Pjevačica i spisateljica Ava Karabatić (31) na svom je Instagram profilu, uz fotografije u toplesu, najavila predsjedničku kandidaturu.
“Ne mogu više gledati kako se mojoj državi događaju loše stvari. Svi su slijepi pored zdravih očiju, mladi nam odlaze, natalitet pada. Znam da ću imati puno ‘hejt’ komentara jer sam, kao, ‘starleta’, ovo ono. Ja sam prije svega profesorica talijanskog, latinskog jezika i rimske književnosti, napisala sam autobiografiju i baš fikciju, roman. Film u kojem sam glumila mjesecima je bio u kinu, a, osim glumačkih sposobnosti, ostvarila sam se kao slikarica. Naravno, nisu bitne moje umjetničke sposobnosti, bitan je moj novi režim, Avin režim”, objasnila je usput i predstavivši svoje kvalitete potrebne za predsjednicu. Misli li da ima realne šanse za pobjedu, smatraju li je ljudi ozbiljnim kandidatom ili tek provokacijom, koje je njezino mišljenje o sadašnjoj predsjednici i kako bi se pozabavila problemom plastike, rekla nam je u političkom intervjuu u kakvu Avu dosad baš nismo imali prilike čuti.
Koji je bio glavni motiv vaše kandidature za predsjednicu države?
- Sve je nastalo spontano. Sport, književnost i umjetnost su mi prve ljubavi, a politika je moja druga ljubav. Iskreno ću vam reći, mislim da ni po čemu nisam gora od Kolinde. Ja sam osoba koja ne podnosi lažni moral i koja dobro poznaje ljudsku psihologiju, po tome sam idealan kandidat. Ja sam jako ozbiljna, prava bikica u horoskopu, i kad nešto radim, radim kako treba. Sjećam se da mi je još kad sam išla u školu profesor povijesti rekao: “Nakon 29. godine očekuj da budeš i u parlamentu i kandidatkinja za predsjednicu.” Uvijek sam rasturala iz povijesti i na županijskim natjecanjima. Dok su drugi voljeli tjelesni, ja sam učila povijest.
Dobro, ali nešto vas je moralo potaknuti na djelovanje...
- Naravno. Prije deset godina sam u pravosuđu osjetila veliku nepravdu na svojoj koži. Golgotu. Ja to zovem “slučaj profesor”. Bila sam studentica sa samim peticama u indeksu i stipendijom Grada Splita, a bila sam osuđivana kao Marija Magdalena za ucjenjivanje profesora. Tada sam shvatila da se pravo i pravda ne poklapaju. Kad se to dogodilo, pomislila sam: “Bože, pa ja nikad neću naći posao, neću zaraditi ni pet kuna.” Sve je ukazivalo na to da sam ja krivac, a ustvari sam bila žrtva. I dandanas ispaštam zbog toga, kao i moja obitelj.
Nedavno me otac posjetio u Beogradu, gdje živim, i ispričao što se dogodilo dječaku Kristianu Vukasoviću iz Splita, koji je, nažalost, umro, i opet sam se posramila našeg pravosuđa. Ma zar je moguće da se takve stvari događaju? Moramo poraditi na svemu tome, kao i na suzbijanju korupcije. Dosta je bilo toga da ljudi koji žele pošteno zarađivati ne mogu ni dobiti posao ako nemaju kuvertu sa 500 eura koju će nekome dati! Meni je toga preko glave.
Ja jesam ovako i vrckava i svakakva, ali kad se radi, radi se. Ja sam baš Hitler. Nemam ništa ja protiv Hitlera, imam ja neke svoje teze tu.
Možete li ih, molim vas, pojasniti?
- U torbi baš imam knjigu koju čitam, a zove se “Hitlerovi jahači apokalipse”. Baš za nju pišem neku recenziju. Autor je srpski pisac Zoran S. Cvetković, povijesna je to knjiga, zanimljiva, ja volim čitati misterije. Gledajte, nemam ja ništa protiv Hitlera jer nisam njegova djela vidjela vlastitim očima, a držim se one da ono što ne vidim svojim očima ne želim suditi. Tko sam ja da sudim?
Vratimo se vašoj kandidaturi, za koju je potrebno prikupiti 10 tisuća potpisa. Vjerujete li u svoj uspjeh? Mislite li da ljudi vašu kandidaturu shvaćaju ozbiljno?
