Od Lokosa do Lokosa... S tom nas je rečenicom dočekao Luka Menalo (26), Dinamov krilni napadač. Nije, naravno, čudno što je isukao baš tu rečenicu jer je svoja dva jedina pogotka za Modre ove sezone postigao baš protiv Lokomotive, gradskog suparnika plavoga kluba. Prvi u prvom kolu HNL-a, još tamo 15. srpnja, kad su njegovim pogotkom u samom smiraju utakmice uzeli startna tri boda i pobijedili 3:2.
Čekao je dugo na svoj drugi pogodak u plavom dresu, a on se dogodio prošli tjedan, 8. travnja. Na premijeri Igora Bišćana zabio je odlučujući pogodak za iznimno važan trijumf nad Lokosima od 2:1.
- Valjda sada neću stati na ovom golu koji sam zabio Lokosima... Vidjet ćemo...
Neće se Menalo zaletavati s izjavama jer imao je loših iskustava ove sezone. Dobivao je kod bivšeg trenera Ante Čačića malo prilika, nije bio u prvom planu. Zato su i te njegove brojke siromašne, samo dva gola uz tri asistencije. Je li bio razočaran sa svime što mu se događalo ove sezone, kako se osobno borio s time da je stalno u drugom planu?
- Nakon ozljede i nije bilo baš nekih prilika. Imao sam slabu minutažu, a tako je teško uhvatiti ritam. Uđeš jednu utakmicu pet minuta, pa onda drugu ne uđeš, pa onda sljedećih deset opet ništa, tako da sam non-stop bio izvan ritma utakmica. Iznimno je teško u takvim okolnostima stići do željene forme. Treninzi su jedno, utakmice nešto sasvim drugo. Samopouzdanje i tjelesnu spremu ti daju igre, utakmice. Bez minutaže jest teško...
Kod bivšeg trenera se uglavnom znala udarna postava, rijetko je mijenjao figure. Kako je trenirati kad znaš da nećeš igrati ili da ćeš dobiti neku minuticu? Kad znaš da si rezerva? Koliko se tu igrač uopće može motivirati na treninzima?
- Zahtjevno je to... Možeš se motivirati jedan dan, jedan tjedan, ali kad vidiš da te nema u planovima, onda stigne dan ili više njih kad si totalno demotiviran. Stalno si razočaran, pa razočaranje postaje dio tvoje svakodnevice. Uđeš u neki krug u kojem se stalno vrtiš. I stojiš zapravo na mjestu. To je definitivno najgora situacija za svakog igrača, ali i za svlačionicu.
Kad je otišao Mislav Oršić jeste li mislili da ćete ga zamijeniti na lijevom krilu, budući da bez problema možete igrati i na desnoj i na lijevoj strani?
- Da, mogu i lijevo i desno. Iskreno, nisam bio uvjeren da ću ja naslijediti Oršića. Mislim da sam dobro odradio zimske pripreme, htio sam se boriti za tu poziciju nakon odlaska Oršića. Na kraju kod bivšeg trenera nisam uspio. Nadam se da ću se sad kod trenera Igora Bišćana izboriti za veću minutažu.
Jeste li bili šokirani kad vas Ante Čačić nije želio pustiti u Maccabi iz Tel Aviva ove zime, imali ste konkretnu ponudu? Ili ste možda tada pomislili da mu trebate jer po nekoj logici, ako vas nije pustio, znači da je računao na vas?
- Imao sam tu ponudu. Da, bio sam šokiran što me nije pustio. Bio sam uvjeren da me nigdje ne vidi. Međutim, u zadnjim danima prijelaznog roka trener mi je postavio rampu. Nije se složio da odem u Tel Aviv, uvjerio me da sam bitan za momčad. Na kraju nisam bio toliko bitan koliko mi je bilo rečeno. Ali, ne žalim za time... Tko zna kako bi se rasplele stvari da sam otišao. Ne, ne, definitivno mi nije krivo što nisam spremio putne torbe i otišao u Izrael.
Onda smo se malo pozabavili posljednjim razdobljem u momčadi, zbog kojeg je, uostalom, i smijenjen Ante Čačić? Zašto je došlo do krize rezultata, poraza u HNL-u, ispadanja iz Hrvatskog kupa? Što nije štimalo?
- Bio je to splet raznih okolnosti. Roster je bio maksimalno skraćen, što zbog nekih odlazaka, što zbog nepovjerenja bivšeg trenera u neke igrače, pa onda dođe do umora igrača koji stalno igraju. Stignu i neke nesreće kad se utakmica može prelomiti na našu stranu, a prelomi se na suparničku. Ali, znate, vjerujem u karmu, nekad ti se neke stvari vrate. Prije smo negdje sreću iskoristili u nekim utakmicama, a u posljednje vrijeme nam je okrenula leđa.
Bišćan je kratko u svlačionici, tek je počeo. Što je novo donio, može li se to već sad u ovako kratkom vremenu detektirati? Kakav je prvi dojam?
- Eto, kazat ću vam kakva je bila priprema utakmice za Lokomotivu. Dobili smo ogroman broj informacija o protivniku, analiza je bila fenomenalna. Mislim da nam je to dosta olakšalo tu utakmicu, dovelo nas do pobjede. Nismo pobijedili s nekom ljepotom igre, ali dobili smo je i na karakter, u ovom trenutku je to bilo najbitnije, ta tri boda su bila iznimno važna. Na kraju te nitko ne pita kako si došao do njih. Sad imamo malo više vremena do sljedeće utakmice, možemo se malo bolje upoznati. Mi s trenerom i on s nama.
Nakon što je Dinamo pobijedio i nadigrao Hajduk u Maksimiru s 4:0, svi smo pisali, a tako je mislila i javnost, da je prvenstvo riješeno, da ste obranili naslov prvaka. Međutim, onda je krenulo loše, Hajduk se približio, sve se zakompliciralo. Ipak, sad ste opet na devet bodova razlike u odnosu na Majstora s mora. Je li i sad prerano govoriti da je prvenstvo riješeno?
- Da, prerano je govoriti o našoj novoj tituli. Prvenstvo nije riješeno dok i matematički ne bude riješeno. Ali, ipak mislim da si nećemo dozvoliti da opet upadnemo u krizu, da opet prvenstvo dovedemo u pitanje. Imali smo 12 bodova prednosti, utakmicu manje... A onda se cijela naša pobjednička priča dovela u pitanje. Ovog trenutka imamo devet bodova prednosti, moramo biti pametni do konca prvenstva. I izgurati do novog naslova prvaka države!
Razmišlja li možda pred ljetni mercato koji se lagano približava o odlasku iz Dinama? Kao što je imao ponudu zimus, možda će imati i ovoga puta?
- Ovog trenutka je drukčija situacija u klubu. Uopće sad ne razmišljam o nekakvom odlasku. Na kraju sezone ću vidjeti s trenerom, ljudima u klubu jesu li oni zadovoljni sa mnom, vide li me tu. Ako neću biti u njihovim planovima, sreću bih onda potražio negdje drugdje. Međutim, ako sam im u planovima, onda je sve jasno. Meni nigdje nije ljepše nego u Dinamu - zaključio je Luka Menalo.