U četvrtom derbiju sezone Dinamo ipak nije uspio ostvariti komplet pobjeda. Hajduk je, zasluženo, ostvario pozitivan rezultat, koji je u posljednjim trenucima mogao biti i pobjednički da je Diamantakos iz blizine pogodio gol a ne gredu. No, obzirom na viđeno u 90 minuta bila bi to prevelika kazna za Dinamo. Rezultat je u konačnici realan pokazatelj viđenog...

Jedna od značajki ovog dvoboja jest manji intenzitet i ritam u odnosu na donedavne predstave ovih takmaca. To se posebno odnosi na Dinamo, kod kojeg je bilo vidljivo da su bez svježine, a u nastavku na fizičkoj rezervi. Upravo u tom sniženju ritma Hajduk je kompenzirao tehničku inferiornost u odnosu na Dinamo, te se jednostavnije mogao nametnuti u igri. Ono što nas je iznenadilo, pogotovo u prvom dijelu, to je spuštanje linija Modrih prema Livakoviću. Je li to bio taktički izbor, zgušnjavanje defenzivnog bloka i obrambeno postavljanje iza lopte, ili tek slijed inicijative Hajduka?

S obzirom na umor kojeg se prepoznaje kod Modrih, vjerojatno je Krznar odabrao takvu opciju. Tim prije što je primjerice Petković igrao praktično kao razigravač, daleko od kaznenog prostora Hajduka, nastojeći stvoriti prostor za Oršića i Ivanušeca te ih okomicama gurnuti u prodore prema Kaliniću. Ta ideja se, međutim, teško ostvarivala i zbog opreza obrane Hajduka, i zbog toga što su Dinamovi igrači slabo koristili spomenute prazne prostore.

Previše jalovosti

Gol koji je pao bio je izuzetak te priče, jer su Modri napali visoko i iskoristili Fossatijevu “usamljenost” s loptom u nogama. To jest bio jedan od problema u Hajdukovoj igri, što su u srednjem redu bili više verzirani za destrukciju, a manje su tražili trokute i razigravanja prema naprijed. Zato to što je Dinamo prepustio inicijativu i posjed domaćima oni nisu znali bolje iskoristiti. Previše jalovosti, manjka ideje i okomitog pasa te pogotovo kretanja napadača u prazan prostor, otvaranje koridora za ubacivanja iz sredine. Gol Livaje bio je posljedica kardinalne greške obrane Dinama.

U nastavku su se momčadi malo više otvorile. Bolje rečeno, pukle su linije i u sredini se stvorilo više prostora. Jedni i drugi su jurili po drugi gol i pobjedu, pa je natjecateljski moment dobio na ritmu. No, uz nekoliko (polu)prilika na obje strane derbi je zaključen objektivnim remijem, a koliko je bio umoran ovaj derbi ukazuje scena nakon posljednjeg zvižduka solidnog suca Pajača kada je većina igrača legla na pod da uhvati zraka.