Samo nekoliko minuta nakon što je pometen u finalu ABA lige, Željko Obradović, Partizanov trener, ustvrdio je kako je siguran da će njegov klub igrati Euroligu sljedeće sezone. Iako nije osvojio regiju, iako je jedino onaj klub s naslovom u ABA ligi mogao imati nekakvu sigurnost da će zaigrati Euroligu, tako se barem smatralo.
Zvezda je slavila titulu, Zvezda je uživala u uvjerenju da je titulom u regiji kupila i Euroligu sljedeće sezone. No, slavlje je kratko trajalo.
Zvezda se žali da je prevarena
Jer, dogodio se četvrtak. Ako ste Srbin, i još k tome navijač Zvezde, taj četvrtak popodne morao vam je gadno sjesti. Negdje u isto vrijeme glavna Skupština UN-a donijela je rezoluciju o tome da će 11. srpnja biti memorijalan dan sjećanja na genocid u Srebrenici, a taj manevar UN-a nije spriječio niti Aleksandar Vučić dramatično i poslovično patetično ogrnut srpskom zastavom na East Riveru.
Baš u to vrijeme u Berlinu je uoči euroligaškog Final Foura ispred novinara stao Paulius Motiejunas, direktor Eurolige, i jasno kazao kako Zvezdin trofej u ABA nema nikakav značaj. Da je Zvezda samo jedan od pet kandidata (uz Albu, Partizan, Valenciju i Virtus), među kojima će 11 vlasnika euroligaške A licence odabrati četiri momčadi koje će i sljedeće sezone biti u elitnom društvu.
Manji je problem što će svaki od tih klubova koji se odabere morati platiti 750.000 za euroligašku pozivnicu, puno je veći problem tko će biti jedan prekobrojni. Mogla bi to biti i Zvezda, eto, koja se sada putem svojih direktora žali, u Vučićevom stilu, kako je prevarena i izigrana. Ali, malo će im to značiti. Ako ne budu unutra.
Partizan ima Željka Obradovića i Zorana Savića, a oni relacije u euroligaškim gigantima veće i jače nego to ima Zvezda. Valencia već potpisuje igrače za novu sezonu, među njima je i Luka Božić, a u planu je izgradnja velebne dvorane s kojom žele višegodišnju licencu u Euroligi. Alba posjeduje neka pisana jamstva, za razliku od ostalih, i to je ipak Berlin, a Virtusu se zatresla pozicija nakon što je Segafredo objavio da više neće sponzorski pratiti momčad iz Bologne. Ali, to je ipak Bologna. Hoće li u toj križaljci ostati dva mjesta za klubove iz Beograda?
Paulius Motiejunas je samo potvrdio ono što se naslućuje već duže vrijeme. U toksičnim odnosima između čelnika klubova u ABA ligi, zanemarena je činjenica da ugovora između ABA lige i Eurolige nema, da su istekli i ugovori Partizana, Budućnosti i Cedevite Olimpije s Eurokupom i da je ABA liga poslužila uredu iz Barcelone samo kao korisna budala preko koje je Dubai dobio ligaško natjecanje u novoj sezoni i time osigurao uvjet nastupa u Euroligi kad za to dođe vrijeme.
Kao što su ostali klubovi u regiji korisne budale za interese Zvezde i Partizana, tako je ABA liga isto to u odnosu na Euroligu.
I taj se odnos, da ne bude zabune, urušavao godinama. Počeo je još kad su tadašnji vlasnici ABA lige, a bile su to privatne osobe, predali zajamčena euroligaška mjesta Hrvatske, Slovenije i Srbije, fiksna tri mjesta, na ABA ligu. Mogli su to, jer je Danko Radić u isto vrijeme bio šef hrvatske košarke i direktor u ABA ligi. Što je bila nedopustiva izdaja hrvatskih interesa, ali to je već stara priča.
Zablude i oko Eurokupa
Od tri mjesta s ovih prostora završili smo tada na dva mjesta. Onda su vlast u regiji preuzeli klubovi, koji su nastavili srozavanjem ovog natjecanja i njezinog značaja, pa je samo prvak ABA lige imao neka jamstva - ne slovom ugovora, nego dobrom voljom ureda iz Barcelone - kako će igrati Euroligu.
S obzirom na to da novog ugovora nije bilo, jer za takav ugovor Euroliga nije bila zainteresirana, stigli smo do ovog trenutku u kojem je postalo jasno da se ABA liga, sada i službeno, ne igra ni za što.
Euroligi će biti zanimljiv onaj projekt u regiji koji će iza sebe ima imati provodljiv i kontinuirani proračun, prije svega. Nitko u Barceloni nije slijep da ne bi znao kako su proračuni Zvezde i Partizana od dvadesetak milijuna eura svaki, potpomognuti državnim intervencijama i da su sve samo ne održivi u kontinuitetu. Ostali u regiji taj ples milijuna i poreznu kaljužu daleko od standarda EU ne mogu pratiti i samo se srozavaju iz sezone u sezonu.
Stoga je četvrtak važan za košarku u regiji, a poruka direktora Eurolige trebala bi otvoriti oči mnogima. Prije svega onima koji su naveliko govorili kako je ABA liga jedini način da netko stigne do Eurolige. Nije. Niti će ikada više biti.
Što će biti, pak, s ABA ligom u ovim okolnostima, veliko je pitanje. Uzmite samo da Partizan dobije jamstvo igranja Eurolige sljedeće sezone. Zašto bi on, kvragu, morao igrati ABA ligu? Kad se može lagano pripremati za iskušenja tijekom tjedna igranjem vikendom srpske lige.
A i što se tiče Eurokupa, postoje tu neke zablude. U Zadru su govorili kako moraju izboriti neku poziciju u ABA ligi ne bi li se kvalificirali za Eurokup. A ne postoji niti jedna pozicija u regionalnoj ligi koja jamči mjesto u Eurokupu. Koji igraju i rumunjski Cluj, talijanski Trento, ukrajinski Prometey ili poljski Slask. I stigli su do Eurokupa iz domaćih liga.
Pri tome, neki okvirni proračun za Eurokup je oko milijun i pol eura. Neće on rasti niti kad se, a dogodit će to skoro, Eurokup i FIBA-ina Liga prvaka spoje. Tek tada će se, jer će to biti ključni uvjet FIBA-e, do tog drugog po važnosti natjecanja u Europi - i jedinog u kojemu će u dužem razdoblju moći razmišljati nositelj kvalitete u hrvatskoj košarci - stizati samo i isključivo kroz nacionalne lige. ABA ligu, naime, FIBA nikada nije, a kako stoje stvari, i neće priznati.
Tih jedan i pol milijun eura je dohvatljiv proračun i u hrvatskim okvirima. A za to ne treba ABA liga.