Još je jedna sezona ABA lige iza nas. U njoj se nije dogodilo ništa drugo nego se moglo predvidjeti još tamo kad je sezona startala. Cibona je ispala najbolja, zaključila je osma, dovoljno daleko da ne bude blizu vrha, dovoljno daleko da ne bude u bilo kakvoj opasnosti za ispadanje. Slično je i sa Zadrom, koji je, doduše, ove sezone čak i manje strahovao nego je to bio slučaj nekih ranijih sezona, ali u konkurenciji s dva najslabija, Krkom i Splitom, bio je bolji, pa tako i prilično siguran. Split je, pak, iskoristio dobar ždrijeb u posljednjim kolima te izbjegao posljednju poziciju koja vodi u ABA 2 ligu, a zbog čarobnih propozicija ove lige neće niti trebati igrati baraž za ostanak u društvu najboljih.
Štoviše, tamo će Borac, koji je, pazite tog apsurda išao Splitu na ruku, pa je Marko Marinović uoči utakmice u Čačku dao svojim igračima nekoliko slobodnih dana, pa nije skinuo Radovana Đokovića i Marka Pecarskog te izgubio domaću utakmicu, a baš će ga ta pobjeda, pokazalo se kasnije odvojiti od Mege, pa će Borac ostati najslabiji srpski klub i sada mora strepiti u sudarima s prvakom ABA 2 lige Zlatiborom hoće li i sljedeće godine biti u regionalnoj eliti.
Hrvatski klubovi, vratimo se njima, nisu se proslavili u još jednoj regionalnoj sezoni. Cibona je stigla do samo jedne pobjede, one u Ljubljani nad Cedevitom Olimpijom u sudarima s najboljih šest koji će doigravati za prvaka, Zadar je tu bio nešto bolji, pa ima pobjede nad Cedevitom Olimpijom, FMP-om i Budućnosti, dok je Split svladao samo Igokeu. Odigrali su naši klubovi ove sezone, dakle, 36 utakmice s najboljih šest momčadi lige. Uz mizeran skor 5-31.
Cibona je ušla u sezonu s nadom da se može uključiti u borbu za doigravanje, ali od njega je ostala dvije pobjede daleko. Da je slavila u jednom srazu s FMP-om, Igokeom ili Mornarom kod kuće, Cibona bi mogla do šest najboljih, ali, realno je tamo gdje je trebala biti ako je suditi i po proračunu. OK, ispred nje je jeftiniji FMP, ali iza je i skuplji Mornar.
Zadar nije sanjao o doigravanju, Zadar je tražio mirnu luku na kraju i dobio je ono što je htio, dok se Split grčevito borio za ostanak i ostanak je na koncu dograbio, a zbog raspleta ABA 2 lige neće morati niti igrati kvalifikacije.
Usput, Split je jedini imao istoga trenera cijele sezone, Srđan Subotić izgurao je cijelu sezonu, dok je Cibona ušla u sezonu s Vladimirom Jovanovićem, kojega je u veljači zamijenio Gašper Okorn. Zadar je krenuo u sezonu s Ivanom Perinčićem, kojega ubrzo zamijenio Vladimir Anzulović, no zbog kompliciranog post covida momčad već gotovo dva mjeseca vodi Srđan Helbich.
Što se tiče igračkih dostignuća, vrijedi kod Vukova podvući napredak tri igrača, riječ je svakako o Danku Brankoviću, Toniju Nakiću i Krešimiru Radovčiću, dok je ozljeda Roka Prkačina odvojila od terena na tri mjeseca, pa je to utjecalo na konačni dojam. Lovro Gnjidić je znao bljesnuti, ali tu nije zamijećen kontinuitet, Mateo Drežnjak je, pak, držao konstantu, ali nije napravio vidljiv napredak.
Zadar je ostao sličan onom lanjskom i tu je igrač koji je napravio najveći napredak u odnosu na lanjsku sezonu bio Martin Junaković, uz neke dojmljive minute Duje Brale, pa i kako se sezona odmicala kraju sve boljeg i boljeg Darija Drežnjaka. Ostalo je bilo negdje na lanjskoj razini.
Kod Splita je u uvodu sezone bio bolji nego do tada Darko Bajo, a ukupno je najveći napredak pokazao Toni Perković. I Lovre Runjić je znao odigrati nek pristojne utakmice, Karlo Žganec je doveden kao pojačanje i on je svoj posao obavio kako treba. Bila je ovo i vjerojatno posljednja sezona Roka Ukića, koji je dao ruke ovoj momčadi.
Što će biti s hrvatskim klubovima u sljedećoj sezoni ABA lige, tek treba vidjeti. Tijekom drugog dijela sezone pojavljivali su se signali da Cibona ili Split i nemaju neke namjere produžiti život u ABA ligi, onda su te najave stavljene pod tepih, pa treba pričekati kraj sezone i prijavu za europske kupove, tada će biti puno toga jasnije. Ovisit će puno toga od toga tko će biti hrvatski prvak, jer samo taj će imati mogućnost zaigrati Ligu prvaka bez kvalifikacija, a onaj tko to bude mogao bi Ligu prvaka pretpostaviti ABA ligi. Ili zaigrati tri natjecanja? Kad se sjetimo koliko su naši klubovi imali problema s terminima dva usporedna natjecanja, zamislite što bi bilo tek kad bi igrali tri.
Iako, bilo bi pristojno, zbog velike povijesti ovog sporta u nas, kad bi se naši klubovi vratili na europsku scenu. To bi trebao biti prioritet. Uz, jasno, financijsku stabilnost, jer sva tri kluba vise o niti. Cibona i Split čekaju neke investitore, preko Zadra se vode gradske političke bitke...
Na kraju, dakle, treba ostaviti otvorenom opcijom da netko od naših klubova i ne zaigra ABA ligu sljedeće jeseni, ali ako se to ipak dogodi, onda bi bilo važno da se promjeni narativ učešća Hrvata u ABA ligi, a taj narativ je postao opće mjesto posljednjih sezona.
Važno je za ABA ligu da su hrvatski klubovi unutra, napravit će se sve da oni ne ispadnu, ali neće niti blizu vrha ako slučajno dignu glavu. I tako to traje sezonama. Otkako je Cedevita otišla prema Ljubljani, iako i ona, bilo u Zagrebu, bilo u Ljubljani, nije mogla na sam vrh. Čak i kad je vrijedila vrha.
Hrvatski klubovi su već godinama u tretmanu korisnih budala u ovoj ligi. Oni su ni vrit ni mimo. Točno tu gdje ih oni koji kontroliraju ligu žele.