Priča o Diani Spencer započela je poput bajke i da je princeza od Walesa živjela sretno do kraja života, danas bi bila 61-godišnja kraljevska baka: starija, mudrija, humanitarka, modna ikona, inspiracija mnogima, uvijek brza na jeziku i uvijek otvorenog srca. I dalje bi bila „princeza naroda“, kako ju je u trenucima tuge opisao tadašnji britanski premijer Tony Blair.
No, bajka koja je naivnoj djevojci obećana 1980. godine, kada su ona i prijestolonasljednik, princ Charles počeli dejtati, vrlo brzo se pretvorila u grčku tragediju: zgodni princ, lijepa princeza, zatim slava, izdaja, novi obećavajući život i potom - kobna prometna nesreća prije punih 25 godina.
Lady Di je u pratnji tadašnjeg dečka Dodija Al-Fayeda, sina kontroverznog vlasnika luksuzne londonske robne kuće Harrods, te tjelohranitelja i vozača poginula u prometnoj nesreći u tunelu Pont de l‘Alma, u srcu Pariza. Njihova Mercedes-Benz limuzina se nakon lude potjere s paparazzima zabila u stup podvožnjaka brzinom 196 km/h. Ostala je samo olupina.
Orgija sentimentalnosti
Masovni izljev tuge zbog njezine smrti bio je šokantan. Mnoštvo se danima guralo ispred Kensingtonske i Buckinghamske palače samo kako bi položili cvijeće, često prošarano intimnim osobnim porukama. Kontroverzni pisac i novinar Christopher Hitchens nazvao je to „orgijom sentimentalnosti“, a cijela se tragedija danima prenosila i analizirala na svim televizijskim programima.
Nakon smrti, Diana je postala još veća ikona nego za života, kada je bila jedna od najslavnijih i najkontroverznijih žena na svijetu. Stoga, danas, 25 godina poslije, na um pada jedno teoretsko „što bi bilo, kad bi bilo“ pitanje koje vrijedi istražiti: što da princeza od Walesa nije bila u prometnoj nesreći koja joj je odnijela život u noći 31. kolovoza 1997. u Parizu? Što da je Diana još uvijek tu i uživa upoznajući svoje unuke? Kakav bi bio njezin život i stanje monarhije u posljednjih četvrt stoljeća?
Kao prvo, monarhija kao institucija ne bi doživjela snažni pad popularnosti koji je pretrpjela nakon njezine smrti. Bilo je to vrijeme kada su se čak i oni najveći rojalisti počeli pitati – što je, zaboga, s kraljicom?
Očita ravnodušnost kraljevske obitelji prema javnom izljevu tuge, tvrdoglava privrženost protokolu kraljice Elizabete II. te njezino odbijanje da iz izolacije u Balmoralu po primitku grozne vijesti dođe ravno u London pojačali su u narodu opći osjećaj da se nasljeđe princeze Diane ne poštuje. Sve ovo samo je dolilo „ulje na vatru“ tvrdnjama Mohameda Al-Fayeda, koji je tvrdio da je Palača dala ubiti njegovog sina i Dianu. Tek nakon apela premijera Blaira kraljica se vratila u London, ali ostat će zauvijek upamćeno da je Diana, iako pokojna, gotovo uništila cijelu kraljevsku obitelj Windsor. Bio je to trenutak ekstremne opasnosti od kojeg su se kraljevski članovi dugo oporavljali, ali da je princeza ostala živa, ništa se od ovoga ne bi dogodilo.
Damska trolerica
No, na relaciji Diana – kraljevska obitelj i dalje ne bi „cvale ruže“. Diana bi vjerojatno damski nastavila „trolati“ svog bivšeg muža i njegovu obitelj, samo svojom prisutnošću. Svojim humanitarnim i dobrotvornim radom te u sjeni svih recentnih političkih događanja poput Brexita, neizbježno bi se zbližila s laburistima. Bila bi poput bivšeg predsjednika donjeg doma britanskog parlamenta Johna Bercowa koji se pridružio oporbenim laburistima nakon što je veći dio svoje političke karijere proveo u Konzervativnoj stranci za koju smatra da je „nazadna, populistička, nacionalistička, a ponekad čak i ksenofobična“. Sve su to vrijednosti s kojima se ni Diana nije i ne bi slagala, a koje prešutno podržava Palača iz koje je pobjegla kako bi se spasila.
