Silovito je Dinamo ušao u ovaj ljetni prijelazni rok i to jasno govori o visoko postavljenim ciljevima Plavih u novoj sezoni. Obrana naslova državnog prvaka ionako se uvijek podrazumijeva, a dovođenje Drmića, Šutala i Ljubičića zorno ocrtava želju maksimirskog kluba da izbori plasman u skupinu Lige prvaka. Iako bi zadovoljavajući epilog ljetnog razračunavanja u kvalifikacijskim pretkolima bio i nastup u skupini u Europskoj ili, pak, u Konferencijskoj ligi.
Kad se Dinamo posljednji put ovako pojačao u prijelaznom roku? Pogledamo li u retrovizor, nameće se ljeto 2013. godine, kad su u Maksimir došli Soudani, Fernandes i Ivo Pinto. Njih su trojica odmah pokazali da su pojačanja, Dinamo je sa Soudanijem i Fernandesom napokon mogao normalno zaigrati u sustavu 4-2-3-1, kojeg je i do tada koristio, iako na napadačkim bokovima nije imao adekvatne igrače za taj način igre. Tog je ljeta došao i kontroverzni argentinski vratar Migliore, na utakmici Superkupa s Hajdukom u Maksimiru pokazao da je trebao biti pojačanje, ali zbog osobnih se razloga nakon samo mjesec dana vratio u domovinu.
Sezonu potom, Dinamo je opet "dodao gas", pa je prijelazni rok bio gotovo jednako kvalitetan prošlome. U Maksimir su, naime, stigli Portugalci Eduardo, Machado, Goncalo, Wilson, pa Čileanac Henriquez, Argentinac Sigali, kao i hajdukovac Franko Andrijašević. Neki su od njih podigli Dinamovu igru na višu razinu, neki, pak, baš i nisu opravdali očekivanja...