Nakon 24 godine u svečanoj loži maksimirskog stadiona nije bilo Mirka Barišića. Na prvenstvenoj utakmici protiv Slaven Belupa, pored predsjednice Uprave GNK Dinamo Vlatke Peras, sjedio je - Velimir Zajec. Sada već bivši predsjednik Mirko Barišić, koji je sve Dinamove utakmice pratio u društvu supruge Božice, nije se pojavio. Tako je i formalno završila jedna era u povijesti maksimirskog kluba...
Mirko Barišić postao je "žrtvom" prvih demokratskih izbora u Dinamu. Ali i vlastite taštine. Izgubio je utakmicu u koju je, barem prema vlastitim uvjerenjima, ušao kao favorit. Bila je to, međutim, posve pogrešna procjena. Barišić u nedjeljnom srazu sa Zajecom nije imao nikakve izglede. Okružio se potkapacitiranim ljudima, sudjelovao u "prljavoj kampanji" i nakon 24 godine Maksimir napustio kao veliki gubitnik.
A fabula je za njega mogla imati kudikamo radosniji kraj... Barišić je u klupske strukture Dinama došao još 1967., na osobni poziv direktora Otta Hofmana te predsjednika Ivana Šibla, tada uglednog političara, koji je četiri godine kasnije, za "Hrvatskog proljeća", zajedno s ostalim čelnicima republičke KPJ - smijenjen.
Barišić je kooptiran u rad kluba kao direktor tvornice baterija, pa su nogometaši Dinama prvi put u povijesti nosili reklamu - Croatia. Također, bio je i članom klupske komisije koja je promijenila dizajn grba. Dinamo je 1970. "plasirao" grb na kojemu su dominirala hrvatska obilježja. No samo godinu dana kasnije, nakon znamenite Dinamove turneje po SAD-u i Kanadi, koja je koincidirala s političkim previranjima, kompletno je klupsko vodstvo moralo odstupiti. Barišić je, u tom trenutku, obnašao funkciju dopredsjednika kluba.
Povratak Mirka Barišića u Maksimir dogodio se u osvit demokratskih promjena, početkom 1990. Uključio se u rad Dinamova Izvršnog odbora, na poziv predsjednika Zdenka Mahmeta. Međutim, turbulentno razdoblje hrvatske povijesti odrazilo se i na rad maksimirskog kluba. Krajem godine raspušteno je cjelokupno čelništvo Dinama, a upravljanje klubom preuzeo je krizni stožer, na čelu s Mirkom Barišićem.
Ali samo do 6. ožujka 1991. Tada Barišić podnosi neopozivu ostavku zbog političke odluke da se klubu promijeni ime! A nepuna dva mjeseca nakon povratka Dinamova imena 2000. formalno se u Maksimir vratio i Barišić. Na Izbornoj skupštini kluba 9. travnja 2000. imenovan je predsjednikom, pobijedivši u (tajnom) preglasavanju Zlatka Canjugu 22-15! Barišić je tog dana dobio prestižnu funkciju, ali i klupska dugovanja u visini 50 milijuna njemačkih maraka. Dva su detalja spasila Dinamo od financijskog sloma (te posljedično, suspenzije Uefe i pada u niži rang natjecanja): novčana injekcija Siemensa (čiji je hrvatski ogranak vodio Barišić) te transfer Igora Bišćana u Liverpool.
Također, Barišić 2001. za glavnog operativca kluba dovodi Zdravka Mamića. Angažmanom ambicioznog menadžera, čije metode rada nisu bile odveć suptilne, Barišić se morao zadovoljiti epizodnom ulogom. Nemoćno je promatrao kako Dinamo postaje OPG Mamić: godine 2013. Zdravko je vodio klub, Zoran prvu momčad, a Mario je bio menadžerom većine igrača.
Barišić se nije odrekao Mamića niti nakon što je on 2018. pobjegao u BiH, zbog nepravomoćne sudske presude da je iz kluba izvukao najmanje 116 milijuna kuna. Štoviše, Skupština Dinama jednoglasno je usvojila predsjednikovo očitovanje da - "klub nije opljačkan"!? Nastojanja navijačkih udruga i klupskih članova da uđu u upravljačku strukturu Dinama i naruše autoritarni sustav svodila su se na sporadične i uzaludne pokušaje. Inženjering ustrojstva kluba, prema kojemu se članovi Skupštine i Izvršnog odbora međusobno biraju, mogao se urušiti jedino - iznutra. A upravo to se dogodilo, kada je krajem 2022. Mamićev prvi pobočnik Krešimir Antolić - otkazao poslušnost.
Kontra njegove teze da se "klub ne može voditi iz Međugorja" bio je značajan broj članova Skupštine. Tada Barišić vuče vješt diplomatski potez: ulazi u neprincipijelnu suradnju s navijačima! Pritom žrtvuje Antolića i pristaje na ustupak novom koalicijskom partneru, te u Upravu kluba "instalira" Darija Šimića. No u novom Statutu Dinama, Barišić zadržava diskrecijsko pravo predsjednika kluba da imenuje 35 članova Skupštine (naspram 25 navijačkih kandidata). Ali pritom donosi suludu odluku: umjesto prihvaćanja uloge počasnog čelnika, ulazi u predsjedničku kampanju.
Pri sastavljanju famozne "liste 35" Barišić se oslonio na sugestije Nikole Hanžela. Odrekao se dugogodišnjeg prijatelja Mladena Vedriša te kuma Franje Gregurića. Također, poduzetnika Dragutina Kamenskog, kojega je osobno pozvao u klub. A uoči nedjeljnog glasovanja Barišića su napustili dugogodišnji najbliži suradnici (poput Većeslava Bergmana).
Naposljetku ga je ostavio i Hanžel. Nije se uopće pojavio na Skupštini. Nakon okončanja nedjeljnih izbora, Mirko Barišić ostao je sam. I osramoćen. A priča o najtrofejnijem predsjedniku u povijesti Dinama ostala je bez sretnog završetka.