Ne treba ni reći da su obitelj, prijatelji, suradnici i fanovi Đorđa Balaševića duboko potreseni. Njegova kći Jelena, od milja zvana Beba, na pitanje srbijanskih medija je li istina da je njezin otac preminuo uspjela je smoći snage i izgovoriti tek jednu riječ: “Da”, za srpski Objektiv, prije nego što je briznula u plač.
Iako sa sjetom u glasu i još u nevjerici, naši su se sugovornici, Balaševićevi suradnici uspjeli prisjetiti lijepih dana i trenutaka s legendarnim pjevačem.
- Evo, baš razmišljam o Đoletu i naviru mi sjećanja na ta vremena. Surađivali smo godinama, radio sam s njim od 1985. do 1992. godine - kaže Elvis Stanić, jedan od naših najboljih gitarista, harmonikaša i jazz skladatelj svjetskoga glasa.
- To je bio jedan od najdražih i najplodonosnijih dijelova moje karijere kao gitarista i aranžera. U tom dijelu života više sam vremena proveo u Novom Sadu nego u Rijeci.
Za Balaševića kaže da je bio jedinstvena pojava.
- Od njegovog spleta stihova i glazbe, ma baš svega što je napravio... Do danas nisam ni kod nas ni u svijetu upoznao osobu, umjetnika, koji je tako živio svoju poeziju i glazbu. Bio je mudrac, pjesnik, glazbenik, komičar. I nikad nisam sreo nekog tko toliko kontrolira svoju publiku i doslovno izgara s ljudima na koncertu - govori Stanić koji je s Balaševićem posljednji put svirao 2010. godine u Opatiji.
- Nikad nije bilo distance od publike, nikad to nije bio samo posao koji se odradi. Svi smo gorjeli.
Reći će i kako je bilo lijepo raditi s Balaševićem.
- U našem poslu uvijek postoji nekakav tekst i nekakva glazba. To su dvije strane nečega koje se više ili manje dobro sljube pa imate pjesmu koja je manje ili više dobra. Kod Đoleta je to bilo nerazdvojivo. Kada smo kao bend znali slagati neke njegove pjesme, već nakon ona tri osnovna akorda sve je bilo jasno, znali smo što ćemo i kako snimiti - prisjeća se Stanić i dodaje:
- Osjećam se povlaštenim i sretnim zbog godina koje sam s njim proživio i što sam mogao ostaviti barem malo traga u njegovom veličanstvenom opusu. I, naravno, zbog toga što je rad s njim ostavio traga i na meni.
Producent i glazbeni urednik Siniša Škarica također se prisjetio Balaševića.
- Dva dana prije umro je legenda rock'n'rolla Branko Marušić Čutura, a sada Đole. Ne mogu ni izraziti kako se osjećam. Katastrofa. Ostali smo bez pjesnika, jednog od najvećih na ovim prostorima, jer Balašević je, usudit ću se to reći, bio iznad estradnog - govori Siniša Škarica koji je s novosadskim umjetnikom, surađivao na tri albuma. Prvi je bio "Bezdan", koji se danas smatra Balaševićevim albumom karijere. Izdan je 1986., a potom su uslijedila još dva nosača zvuka - "Panta Rei" 1988., i "Tri poslijeratna druga" samo godinu dana poslije. Siniša Škarica bio je tada glavni urednik u Jugotonu, a s Đoletom se znao otprije. Sve do "Bezdana" Balašević je snimao za PGP RTB, a onda je priča Škarica poslao signal u Zagreb da je spreman za pregovore.
- Bili smo otprije dosta dobri, a moja je pretpostavka da je osluškivao našu rock redakciju u Jugotonu i sebe više vidio u tom kontekstu, a uspjeh redakcije povezivao sa mnom. Uglavnom nakon što smo dobili "mig", tadašnji generalni direktor Jugotona Mirko Bošnjak i ja, zaputili smo se u Novi Sad. Proveli smo s Balaševićem cijeli dan, sastanak je bio u njegovoj kući. Skoro da nismo i tenis zaigrali, jer imao je tenis teren u svom dvorištu, gdje je inače znala zaigrati i Monika Seleš - prisjeća se Škarica. Taj jedan sastanak očito je bio dovoljan da se nađu na istoj "valnoj duljini". Balašević je potpisom na ekskluzivni ugovor prešao iz PGP RTB-a s kojima je surađivao još od 1979., razdoblja grupe Rani mraz u konkurentski Jugoton.
- "Bezdan" mu je otvorio najveće koncertne prostore u Jugoslaviji. U Zagrebu je imao dva koncerta za redom. Bio je nevjerojatan. Balaševićeva jedinstvena snaga bila je u njegovim stihovima i njihovoj interpretaciji. Upravo tako, prije svega pjesnik i interpretator. Dušu dao za pozornicu. Volio je publiku, a publika je, malo je to reći, njega obožavala - ističe Škarica. Privatno, Đole je bio, kaže Škarica i jednostavan i kompliciran. Kakvi su već obično geniji stihova i pjesme, živio je u svom svijetu.