Diana nikad nije bila previše zainteresirana za politiku, ali bi se često našla u situaciji da je politizirana. Mediji bi imali pretjerane argumente, javnost bi odabrala strane, a njezin ugled bi patio kao rezultat nježne, ali dugoročne politizacije.
Woke ikona
Prisjetimo se da je još 1980-ih bila glasna zagovornica HIV pozitivnih ljudi, stoga bi danas zasigurno bila „woke“ ikona, sa svime što to implicira. Nesumnjivo bi bila na strani društveno zakinutih, hodala bi u koloni Gay Pridea, podržavala bi transrodne osobe, borila bi se za ženska prava i jednakost, vodila bi kapanju za cijepljenje protiv korone, a pokušala bi spasiti i zagađeni okoliš te bi sigurno upoznala Gretu Thunberg. Budući da je oduvijek imala velike simpatije naroda, vjerojatno ne bi zbog svog javnog djelovanja pretrpjela istu kampanju mržnje koja je progutala Meghan Markle, ali bi se napetosti oko njezinih izgovorenih stavova pojačale. Drugim riječima, Diana, ne bi mogla izbjeći kulturne ratove.
Njezino postojanje učinilo bi život princa Charlesa nemjerljivo težim. Bez svoje krivnje, Diana ga je zasjenila; bilo je tako dok mu je bila supruga i kada su se razišli 1992., a nastavilo se i kada su se razveli 1996. Osjećaj gubitka zbog života koji je mogao imati da nije upropastio brak uvijek bi mu visio nad glavom i morao bi trpjeti to što ona grabi naslovnice časopisa sve do danas. Charles bio bi trajno iznerviran i ogorčen.
Da je Diana preživjela, to bi još više otežalo Charlesove pokušaje da se oženi i ozakoni svoju vezu s ljubavnicom Camillom Parker-Bowles. Ni kraljica ne bi sklona „dati amen“ njegovom drugom braku da je Diana živa i prisutna u životima njegovih sinova i cijele britanske, ako ne i svjetske, javnosti. Na kraju bi Charles i Camilla vjerojatno nekako našli način da ne budu razdvojeni, možda bi bili protjerani iz obitelji u egzil poput abdiciranog kralja, princa Edwarda VIII. i nepodobne Wallis Simpson, a možda bi im se Njezino Veličanstvo smilovalo, no sigurno je da se ne bi vjenčali već 2005. jer natezanja bi trajala puno duže.
Kralj William
Charles bi vrlo teško popravio svoju sliku u javnosti, a Diana bi vjerojatno učinila sve što je u njezinoj moći da nikada ne postane kralj. Prisjetimo se da je Diana još 1995. u intervjuu s Martinom Bashirom za BBC slavno izrekla da misli da princ od Walesa nema potrebne kvalitete da bude kralj i sugerirala je da bi William bio bolji na „glavnom položaju“. Sigurno je da bi nastavila iznositi to mišljenje u javnosti, možda čak i preko Twittera gdje bi imala milijune pratitelja. Društvene mreže bi je obožavale, a ona bi ih voljela jer bi napokon osjećala da je sama odgovorna za svoju privatnost, informacije i fotografije koje želi plasirati u javnost. S tradicionalnim medijima bi, pak, i dalje imala love-hate odnos.
Nekoliko svezaka memoara, poslovni dealovi s Netflixom ili nekom drugom kompanijom koja bi joj omogućila da kaže svoju istinu i zagovara svoja vjerovanja donijeli bi joj malo bogatstvo, makar samo za dobrotvorne svrhe, a javnosti bi otkrila još više jezivih detalja o svojoj borbi s bulimijom, Charlesovoj nevjeri i ekscentričnostima Windsora.
Bez sumnje, Diana bi bila odana i posvećena majka koja se uvijek trudila staviti dječake na prvo mjesto i zaštititi ih. No, na temelju svega što sada znamo i dalje je vrlo vjerojatno da bi princ William pao pod utjecaj Palače, no barem braća ne bi bila posvađana kao što su sada. Također, vjerojatno je da ne bi došlo do Megxita jer bi Diana bila tampon zona između neshvaćenog para i stroge Palače, borila bi se za sreću svog sina Harryja kako ne bi morao patiti poput nje.