- Nemam ja strah ni od čega, jako sam odvažna, samostalna od svoje 16 godine života. I doktorirala sam latinski i talijanski! Ljudi će shvatiti da sam ja ozbiljna. Velika sam prijetnja ostalim kandidatima s obzirom na svoj glas i stas i sve ostalo čime vladam, inteligenciju i elokventnost. Ali oni imaju jaču podršku, a ja sam nova u ovome svijetu, oni imaju stranke, samo se nadam da me neće poljuljati. Moju psihu sigurno ne mogu poljuljati. Nedavno sam slušala Kolindin program, ma ne može mi još pričati o prosječnoj plaći od 7500 kuna i narodu davati lažnu nadu. Za neke stvari treba vrijeme. To kao da ja sad kažem da ću se udati do večeras. Ma za koga?! To su laži, a ja sam realist, diplomirao na Dostojevskom. Meni je samo bitno da se ne udruže neki ljudi koji me žele maknuti jer im smetam, a bit će ih sigurno, jer znaju da ću prikupiti 10 tisuća potpisa. I više od toga! Ali moj cilj su i parlamentarni izbori sljedeće godine.
Planirate, dakle, i osnivanje stranke?
- Sada mi je cilj na predsjedničkim izborima ostvariti bar 12 posto glasova birača. Da ljudima napokon pokažem da slijede svoje srce, kako se kaže na talijanskom, va’ dove ti porta il cuore! Ja sam hipersvemirac, uvijek ostvarim ono što sam zacrtala, pa ću tako i tih 12 do 15 posto glasova birača. A kad se to ostvari, onda ćemo razgovarati o planovima za parlament.
Smeta li vam kad se uz vaše ime veže etiketa starlete?
- Kad sam bila na početku svojih 20-ih godina, tada mi je smetalo, ali više ne. Danas svjetski mediji pišu o meni. I naša Kolinda je jedna vrsta starlete. Ulazi u svlačionice, ljubi nogometaše, pjeva gdje stigne, a nije pjevačica... Ona radi veliki reality show od ove države. A, vjerujte mi, u realityjima meni nema ravne! Uostalom, starlete su u Italiji najbolje i najzaposlenije voditeljice na televiziji. Nijedna nije gladna i ne prosi. A uzmite i za primjer Kim Kardashian. Da više žena izgleda kao starlete, garantiram, bilo bi manje razvoda, i one bi bile sretnije.
Koja su imena u vašem izbornom stožeru, ima li nekih poznatih hrvatskoj javnosti?
- Evo anegdota: u četvrtom osnovne imali smo zadatak napisati nešto na engleskom jeziku i ja sam nazvala jednu profesoricu da mi to pregleda prije nego što predam u školu. To je prvi i zadnji put da sam dobila minus četiri iz engleskog jezika. Tada sam shvatila kako je najbitnije da slušam sebe i svoju intuiciju u svemu što u životu radim. Najvažnija osoba u ovoj kampanji sam ja. Samo se mogu osloniti na sebe, svoje ruke i noge. Škorpija sam u podznaku i zbog toga imam dobru intuiciju. Ja sam svoga tela gospodar. Neke stvari ne treba rano otkrivati, pa tako ni imena ljudi koji su uz mene, ali imam ja neku plansku mapu. Zasad vam samo mogu reći ime Marija Vukića, koji je uz mene, on je izvrstan informatičar i razumije se u politiku, iako mu je tek 18 godina. Malo se i bojim, jer toliko će biti glasova za mene, moguće da netko izvrši atentat na mene. Ali nema veze, ja sam spremna. Voljela bih da me podrži gospodin Milorad Pupovac i SDSS kao stranka. Njega jako cijenim.
Kako mislite da će birači gledati na činjenicu da živite u Beogradu a kandidirate se za predsjednicu Hrvatske?
- Mislim da je to jako dobro jer sam upoznata sa situacijom u Srbiji, dobro poznajem tamošnju unutrašnju politiku i mogu povezati dvije države. Bratstvo i jedinstvo.
Kako ćete financirati kampanju?
- Zasad sve radim sama samcata, a poslije će mi trebati pomoć. Radim na dvije televizije u Srbiji. Ako treba, jest ću koricu kruha ali ću napraviti sve kako treba, u svom fazonu. Kad ljudi vide da sam ja ozbiljna i da sam ozbiljno ušla u politiku, kada vide moj program i plan, mislim da će sponzori doći sami od sebe. Kad kažem sponzori, ne mislim samo na muškarce. Danas je ljudima jako teško objasniti neke pojmove.
Očekujete li da će vaši birači biti uglavnom muškarci?
- Ne, nikako. Ako ja postanem predsjednica, po povoljnim cijenama radit će se kvalitetna plastika za sve kućanice, pa će biti i manje razvoda u zemlji. Razumijete o čemu pričam? O plastičnim operacijama. Očekujem da će omjer žena i muškaraca kod mene biti 50:50. Ali, ako, recimo, sada gledam po društvenim mrežama, zaključujem da su ipak žene više za mene...