- Obojica smo obožavali stripove. Stvarno veliki zaljubljenici. Taman je u tom razdoblju izašla knjiga koja je govorila o povijesti stripa u Jugoslaviji i nikako je nisam mogao nabaviti jer je bila neka mala naklada, mislim u novosadskom izdanju. Nekoliko dana nakon što smo se vratili iz Novog Sada, stiže mi upravo ta knjiga, Đole mi ju je uspio nabaviti i poslati. Nažalost, posljednji put vidjeli smo se prije deset godina, na nekom sastanku i to je bilo zadnje, život i obaveze odveli su nas svakog u svom smjeru, kako to već obično biva. Sada mi se vijest o Đoletovoj smrti javio naš zajednički prijatelj i evo, još ne mogu to pojmiti - ispričao je Škarica.
Od glazbenika se na Facebooku oprostio i Ivan Zoranović, Balaševićev basist koji je posljednjih osam godina proveo svirajući uz njega. Bili su i veliki prijatelji.
- Stari moj.... Hvala ti za sve momente magije, koje smo za ovih osam godina podijelili na bini i van nje... Hvala ti što sam uz tebe saznao šta je hlad, što neki moji snovi nisu zavredeli tek kada su sa mnom osedeli, što sam imao privilegiju da postanem "tvoj stari frend, koji ima Gibson Les Paul", a ovaj duet, i sve naše duete, otpevaću sam, jer... Đavo je kredom upisao bod... Vidimo se među zvezdama... - napisao je.
Gotovo pa oduvijek Balaševića poznaje i direktor Croatia Recordsa i predsjednik Hrvatske diskografske udruge Želimir Babogredac.
- Bio sam s njim u kontaktu od malih nogu, radio s njim koncerte i puno put bio zajedno. kasnije je objavljivao za Jugoton i Croatia Records. baš je težak ovaj trenutak, a i vršnjaci smo, isto smo godište. Ovo su neka luda vremena gdje nema pravila. Strašno. Ostat će jedna velika rupa. Nakon Balaševića nema šanse da itko bude blizu onome što je on napravio. Zadnji put smo se čuli pred Božić, prošle godine. Planirao sam ići i za Novi Sad da se malo vidimo, da provedemo vrijeme zajedno, vidimo što ćemo i kako ćemo. Imao je on problema i sa srcem, operacije su iza njega. Već je bio uplašen i dosta se izolirao iz života i smirio, ali nije to bilo dovoljno. Ovo je gore i žešće od svega. Teško je jako, veliki je opus ostao iza njega. Ljudi će sad početi malo drugačije gledati na to. Uvijek je bio i šaljivdžija, pa nisu te njegove poruke i riječi ozbiljno shvaćali, ali on je bio vizionar. Tko zna što nas još čeka – rekao nam je.
Posebno je potresen i glumac Rade Šerbedžija. On i Balašević bili su nerazdvojni prijatelji.
- Ta vijest me užasno pogodila. Nemam riječi jednostavno. Postoje neke smrti koje su apsurdne i nemoguće i ne možeš se pomiriti s njima. Osjećam se isto kao kada je Arsen umro - rekao je za Nova.rs Šerbedžija.
– Bio je velik, veličanstven pjesnik. Božanstven pjesnik, koji nije samo pjevao svoje pjesme, nego je i pisao poeziju i knjige. Bio je mudrac. I uz sve to bio je veliki čovjek. Hrabar kada je trebalo biti hrabar. Rekao je NE ratu. Rekao je NE nasilju, i ovome treba odati svako priznanje i čast – uspio je prokomentirati shrvani slavni glumac.
Bosanskohercegovački pjevač Halid Bešlić koji je s legendarnim Đorđem Balaševićem bio prijatelj i vršnjak kratko se oglasio na društvenim mrežama.
- Jednostavno ću da zaćutim. Neka ti je laka crna zemlja - napisao je Bešlić uz Balaševu fotografiju.
I pjevač Zdravko Čolić duboko je potresen smrću prijatelja i suradnika.
- Zatečen sam viješću o smrti Đorđa Balaševića. Za tako velikog čovjeka i umjetnika mislite da vas nikada neće napustiti. Otišao je veliki pjesnik i moj veliki prijatelj i zato će svima nama ostati ogromna praznina. Ovo je bolan udarac. Nenadoknadiv gubitak za kulturni i javni život čitave regije, kao i svih štovatelja njegove muzike u svijetu. Otišao je jedan od najboljih. Hvala ti Đole za sve – rekao Čolić za Dnevni Avaz.
Oprostio se i Momčilo Bajagić Bajaga.
- Zatečen sam i šokiran. Ovo je veliki gubitak za našu muziku, poeziju, umetnost... Žao mi je što se to tako iznenada desilo. Balaševića, privatno, nisam preterano poznavao, nekoliko puta smo razgovarali - rekao je Bajaga za srpske Novosti.
