Kako povezati marketing, kriptovalute i ljubav prema kuhanju? Ako pitate Hrvoja Hrvatina, direktora marketinga u tvrtki Electrocoin, vrlo jednostavno. Ovaj kreativni Istrijan s bogatim iskustvom rada u marketinškim agencijama, nedavno je napravio zaokret u karijeri i ušao u svijet kriptovaluta, no u njegovu životu jedna je stvar konstantna - ljubav prema pripremi kreativnih jela. Upravo ga je taj njegov hobi, za koji se i dalje trudi da ostane samo to, doveo do toga da su u njegovim jelima uživale brojne poznate face, poput Gordona Ramsayja, nizozemskog kuhara Sergija Hermana i DJ Kyga, ali i dalje kaže kako najradije kuha za svoje prijatelje i kolege s posla.
Kako je uopće počela njegova kulinarska priča?
"Moj izlet u kuhanje nije romantičan, nisam jedan od onih koji su gledali svoju nonu kako radi fuže i njoke. Nikad me zapravo kuhanje nije zanimalo, ali sam uvijek volio dobro jesti. Bavio sam se profesionalno rukometom i zbog toga sam jako puno jeo, tako da mi je hrana oduvijek dosta bitna. Kreativan sam i volim općenito umjetnost i rad rukama, a više cijenim umjetnost koja nije izrađena sa svrhom da bi prvenstveno ostvarivala profit. Također smatram da je hrana, ako se priprema na kreativni način, vrlo blizu umjetnosti. Ono što je još važnije, hrana je čovjeku esencijalno neophodna dok umjetnost nije. Tako da kad se te dvije stvari spoje, i ako to radiš dobro, možeš odmah vidjeti kod ljudi jesi li ih ‘dobio‘ time što radiš i to je ono što mi se kod hrane sviđa", govori nam Hrvatin koji je prijatelj s poznatim chefom Davidom Skokom i njemu može zahvaliti na puno korisnih savjeta, kao i vremenu koje mu je posvetio da ga nauči svojim trikovima. Također je s prijateljem Tonijem Dragičevićem ‘pekao zanat‘ u labinskom restoranu Due Fratelli, gdje ga je Skoko i zamijetio. A Hrvoje je svojim tanjurima oduševio i svjetski poznatog DJ Kyga. Poznati glazbenik rodom iz Norveške do njega je došao putem preporuke, a prema tome da su mu se tanjuri vraćali potpuno prazni, Hrvoje zadovoljno može zaključiti da je odradio dobar posao.
DJ Kygo bio je jako zadovoljan
"Neplanirano je došao na Zrće i tražio private chefa. Došli su do jednog poznatog kuhara, ali on nije mogao doći i onda je preporučio mene. Dvoumio sam se hoću li prihvatiti ili ne, ipak se radilo o 15 ljudi kojima u šest dana svakodnevno treba servirati po tri obroka... Sa zvijezdama nikad ne znaš koliko će biti komplicirane", objašnjava Hrvoje, koji je izazov na kraju ipak prihvatio.
"Pomagale su mi dvije prijateljice Ana i Sara, koje su također zaljubljenice u kuhanje. Uvjeti za kuhanje bili su dosta teški i iako se radi o velikim, luksuznim vilama, uopće nisu bile opremljene adekvatnom kuhinjom za kuhanje tolikom broju ljudi. Zahvaljujući prethodno stečenom iskustvu, odlučio sam stvari držati jednostavnima, birao sam lokalne namirnice i jako smo se dobro pripremali za svaki naredni dan. U tih nekoliko dana izbacili smo oko 250 tanjura hrane za Kyga i njegove goste Amerikance", prisjetio se i otkrio kako mu je njegov menadžer na kraju udijelio veliki kompliment.