Vi se dakle zalažete da država, odnosno HZZO, pokriva plastične operacije?
- Ja sam zadovoljna kako ministar zdravstva Milan Kujundžić radi svoj posao. Ne bih tu uključivala HZZO još, više svoju popularnost, medijsku žižu, poznanstva. Ja imam plavu kvačicu na Instagramu, što znači da me puno ljudi prati i ako je baš netko jako željan napraviti plastičnu operaciju, ja ću mu svakako pomoći. To je moja jedina veza u životu, eto, taj Instagram. Neke stvari preko njega sama mogu ostvariti.
Koje su okosnice vašeg programa?
- Zabrana abortusa nakon šestog tjedna trudnoće (kada se čuju prvi otkucaji srca), uvođenje seksualnog i građanskog odgoja u škole, rješavanje problema slobodnog kretanja ljudi (schengenska granica), zaštita životinja i strože kazne za nasilje nad njima, učinkovito pravosuđe dostupno svakome, legalizacija marihuane i prostitucije. Mislim da bi zbog ovog zadnjeg bilo manje razvoda.
Kako?
- Ovako su sve velike pjevačice, velike glumice, plesačice, kolumnistice. A u stvarnosti su neke od njih eskort djevojke. Teba se legalizirati to. Nije to nikakva sramota. Ja mirno spavam i budim se bez grižnje savjesti. Ne osuđujem ja, samo mi je mučno kad čujem i čitam kako su nešto što nisu.
Ako ne pobijedite...
- Sigurno neću pobijediti. To je nemoguća misija, trebao bi me Tom Cruise glumiti. Cilj je 12 posto, a onda ćemo vidjeti.
*...koga biste onda voljeli vidjeti u ulozi predsjednika?
- Zorana Milanovića. Ja sam u podznaku Škorpion, a on je Škorpion u znaku, pa zato. On je faca, ne samo zato što je bio premijer i ne samo zbog izgleda, nego on ima inteligenciju koja se vani jako cijeni.
Koji su vam politički uzori?
- Volim žene u politici, Theresu May, Angelu Merkel, Hillary Clinton. Poštujem i našu Kolindu, mislim da ima i ona dobrih strana i dobro govori engleski. Imala sam ja prilike upoznati i Trumpa i Putina. Putina baš na njegov rođendan, 7. listopada 2016. godine, u Beogradu. Njega volim, ima super osobnost. Kad je 2007. na Hvaru bio izbor za Miss upoznala sam Trumpa, ali mi je Putin draži.
Kakav je bio Putin kad ste se upoznali?
- Vrlo zgodan, šarmantan, prijateljski nastrojen.
Koju biste zemlju prvo posjetili kao predsjednica Republike?
- Koncentrirala bih se na regiju, Kosovo, Slovenija, Srbija... Dio mog programa je promicanje domoljublja i zajedništva te dobar odnos sa susjedima. Bilo bi, recimo, dobro da djeca iz Hrvatske imaju ekskurzije u Srbiju i obrnuto, da se od malih nogu spriječi ta mržnja, da se zaustavi taj proces i u praksi. Zatvaramo oči pred time, svi govorimo da smo zaboravili rat, ali, nažalost, to nije tako. Vidjelo se kad je Vučić bio u Zagrebu kod Kolinde. Što se mene tiče, uvela bih zbog toga ćirilicu u škole.
Je li slogan vaše kampanje “Sve ću vas zadovoljiti”, kao što piše na bilboardima s vašim likom?
- Prvi slogan trebao je biti “Avina kocka je bačena, pa gdje stigne”, kojim aludiram na Cezara koji je prešao rijeku Rubikon i rekao: “Alea iacta est!” (Kocka je bačena.) Ali onda sam se ipak odlučila za još jedan slogan, čisto da ljudima bude zanimljiviji. Sve ljude ću zadovoljiti, a pogotovo naše susjede.
Zašto njih posebno?
- Pa radimo li na tome da uđemo u Schengen ili ne?
Gdje se, po vama, treba nalaziti Ured predsjednice Republike Hrvatske? Mislite li da treba biti što bliže Saboru i Vladi?
- Mislim da bih se trebala preseliti u svoj rodni grad Split. Pjesma “Ništa kontra Splita”, uz moju pjesmu “Fer igra”, pjesma je moje kampanje! Nemam ja ništa protiv Zagreba, ali ja uvijek volim pokazati da sam drugačija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....