Najteže su utakmice u kojima je pobjeda unaprijed upisana, staro je sportsko pravilo. Kad bi se pogledao rezultat s kojim je Efes svladao Zvezdu, a završilo je nestvarnih 100:55, reklo bi se da to i nije baš tako. Jer, Efes je tom pobjedom zaokružio ludu seriju na koncu euroligaške sezone, otkako je Tomislav Mijatović preuzeo klupu dvostrukog prvaka Europe.
Nitko ih nije vidio
Nitko im nije davao veliku šansu, jer Efes je prije toga, u prvoj sezone postatamanske ere dosta toga uništio u uvodnom dijelu sezone, kad ih je s klupe predvodio Erdem Can. Tomislav Mijatović je, međutim, u posljednjih deset kola, od skora 9-15, skora s kojim nije bilo nikakve šanse za postsezonu, stigao s osam pobjeda u deset preostalih utakmica do skora 17-17. I tu su, čekaju u utorak u Istanbulu prvu prepreku u play-inu, nadaju se dobiti, a onda i u petak, ovoga puta na gostujućem terenu izboriti play-off. Podsjetimo, Efes lani nije dospio u doigravanje, nakon što je u prethodne četiri sezone jednom igrao finale, jednom se sezona zaključila zbog korone, a Efes je u njoj dominirao te je dva puta bio uzastopni prvak Europe.
Sve je to bilo negdje u primisli kad je Tomica Mijatović preuzeo klupu kluba u kojemu je od 2010. godine. I kad je pala Zvezda, u petak je nešto duže spavao...
- Samo smo malo proslavili, jer već u nedjelju imamo novi turski derbi s Bešiktašem. U petak je slobodan dan, morali smo dati slobodno, prije Zvezde imali smo dvije utakmice s Fenerom, nije bilo vremena za odmor.
Sve je to Efes dobio, uključujući i dvije pobjede na azijskoj strani Istanbula. Opet, u četvrtak protiv Zvezde moglo je sve krenuti naopako.
- U pripremi te utakmice sam vidio da su dečki svjesni cijele situacije. Čekala nas je i rasprodana dvorana, iako sam se malo plašio hoće li svi navijači doći, jer je blagdan. No, dočekao nas je sjajan ugođaj. Odmah smo uveli utakmicu u pravi ritam, odigrali je vrhunski, bez ikakvih zamjerki. I nema se tu što dodati, igramo u dobrom ritmu cijelo vrijeme. Vidio sam kolika je želja u igrača da izguraju tu borbu za play-in do kraja, a usput da svladaju i Fener u domaćem prvenstvu kako bismo stigli na korak do startnog broja jedan za doigravanje u Turskoj. Napravili smo mali, ali veliki korak u svemu tome.
Što su, naravno, prepoznali i navijači. Puno se toga Mijatoviću događa u posljednje vrijeme, puno toga dobroga. Kraj utakmice protiv Zvezde dočekao je tako da je u Sinan Erdem Areni odjekivalo skandiranje “Tomislav, Tomislav...”
- Nisam to očekivao, stvarno nisam. I taj je osjećaj je baš onako, lijep osjećaj, ne znam što bih rekao. To su moji ljudi, zajedno smo puno godina i taj osjećaj je divan. Ali, ja ću opet reći da su tu važni igrači, jer dečki su sve ovo napravili i ljudi to prepoznaju, samo su nas nagradili za seriju pozitivnih rezultata.
Kako je 14 godina u Istanbulu, kako je 14 godina dio Efesa, navijači tog turskog kluba, koji je baš u tim godinama postao jedan od najboljih klubova Europe, doživljaju Mijatovića kao jednog od njih.
- Ovo nije floskula što ću reći, ali se doista u ovoj situaciji osjećam privilegiranim. Efes je uvijek bio velik klub, ali u posljednje vrijeme, Efes je postao jedan od najboljih klubova Europi. U toj transformaciji s klubom i osobno sam odrastao. Uvijek je, kažem, to bio velik kub, ali kad se osvojila Euroliga, i to dva puta, sve je otišlo na jednu novu dimenziju. Ljudi me doživljaju kao čovjeka iz kluba, poistovjećuju se sa mnom, a iz toga razloga je taj odnos i toliko prisan. Teško je mi je to uopće i opisati, pronaći neke prikladne riječi...