Ponudila bi Kate svoje savjete i iskustvo, ali mnogo veći utjecaj bi imala na Meghan. Tijekom svog eksplozivnog intervjua s Oprah, Meghan je izjavila da zapravo nije shvaćala u što se upušta kad se pridružila britanskoj kraljevskoj obitelji, najgorem klanu na svijetu. Jasno, da je Diana živa, Meghan ne bi bila zaslijepljena jer bi ju buduća svekrva detaljno informirala. Iskreno govoreći, Dianino iskustvo bi u startu moglo biti dovoljno da natjera Meghan i Harryja da ponovno razmisle o braku i odustanu od svega ako se ne mogu nositi s pritiskom ili da se ni ne trude uklopiti u monarhiju već da odrežu sve poveznice i što prije odu u inozemstvo živjeti mirnim, što anonimnijim životom.
Dok se William ne bi previše promijenio, i dalje bi bio strog i staložen, na putu da postane kralj, Harryjev bi život bio dosta drugačiji da mu je majka živa. Ne bi psihički patio boreći se s emocijama i imao bi mirniju mladost, bez fašističkih kostima i pijančevanja, ali bio bi siromašniji nego što je sada jer, očito, ne bi imao majčinu ostavštinu od 10 milijuna funti na raspolaganju što bi ga dodatno ograničilo u financijskoj i osobnoj autonomiji.
Život u Europi
Gdje bi Diana završila? Logično, tamo gdje i sve izbjeglice iz kuće Windsor - u egzilu.
Edward VIII. i Wallis Simpson proveli su svoje živote u Francuskoj, a Harry i Meghan etablirali su se u Kaliforniji. Diana bi vjerojatno često putovala, što privatno, što zbog humanitarnog posla, a vjerojatno bi se smjestila negdje u Europi budući da je tu voljela uživati za života, ploviti na luksuznim jahtama i kupati se u morima. Tražeći mir, uvijek u bijegu od paparazza, vjerojatno bi s vremenom, baš kao Beyoncé i mnoge druge velike zvijezde, otkrila i hrvatsku obalu. Kroz godine Diana bi upoznala Modrića i naše proslavljene tenisače, a s obzirom na to da je obožavala aute i brzinu zasigurno bi provozala Rimčevu Neveru.
Kada je preminula Diana je imala samo 36 godina, stoga ostaje pitanje bi li imala još djece? Za to su male šanse jer je njezin ljubavni život zapravo bio dugi niz razočaranja koji je počeo s Charlesom i nastavio se s Jamesom Gilbeyjem, Willom Carlingom i Jamesom Hewittom koji su je iznevjerili. Njezina jedina prilika za miran i stabilan život bio je kardiokirurg Hasnat Khan kojeg je smatrala nevjerojatno zgodnim. No, on je teško podnosio medijsku pozornost, a uz Dianu, patila bi i njegova karijera. Ipak, možda je Dodi Fayed bio savršen za nju, ljubav njezinog života? On je svakako to mislio za Dianu, budući da je samo par sati prije nesreće u Parizu kupio zaručnički prsten koji joj nikada nije stigao dati.
Cijela je priča oko Dianinog života mogla skrenuti i znatno nesretnijim putem. Besciljno bi nastavila tražiti ljubav, a muškarci bi je iznevjerili i ponizili dijeleći svoje priče tabloidima. Palača bi pokrenula gerilski rat protiv nje, puštajući u javnost priče o njezinoj psihičkoj nestabilnosti i samoozljeđivanju. Možda se ne bi mogla nositi s pritiskom pa bi odustala od svog humanitarnog rada i besciljno životarila kroz život superbogatih, sve više se otuđujući od sinova i njihovih obitelji, gubeći svoju auru posebnosti.
Zato, želimo vjerovati da bi Diana imala sreće, da bi imala partnera koji bi joj pružao podršku, ostala bi zaokupljena svojim filantropskim radom, podalje od politike i budućnosti monarhije koliko god bi mogla, iako bi se zalagala za moderniziranje te institucije. Bila bi brižna baka svojih petero unučadi. Nastavila bi biti modna ikona i inspiracija mnogima, starila bi dostojno i sa stilom. Bilo bi zadovoljstvo pratiti je kako uživa u svojoj slobodi.