Taj poraz ostavio je trag u mojim sjećanjima, zato sam htio da se ovaj put Dinamo "osveti" - priča nam u slušalicu Vahid Halilhodžić iz Pariza, evocirajući uspomene iz polarne maksimirske noći u prosincu 2010. kada su se Modri oprostili od Europe porazom od PAOK-a. Nakon što je povijest zavrtjela bolnu reprizu po Zagrepčane, a solunski klub još jednom trijumfirao, bivši Dinamov trener za Jutarnji je komentirao aktualna zbivanja u maksimirskim odajama.
Kako ste doživjeli Dinamov posrtaj u Solunu? Je li vam ishod šokantan?
- Veliko je iznenađenje primiti pet pogodaka na gostovanju. Nešto tu definitivno nije bilo dobro. U prvoj utakmici vidio sam da je PAOK momčad koja želi igrati, koja želi stvarati, a Dinamo se zadovoljavao pokušajima iz kontri, ulascima u dubinu i čekajući pogreške u suparničkoj zadnjoj liniji, dva gola su dali u brzim napadima. Međutim, poznavajući atmosferu u Solunu, rekao sam i poslije prve utakmice da ništa nije gotovo. Grčki klubovi imaju veliku podršku na stadionima, stavljaju velik pritisak na suparnika. Što se dogodilo, teško je reći, ali to je zabrinjavajuće. Mora se razmisliti što i kako dalje jer Dinamo mora pokušati osvojiti titulu. U konačnici, to i donosi ekonomsku stabilnost.
Što pamtite iz poraza vaše momčadi protiv PAOK-a prije 14 godina?
- Vučem loša sjećanja. Zato sam bio posebno znatiželjan oko novih utakmica jer smo mi tada dva puta izgubili 0-1, htio sam da Dinamo to vrati. Dominirali smo u tim dvobojima, dva puta su nam došli u kazneni prostor i zabili nesretne pogotke, a to nas je udaljilo od "proljeća".
Zašto Dinamo ima turbulentnu sezonu? Što je okidač?
- Puno se toga događa oko kluba. Borba za vlast traje godinama, a to utječe i na igrače. Kada se pobjeđuje, onda se to i ne vidi, ali onoga trenutka kad rezultati nisu na razini, onda krenu razne priče i napisi. Dinamo je institucija, zna se sve što se događa, a to utječe i na psihološku stabilnost. Drugo, Dinamo svake godine živi od prodaje igrača, mora zadovoljiti budžet. Kada se prodaju najbolji igrači, poput Oršića i Livakovića, koji su bili nositelji, onda im treba naći adekvatne zamjene. Ne može se niti računati da klub stalno živi od prodaje, potrebno je naći i sponzore i druge načine financiranja. Ako se prodaje bitan igrač, ako dolazi do rekonstrukcije momčadi, onda se mora misliti dvije, tri godine unaprijed. Važna je sportska politika, ne može se odlučivati s mislima u sadašnjosti, mora se uvijek razmišljati o idućoj sezoni. U Hrvatskoj ima puno igrača s velikim potencijalom i treba ih razvijati. Mora se raditi s mlađim generacijama kako bi uvijek pristizali novi igrači koji će jednoga dana nositi dres prve momčadi.
Što mislite o dolasku Velimira Zajeca na predsjedničku poziciju?
- Najviše ga pamtim kao igrača, kao kolegu iz reprezentacije. On dobro zna što se događa u klubu, kako se treba ponašati. Treba se okružiti sposobnim ljudima, i na sportskom i na ekonomskom planu, kako bi se klub vratio u mirne vode koje će mu dopustiti bolje rezultate. Hajduk je poduzeo sve da bude prvak, Rijeka me iznenađuje stabilnošću i mirnoćom, tu je i Osijek. Zeko ima veliku obvezu i dužnost. Sada se može smiriti situacija s navijačima koja traje godinama, oni su tražili svoja prava, može se stišati buka koja se stvorila oko kluba, vrlo je bitno da se to riješi. Tenzije i animozitet bili su prisutni i u moje vrijeme u klubu.
Nije tajna da ste u igračkoj karijeri bili na Dinamovu radaru dok je u Maksimiru igrao Zajec i upravo nakon njega, u kolovozu 2010., sjeli ste na klupu Modrih. Postoji li mogućnost da u budućnosti surađujete?
- Ha, ha, to je već malo komplicirano, diskutabilno, ali nikad se ne zna. Poznajemo se dugo, on zna posao. Svaka sprega između trenera, sportskog direktora i predsjednika treba biti jaka. Njihova suradnja treba biti vrlo povjerljiva, bez zakulisnih radnji. Treba biti kompetentan na svim razinama upravljanja u klubu.
Što mislite o Dinamovu treneru Sergeju Jakiroviću?
- Poznajem mu oca iz Mostara, ali njega ne. Ne znam neke stvari, zato ne mogu pričati. Ima puno ambicija, mlad je trener. Dinamo je velik klub, treba imati puno znanja, iskustva i kompetencija. Sve je bitno, od medicinskog osoblja do osoba zaduženih za odnose s medijima.
Kakav će biti rasplet HNL-a? Koga vidite s peharom na kraju sezone?
- Tri su kluba u igri, i to daje dodatnu zanimljivost. Naravno, postoje i tenzije, ali sve tri ekipe imaju jednake šanse za naslov i njihovi međusobni ogledi dat će odgovor na to pitanje. Dinamo i Hajduk imaju velik pritisak da budu prvaci, a Rijeka je trenutačno u takvom stanju da ima bitno manji pritisak, zato treba ozbiljno računati i na njih.
Kada ćemo, odnosno hoćemo li vas ponovno vidjeti u trenerskoj ulozi? Ponude, pretpostavljamo, dobivate sa svih strana?
- Borim se sa sobom, imao sam jako puno poziva. Moram dobro razmisliti, želim li nešto raditi ili ne. Kada radim, onda dajem sto i jedan posto od sebe u tom projektu, želim biti potpuno involviran. Priča s Marokom me jako razočarala, proveo sam toliko godina, napravio izvanredne rezultate, a onda zbog nekih drugih ostao bez toga. Znate, ne volim da mi netko određuje sastav, to je vrlo važno, nikada u karijeri to nisam dopustio. Zbog toga sam imao problema, to me koštalo mjesta, ali ne žalim ni za čim i ostao sam pri svojim odlukama. To je tako u trenerskom poslu, kada ne ide, onda si ti krivac. Nisam još ništa odlučio, hoću li možda trenirati neki klub ili reprezentaciju, tko zna. Imam i drugih obveza, privatnih i poslovnih, koje me trenutačno okupiraju.