Mijatović i njegovi momci posljednjih su tjedana igrali utakmicu za utakmicom u kojoj nisu smjeli kiksati. To je sve skupa moralo i psihološki umoriti, ali je trebalo pronaći i dodatne motive u svakom od tih iskušenja. I još nije kraj.
- Skupina momaka koja je u Efesovoj svlačionici jest skupina ljudi koja voli izazove, koja voli kad je teško i kad ljudi sa strane govore kako je nemoguće. Oni se vole nadmetati. Znali smo da je put težak do ovdje gdje smo došli, znamo i da je ispred nas težak put u borbi kroz play-in, jer da dođemo tamo trebamo dobiti dvije nokaut utakmice drugi tjedan, od čega sigurno onu drugu utakmicu u gostima. Međutim, u svlačionici imamo sjajan spoj igrača koji su sve osvojili, koji su bili najbolji igrači Eurolige, ali i momaka koji su željni i gladni boriti se. Taj miks, uz karakter skupine koja se želi dokazivati iz večeri u večer, daje nam nadu i za dalje.
Pogled otkrio sve
Mijatović je nešto primijetio nakon utakmice u četvrtak.
- Vidio sam oči igrača u svlačionici nakon pobjede, taj pogled je otkrivao kako je ovo bilo OK, ali u tom pogledu se jasno vidjelo i ono, “idemo dalje”. E, to je ono što me veseli. Daj Bože i sportske sreće, pa stepenicu po stepenicu. Počevši od Bešiktaša u nedjelju, preko prve play-in utakmice u utorak, pa dalje...
Kad se pogleda taj skup protivnika u play-inu, a tu su Maccabi, Virtus i Baskonia, kakve su šanse Efesa?
- Ovo nije poruka s reklamnom oglasa, ali ja doista tako mislim. Kad bih morao birati bilo koju momčad i nas, uvijek bih odabrao Efes. Tu su dečki koji su se dokazali i koji se žele i dalje dokazivati. U Euroligi nema laganih protivnika, ali moja odluka u bilo kojemu izoru bio bi samo Efes. Vjerujem u ove dečke, ne zato što su moji ili naši, nego zato što su se spremni dokazivati iz dana u dan i zato što znam što je to što imamo unutra, između nas. I doista mislim da mi možemo igrati protiv svih ako smo zdravi i u ovakvom ritmu.
Kakav je bio ukupno gledajući osnovni dio sezone u Euroligi?
- Još jednom se potvrdilo kako se Euroliga u svakoj sezoni unaprjeđuje, ne samo za klubove. Liga je to koju moraš odigrati na maksimumu, jer kvaliteta momčadi je jako blizu, puno je utakmica, pa je ovo daleko najbolja liga, ostavljajući, jasno, NBA po strani. Sjajno je biti dio Eurolige, igrati pred rasprodanim dvoranama i Euroliga je doista pravi brend moderne košarke, a tako je i prepoznata. Organizacijski je to odlično posloženo i samo tako treba nastaviti dalje.
U doigravanju svaka na nož
Igrački je Real Madrid dominirao, uvjerljivo je prvi uoči doigravanja. Usput, ako Efes prođe play-in upravo bi se za Final Four u Berlinu trebao boriti s Realom u četvrtfinalnoj seriji. Opće je mišljenje da takva dominacija Reala može biti zaustavljena eventualno na samom Final Fouru, u okviru jedne utakmice, u 40 minuta...
- Real je ostavio na okupu momčad koja je lani bila prva, a na to je dodala Campazza. Ne treba biti previše mudar te zaključiti kako je to sjajan potez. Nešto slično smo mi napravili nakon našeg prvog naslova prvaka Europe. Na šampionsku momčad samo malo nadodali. To je dobar recept. No, obraniti naslov neće biti lak posao. U doigravanju je to serija na tri pobjede u kojoj je svaka utakmica na nož. Na Final Fouru je ispred tebe 40 minuta u kojima svatko tko je stigao ondje može slaviti. Trik cijele priče je kako izbalansirati formu kroz cijelu sezonu, da budeš najbolji kad je najvažnije, a da pri tome imaš kroz cijelu sezonu uspon prema boljem. Vrlo je to nezgodna stvar za menadžirati. U Euroligi je doista svaka utakmica važna, a sada dolazimo u dio sezone kad je stvarno važno. To je trik i zato je Euroliga toliko dobra.