Franjo Arapović, bivši Cibonin centar, hrvatski reprezentativac koji će vjerojatno za sva vremena biti upamćen po onom zakucavanju lopte u olimpijskom finalu Barcelone ‘92. protiv Dream Teama i našem jedinom vodstvu, prati zbivanja u klubu.
- Pratim, to je točno, ali samo na način kako je to danas moguće. Gledam utakmice na TV, a iz medija primam, doznajem neke informacije. To je to.
Onda ste iz medija sigurno i spoznali da klub ima novog trenera, odnosno da je dosadašnji najuren nakon dvije važne pobjede u ABA ligi i 10-ak dana prije završnice Kupa.
- To me iznenadilo jako. Da se smjena dogodila prije recimo 3 mjeseca, vjerojatno nitko ništa ne bi rekao i bilo bi očekivano. Ovo nije očekivano. Čovjek je dobio Krku, ne znam. Mislim da nemamo sve informacije i tko zna što je tu bilo presudno. To su neke druge igre, mislim.
Dobro, a koliko vas iznenađuje odabir trenera? Od činjenice da je stranac, možda i manje bitno, do onog da nije baš etablirano ime?
- O tom dečku ja riječ ne mogu reći jer ga ne znam. Znam da nema neki impresivan životopis dosad iza sebe, ali ne mogu pričati je li je ili nije kvalitetan. Jasno, da je imenovan trener zvučnog imena, tada ne bi bilo ovakvih pitanja. Možda se pokaže odličnim, ali samo ako ove sezone već da priliku, minutažu odgovarajuću mladićima poput Drežnjaka, Gnjidića, Vrankovića... Mislim, bio 5. ili 9. u ABA ligi, kakva razlika? Pa čak prvi ili četvrti u Hrvatskoj, ali ako “izgradiš” nekog mladog igrača, to mijenja na stvari.