samopouzdanje utemeljeno na impozantnoj pobjedničkoj seriji i otvorenoj stazi prema osvajanju naslova. I možda će baš to biti prevaga u finalnim kup-utakmicama - smatra Ivanković.