Na svom Instagram profilu oprostio se i Željko Joksimović.
- Nismo se poznavali... Ali za sve što je uradio, kao i za sve što dugo, dugo, bilo tko drugi neće... Kapa dolje! - napisao je srpski glazbenik.
Svoje sjećanje o Balaševiću podijelila je na Instagramu i Severina.
- ...ovo je naš prvi susret 2001. godine u Novom Sadu. Slučajno smo se sreli u jednoj pizzeriji... Pitala sam ga čime se hrani da piše onakve tekstove... Nasmijao se... A onda me jednu večer nazvao i rekao da nije nikada imao gosta na koncertu i da bi volio da gostujem na njegovom koncertu u Novom Sadu, kao gost iznenađenja. Bila sam u Njemačkoj i ispala mi je slušalica iz ruke... Nisam ništa govorila, nisam vjerovala, a on je nastavio: "Ako će ti to biti problem zbog gostovanja u Srbiji, razumet ću ako me odbiješ..."
"Ako me odbiješ?" Pa moja prva kupljena kazeta je 'Boža zvani Pub', kupljena u “Fotomuzikaliji" u Splitu 1982.
Nasmijala sam se i rekla da je baš duhovit.
"Da li bi mi otpevala 'Virujen u te' i 'Ja samo pjevam', to su mi najlepše pesme. Znam sve što si napisala... A i moj sin Aleksa bi volio da dođeš na koncert."
To je bio osjećaj kao da sam položila sve na fakultetu (mojoj mami umjesto maturske slike prilažem ovu). Kao da me dekan zove da budem s njim na bini, kao neki najbolji student iz klase...
Mislila sam se, okej, ako me sad nazove i Springsteen, mogu mikrofon o klin... Meni je to bilo isto.
Najavio me ovako: "Kaže meni moj sin - tata, sve je to okej, ali ja bih da dovedeš Severinu na koncert". Ljudi u publici su se smijali i mislili da priča vic. A onda je rekao: "Kakav bih ja to bio otac, da ne ispunim sve želje... Sine, evo ti Severina...". Pjevala sam i 'Virujen u te' i 'Ja samo pjevam' i nakon toga smo ostali u kontaktu... On je napisao onaj izmijenjeni tekst pjesme na Porinu “Mala je dala” 2001.
"Dušo, znaš, koliko god te neko volio, nikad te neće razumeti i ne očekuj da te razumeju... Tamo gore na bini ne razume te niko ko nije gore odigrao puno utakmica... Olujno je tamo gore di nas nije puno stiglo..."
Ti si bio vrh, ona višnja na vrhu torte, bila sam i 'Provincijalka' i 'Devojka sa čardaš nogama'. Sve žene su čekale bas takvog, iz tih pjesama... i bio si takav. Ne znam kako se oprostiti...
Otišao je stražar dubljeg smisla. Voli te tvoja Marija - napisala je pjevačica.
Od omiljenog glazbenika oprostio se i Peđa Grbin, predsjednik SDP-a koji je na Facebooku podijelio stihove Balaševićeve pjesme “Neki novi klinci”.
Jadranka Kosor je na Twitteru pak napisala: “Djevojka s čardaš nogama", eh, pjevalo mi se u nekom divnom davnom vremenu. Sve je to bila mladost i ljubav i pjesma i Đole. I opet ode dio života”.
“Ti uvek znaš najlepše reči, ti čak i ćutiš lepše od svih, ti imaš osmeh koji sve leči, ti i od psovke načiniš stih”, napisao je bivši predsjednik SDP-a, Davor Bernardić.
“Nemam riječi.. tužan sam. Volio sam ovog čovjeka. Počivaj u miru”, kratko je istaknuo Goran Maras.
“Tko nije doživio tih par sati između 'Noć kada sam preplivao Dunav' i 'Odlazi cirkus' taj nije ništa uradio. I shvatit će kad tad... Hvala legendo!”, stoji na Facebook profilu Arsena Bauka.
Oprostio se i televizijski voditelji i urednik Aleksandar Stanković.
I znanstvenik Gordan Lauc, molekularni biolog, oprostio se od legendarnog glazbenika: “Balaševićev odlazak me doista rastužio. Ne znam je li više zbog njega koji je prerano otišao, ili zbog toga što sam gledajući ovu snimku shvatio koliko je vremena prošlo od onda. Meni osobno je to bili jedno sretnije i bezbrižnije vrijeme, no to je uvijek tako kad si mlad. Mi koji smo tada bili mladi i živjeli uz Balaševićeve pjesme teško možemo shvatiti da je 2050. bliža od 1989.”.
- Tužan dan. Pretužan. Jedan od naj većih umjetnika svih vremena. Tako jedan dobar lik koji je čitav život širio dobro oko sebe. Čast mi je bila poznavati te. Počivao u miru Đole, iako takvi kao ti nikada ne umiru. Ne mogu i da hoće – napisao je bivši hrvatski košarkaš Dino Rađa na svom Instagram profilu.