"Kad je sve bilo gotovo, pitao sam njegova menadžera - ‘hajde na pet minuta nemoj biti Amerikanac kojemu je sve super i iskreno mi reci ako nešto nije valjalo.‘ A on mi je odgovorio: ‘Samo ću ti reći jednu stvar, mi smo ove godine potjerali pet chefova na našim turnejama, a vidio si koliku si napojnicu ti dobio od našeg glavnog managera koji je inače jako strog po tom pitanju. Tako da, sve je bilo savršeno.‘"
Suradnja i s Ramsayjem
Njegovim snalaženjem u kuhinji, kao i odličnim jelima, bio je oduševljen i Gordon Ramsay koji je u Hrvatskoj snimao treću sezonu pustolovno-gastronomskog serijala National Geographica "Neistražene kuhinje“.
"Stvari koje se događaju pred kamerama ipak se moraju malo pripremiti ili se dovršavaju iza kamera. Ja sam bio jedan od ekipe koja je u tome pomagala njemu i Skoki. Učio sam ga kako se rade njoki od skute, pljukanci... Pet je dana boravio u Hrvatskoj, a ja sam s njim proveo samo zadnji dan. Bio je oduševljen našim tartufom, za kojeg je javno izjavio da je bolji od francuskog. Također su mu se svidjela naša maslinova ulja, a i način na koji David Skoko dolazi do namirnica. S Davidom je lovio ugore na parangal i ronio po školjke s kolegom roniocem i bio je više nego svjestan kako je kod nas ponekad do dobrih namirnica jako teško doći. Mislim da ga se jako dojmilo korištenje manje ‘fensi‘ namirnica koje mogu ispasti jako dobro ako ste kreativni. To je i „moja neka filozofija", objašnjava.
Razmišljanje o hrani
Hrvoje svoje recepte ne zapisuje, ima jednu bilježnicu u kojoj ima zapisano nekoliko važnih stvari koje je dobio od mame, none i od drugih ljudi koji su majstori tradicionalnih jela, ali sve što on radi uglavnom mu iz prve uspije. "Nisam obrazovani kuhar, nisam išao na gotovo nijedan tečaj kuhanja, ali puno promišljam o hrani i razvijam taj svoj stil kuhanja i serviranja hrane", objašnjava i dodaje da mu se jako često događa da razmišlja o hrani u situacijama u kojima ne bi trebao o tome razmišljati.
"Recimo, usred seksa... Šalim se. Ali da, događa se da mi najbolje ideje padaju u trenucima kad ne bih trebao biti fokusiran na hranu", smije se.
A dok ne razmišlja o hrani, uz brojne hobije poput sviranja gitare, slikanja, restauracije bicikala i motocikala, podvodnog ribolova...većinu svog slobodnog vremena nastoji provesti sa svojim 8-godišnjim sinom Lukom. Nakon što se razveo od supruge, sina uglavnom viđa vikendima, a tada se potrudi da zajedničko vrijeme provedu što kvalitetnije.
"Mi smo k‘o neka dva frenda, ja njega zovem ‘šefe‘ i on mene. Onda ga pitam - ‘Šefe, što ćemo danas kuhati?‘ Uglavnom kaže carbonaru jer je obožava, ali neki dan smo, recimo, zajedno napravili 100 gyoza. On je rezuckao povrće i već je jako pedantan i predan u tim zadacima. Često smo zajedno u ribolovu i ovo ljeto se sam ponudio čistiti ribu. Prvi put mu je bilo ljigavo, gadno, a sad već sam čisti škrge, ljuske... Relativno smo malo zajedno ali kad jesmo onda se trudim da vrijeme provedemo gradeći doživljaje i upoznavajući ljude koji rade posebne stvari. Kad je ružno vrijeme, desi se da smo doma i igramo ‘plejku‘, ali to nam je neki zadnji izbor za zabavu, govori Hrvoje, koji je ponosan i što je njegov sin majstor za branje šparoga.
