Moglo bi se kazati, prateći medije i poglavito stavove Španjolaca, kako je samopouzdanje reprezentacije čak i više od razine očekivanja za jednog od favorita. Nakon dvije ne baš zahtjevne provjere, s Andorom (5:0) i S. Irskom (5:1) čak je i izbornik Luis de la Fuente emitirao naglašeni optimizam.
- Jako sam zadovoljan kako smo odigrali te dvije utakmice i mislim da smo potpuni spremni za iskorak na Euru. Igrači su puni energije, motivirani, kompaktni i već od utakmice s Hrvatskom spremni pokazati svoje ambicije.
Španjolska je jedan od dva osvajača tri europske titule, uz domaćina Njemačku. Nakon prvog naslova 1964., trebalo je čekati 44 godine za drugi europski naslov. Onda se dogodilo da Španjolska poveže dva Eura zaredom (2008-12.), a između toga osvoji i prvi svjetski naslov u JAR-u. Taj slijed ukazuje da je Španjolska imala povijesno najsnažniju generaciju, koju je Del Bosque znao dovesti do vrha, ali da se takve grupe igrača ne događaju svakih deset godina.
Upravo zato se smatralo kako su relativni neuspjesi (2014-2022.), koliko god bili teško za prihvatiti, nešto što je logična faza stvaranja nove generacije. Kad je lani s De la Fuenteom reprezentacija osvojila Ligu nacija (porazila Italiju u polufinalu, te na jedanaesterce Hrvatsku u finalu), većina analitičara u Španjolskoj požurila je ustvrditi kako se stvara nova šampionska grupa. Nešto što je djelovalo više kao samo ohrabrivanje, ali ne baš uvjerljive argumentacije, pokazuje se i pred ovaj Euro kao stav izbornika, igrača i španjolske javnosti.
Na kojem temelju rastu uvjerenja da je Španjolska spremna za četvrti europski naslov? Gledamo li rezultatski dio, uz osvajanje Lige nacija, izbornik je stvarao grupu koja je kroz kvalifikacije prošla dominantno protiv Škota, Gruzijaca, Ciprana i Norvežana. Istina je da su neočekivano izgubili u Škotskoj (0:2), ali to se pokazalo više kao trenutak slabosti, jer je La Roja ostvarila svih ostalih 7 pobjeda. Pritom su bili vrlo efikasni, s 25 pogodaka.
Ono što je i na tom planu (ne)efikasnosti djelovalo problematično (poraz s Kolumbijom, 3:3 s Brazilom, uz dva jedanaesterca), jer momčad stvara dosta šansi, očito je po De la Fuenteu korigirano kroz utakmice s Andorom i S. Irskom. Je li to baš tako, vidjet će se već od utakmica s Hrvatskom i Italijom. Zgodan podatak o nastojanjima da se igra drugačije nego u vrijeme s Luisom Enriqueom, s više okomitosti, ali i individualne odvažnosti, jest onaj o prva dva gola Pedrija za reprezentaciju. On je postigao svoje prve golove u 20. nastupu, protiv Iraca, a jedan od njih je bio udarcem izvan šesnaesterca. Kuriozitet jest da je to, nakon 72 uzastopna gola Španjolske unutar kaznenog prostora, prvi pogodak s distance, izvan 16 metara!
Jedna od temeljnih razlika reprezentacije koja je nastupila u Kataru, pod vodstvom L. Enriquea, i ove aktualne pod palicom De la Fuentea jest baš težnja okomitosti igre. Dio taktičkog pristupa prethodnika, posjed lopte, De la Fuente je zadržao, ali je od svojih igrača tražio da više napadnu suparnika u posjedu lopte i onda okomicama brže dolaze u zonu završnice. Pri tom je inzistirao na bržoj finalizaciji, dakle ne na mnoštvu dodavanja i "ulasku" u gol, nego brži završni pas i ako je prilika, odmah šut s distance.
- Ponosan sam što sam Španjolac, katolik i obožavatelj koride! - jedna je od izjava izbornika De La Fuentea, koje su mu priskrbile više naklonosti španjolske javnosti, a koja je potom učvršćena osvajanjem Lige nacija.
Taj uspjeh je pridonio pojačanju samopouzdanja Španjolaca, jer je De la Fuente potvrdio da je "trofejni izbornik". Prije nego je postao šef A selekcije, bio je skoro desetljeće zadužen za mlađe selekcije Španjolske. U tom opusu može se podičiti kako je osvojio europski naslov s U-21 i U-19 selekcijama. U kontekstu njegovih izbora smatra se da je zapravo najvažniji kontinuitet kojeg ima u španjolskoj federaciji, te poznaje sve mlade igrače i jednostavnije može prepoznati one koji su kadar ili su već iskoračili u statusu za A selekciju.
Svakako je De la Fuenteovom statusu pridonio i dojam da zna što radi, te da mu reprezentacija izgleda sve moćnije.
On će protiv Hrvatske sigurno tražiti od svoje momčadi da drži posjed, jer će time "naštetiti Hrvatima" koji ne vole trčati bez lopte. Uz to ideja je napasti preko brzih krila (Yamal i Williams) po bokovima, a širenjem igre onda se može osloboditi prostore za Pedrija, Rodriga, Olma i druge da kroz sredinu stvore problema suparniku.
Španjolska ima doista širu grupu redom vrlo kvalitetnih igrača, ima brzinu (Carvajal, Grimaldo) i na bekovima, ima španere u sredini (Pedri, Olmo, Rodri), ima "prave devetke" u Morati i Joselu, te se ne misli koristiti tzv. "lažnom devetkom". No, uz potpuno oporavljenog Pedrija, koji je pomaknut bliže golu i opasan je između linija i sa završnim pasom, zvijezda broj jedan mogao bi biti čudo od djeteta iz Barcelone, još 16-godišnjak Lamine Yamal. Uz Williamsa, kažu analitičari, to su dva šila koja će biti veliki problem za bilo kojeg suparnika.
Govorimo li o dubiozama onda je ključna tema dva stopera. I to prije svega Laporte, koji pokazuje pad forme nakon igranja u Saudijskoj Arabiji. Kako ni Le Normand nije baš uvjerljiv, De la Fuente će morati pronaći optimalno rješenje za defenzivni blok. Jesu li to Vivian ili Nacho, ili obojica, teško je reći. No, Španjolska zbog ubacivanja veznjaka u ofenzivne akcije, postaje ranjiva ako suparnik krene u protunapad. Sporost stopera je veliki problem upravo tada, i sigurno je da će to suparnici nastojati iskoristiti.
Kako god bilo, Španjolska je među favoritima u najavama, i tako se ponaša, s prilično jakim argumentima. Ključno će biti ono što će pokazati na terenu, već od prvog dvoboja sa "sličnima", španerima iz Hrvatske...