Urša Raukar nominirana je za Zlatni Studio u kategoriji najbolje kazališne glumice za ulogu Stanke u predstavi "Ja sam ona koja nisam". Ta joj je uloga donijela, ponešto emotivno, kazuje: "Čitav niz dobrih stvari: ponovni rad s Paolom Magellijem, što je za mene uvijek novo kazališno slavlje, donijela mi je jedan puni, bogati ženski lik, donijela mi je iznova radost rada u mom ansamblu ZKM-a koji volim najviše na svijetu. To je velika radost zajedničkog stvaranja, jer smo svi zajedno u toj predstavi dali sve najbolje od sebe. Konačno, Stanka mi je donijela uzbuđenje igranja jednog novog hrvatskog teksta."
Glasajte za nominirane u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Stanka je žena u srednjim pedesetima, fokusirana na to da opstane. "Osoba je koja bez obzira na veliku tragediju koju je proživjela u životu ne odustaje i bori se dalje za život i za svoju obitelj. Tom njezinom energijom Stanka pokazuje koliko je važno nikada ne odustati. Ona je taj talentirani pojedinac koji će uvijek ostati zapamćen i kojeg dobro organizirani mediokriteti nikada neće moći utišati. U njoj je vitalitet, nepredavanje, bez obzira na to koliko život tuče i mlati, gotovo bih se usudila reći u njezinu slučaju i uništava, ona se ipak ne predaje, ostaje čovjek i ostaje vjerna svojim nekim idealima."
Glumeći Stanku najzahtjevnije je, kaže u razgovoru, "bilo svladati taj emotivni dio lika, jer njezina sudbina toliko je tragična da mi je trebalo nekih dva tjedna da ju isplačem, ne bi li taj lik mogla zaista i odigrati. Za mene je tu najveći izazov bio ne upasti u zamke patetike, samosažaljenja ili nedajbože dociranja. Na probama sam puno plakala, govorila sam tekst i plakala, plakala sam ja, Urša, trebalo mi je neko vrijeme da Stanku privatno isplačem."
A propos rada s Magellijem, dodaje: "Nezahvalno je to procjenjivati, ali usudila bih se reći da je ovo jedna od najboljih Magellijevih režija. U takvoj kreativnoj i izazovnoj atmosferi veliko je uživanje raditi, kad ste vođeni redateljem koji izvlači najbolje iz teksta i iz svakog pojedinca u ansamblu i iz cijelog ansambla. Mislim da je ovom predstavom Magelli svoje ime u hrvatskom glumištu zakucao kao jedno od sigurno najvećih koje smo ikada imali. To je redatelj koji poznaje i voli glumce, zna gotovo pa magijom izvući najbolje iz nas. Magelli je redatelj koji glumcu otvara ogroman prostor, ali taj prostor je čvrsto omeđen pa se po njemu možete slobodno kretati bez bojazni da ćete posrnuti ili pasti u neki bezdan. On daje slobodu, on razvija talent, kod njega su mnogi glumci napravili svoje najbolje uloge, i to govori o njemu kao jednom od mađioničara upravo u tom polju rada s glumcima."
Nominaciju za Zlatni Studio, kaže, "primam sa zahvalnošću, u ime cijelog ansambla ZKM-a, jer ja ne bih mogla bez Dade Ćosića, Zorana Čubrile, Anđele Ramljak, Lucije Šerbedžije i Milivoja Beadera napraviti ulogu. Mi smo zajedno sanjali taj Matišićev tekst."
Nakon "Ljudi od voska" Matišić je na poticaj Magellija i Željke Udovičić za ZKM napisao "Ja sam ona koja nisam".
"Matišić je autor koji je uvijek izazovan, koji svoje ideje, svoje rezove skalpelom u naše društvo dovodi do kraja. On u tome ide u sam centar i u dubinu, kako god se to nekome sviđalo ili ne, iznosi pred nas sve anomalije ovog društva na jedan oporo duhovit način."
Uloga Stanke bit će za neko vrijeme zadnja koju je Urša Raukar radila, odlučila je napraviti pauzu u glumačkom poslu zbog angažmana u politici. "Nije moguće raditi posao u Saboru koji traži puno vremena i energije i ostati u kazalištu. Nije moguće te dvije stvari raditi jednako predano i jednako koncentrirano."