"Moj mali obožava brati šparoge. Ima predobar vid i doslovno vidi šparogu na 20 metara. Nekad mu ni ne vjerujem. ‘Gle, tata, tamo je šparoga‘, kažem mu - ‘ma daj, molim te‘, a on ode u grm i izvadi šparogu", smije se.
Hrana kao taktika zavođenja?
Iako kažu da ljubav ide kroz želudac, Hrvoje tvrdi da svoje kulinarske vještine nikada nije koristio kao taktiku zavođenja, a u vezama je uglavnom on bio taj koji najčešće kuha.
"Prije sam bio u braku i tada sam u biti počeo više i bolje kuhati uglavnom za obitelj i prijatelje. Jasno mi je da ljudi vole biti sa mnom u društvu jer znaju da će nešto dobro pojesti i da ponekad to možda malo iskorištavaju, ali ja iskreno volim kuhati za druge. Još se nisam služio hranom kao taktikom zavođenja. Mislim da se ženama sviđa kad radiš neku, hajmo uvjetno reći, ‘bliže žensku stvar‘ kao muškarac. Bolesno sam uredan tip i to je vjerojatno nešto što bi žene cijenile. Gle, uredan je, gle, kuha, znao sam npr. izrađivati i nakit. Stereotipno gledano, neki bi pomislili da su to tipično ženske stvari i ponekad se zbog toga ima puno tema s kojima mogu sa zanimanjem razgovarati sa ženama.
A iako je najčešće on taj koji kuha ženama, njega je svojom hranom najviše oduševio David Skoko koji mi je doslovno otvorio oči po pitanju ribe te chef Hrvoje Zirojević s kojime je također imao priliku kuhati. "Njegova tuna s guščjom jetrom možda je jedna od najboljih stvari koje sam u životu jeo, a jako sam puno jeo vani. Uglavnom najviše pamtim jednostavne i izvorne okuse. U mom Labinu nekad je radila jedna kuharica koja je radila odlične labinske krafe, tradicionalni desert poput raviola. Također idem često kod dobrog prijatelja ribara koji po meni radi najbolje slane inćune ikad. Znam njegov recept, ali mi nikada ne ispadnu tako dobro kao njemu. Kad idem u Split, obavezno svratim kod tete Mire na soparnik. To su neka jela koja su mene oduševila", rekao nam je Hrvoje.
‘Što se dogodi na djevojačkoj, ostaje na djevojačkoj‘
A koje je najčudnije mjesto na kojem je kuhao?
"Najčudnije mjesto mi je ujedno i najdraže mjesto. Prije tri godine na otoku Žutu, restoran Fešta je priredio tradicionalni festival Fešta Days. To je jedan restoran u kornatskom arhipelagu koji ima malu marinu i vezove na koje dolaze uglavnom nautičari... Sam otok nema ni struje ni vode i to je veliki izazov sam restoran i za chefove. U kuhinji radi oko 20, 30 ljudi. Imaju bazen sa živim jastozima, uzgajaju svoje povrće i vlasnik je uspio napraviti jako dobru priču. David me pozvao da mu tamo pomažem i kuhali smo s četiri Michelinova kuhara iz Italije i Austrije, došli su i Hrvoje Zirojević te još nekoliko lokalnih kuhara s Kornata. Kako se ne bi gurali sa svima u kuhinji, sve naše sljedove napravili smo na jednom malom stolu u vrtu na koji smo postavili dasku za rezanje i plamenik. Tri dana smo doručak, ručak i večeru pripremali na tom stolu, a u jednom trenutku nam je počela padati i kiša, ali smo mi i dalje kuhali", prisjeća se i otkriva da mu nije strano kuhati i na djevojačkim zabavama.
"Imao sam i nezaboravne trenutke s djevojačkim zabavama, ali što se dogodi na djevojačkoj, ostaje na djevojačkoj", smije se Hrvoje i dodaje da "nije bilo ništa neprimjereno, ali da je bilo divlje - bilo je."