Tomislav Goluban i ove je godine nominiran za nagradu Porin. Njegov 11. studijski album “Memphis Light” u kategoriji je nagrade za najbolji album rock glazbe. Prvi je osvojio kao novi izvođač 2009., a ostala tri u kategoriji bluesa koja je u međuvremenu nestala s Porina.
20 godina u bluesu
Osvoji li diskografsku nagradu i ove godine, u konkurenciji s Divljim jagodama te Vinkom Ćemerašem i njegovim Talvi Tuulijem, bit će to njegov peti kipić. I tko zna koja nagrada u karijeri.
Goluban je - i ne ljuti se, nego se smije kada to kažete - najnepoznatiji međunarodno poznati uspješni glazbenik u zemlji. Pravi čarobnjak na usnoj harmonici, hvale ga na sva usta gdje god se pojavi. U Chicagu su, recimo, bili očarani njegovom verzijom pjesme “Išel budem v kleticu”. Već 20 godina bavi se bluesom, piše, sklada, uspješno spaja tradicionalne pjesme iz rodnog Zagorja i afroameričke utjecaje. Jedan je od rijetkih, ako ne i jedini, koji u Hrvatskoj živi kao profesionalni blues glazbenik. U šali kaže da je to ona prava umjetnost!
Upravo je objavio i prvi singl s 12. albuma “Express Connection”, a na dan izlaska ovog broja Studija ima i koncert u sklopu projekta “Digitalna prilagodba” Ministarstva kulture, koji se može pratiti online.
- Pripremam se za njega spremajući sobu. Ovo je treći od četiri koncerta i posljednji u zatvorenom. Sljedeći će biti na otvorenom kada malo zatopli. Imam već u glavi ideju za savršenu lokaciju - kaže umjetnik koji je zadovoljan odazivom na dosadašnje koncerte, ali i zahvalan što uopće može raditi.
- Kao profesionalnom glazbeniku ta mogućnost mi je iznimno bitna ne samo zbog financija nego i zbog psihofizičkog stanja. Veselim se kao malo dijete što moram razmotavati kabele, razmišljati o svirci, svirati, komunicirati sa svojim glazbenicima i publikom.
Drago mu je zbog nominacije za Porina, no ujedno je i pomalo tužan što više nema kategorije bluesa.
- Naravno da sam sretan i zadovoljan, ponosan zbog svake nominacije i nagrade, pa tako i zbog Porina. Nagrada kao takva je dobra, pogotovo za nas manje komercijalne glazbenike - objašnjava te ističe kako osvojene statue za njega imaju i dodatnu vrijednost.
- Bude uspomene, sjetim se svojih putovanja u SAD, osnivanja Hrvatskih blues snaga... Nažalost, nakon što je Dražen Buhin, čovjek koji je sve to vodio, preminuo, sve se nekako ruiniralo. Baš kao jazz nakon smrti Boška Petrovića.
Na engleskom
Goluban je, nesumnjivo, više uspjeha, posebice sa svoja posljednja dva albuma “Chicago Rambler” iz 2019. i “Memphis Light” iz 2020. godine, postigao u inozemstvu. “Memphis Light” je, primjerice, završio na 69. mjestu top-liste 200 najboljih blues albuma iz cijeloga svijeta.
- Mislim da je to najbolji uspjeh nekog hrvatskog izvođača ikad na toj ljestvici - kaže i dodaje da ga baš zato boli i žao mu je što se kod nas slabo emitiraju njegovi uraci.
- Netko kaže da je stvar u tome što su albumi na engleskom jeziku, no imam ja i šest domaćih albuma, s brojnim gostima, ali i to se rijetko čuje. Ne znam gdje škripi.
Unatoč teškoj situaciji, ovaj 44-godišnjak iz Zaboka i dalje je uporan. Upravo je završio pregovore s jednom američkom diskografskom etiketom jer je svoje obaveze s ekskluzivnim ugovorima u Hrvatskoj odradio. Sada je prvi put samostalni izvođač, a u travnju izlazi njegov 13. album “Express Connection” koji upravo danas najavljuje istoimenim singlom.
- To je živahna, nabrijana instrumentalna pjesma. Za njega smo pripremili najluđi videospot u koji su uključeni vrhunski sportaši. Ima snijega, motora, jet-skija, automobilizma, svega i svačega - opisuje Goluban.
Priznaje kako je dobro što je album završio krajem prošle godine jer je shvatio da u posljednje vrijeme nije baš plodan autor.
- Kad je presing, onda dolazi i inspiracija. Nikad nisam bio u situaciji u kakvoj smo već više od godinu dana. Mene inspiriraju ljudi, putovanja, festivali, razne dogodovštine, pojave... I Zagorje - objašnjava Goluban.
Blues i rješenja
Blues za ovog pravog umjetnika nije, kako mnogi naprečac zaključuju, “tužna glazba”.
- Mene blues veseli, zato sam mu i posvetio život. Izaziva u meni nevjerojatno dobar osjećaj. Naravno da ima tužnih, umjerenih i veselih tema. Blues nudi rješenja. Niti jedan bluzer ne završi pjesmu riječima: “Sad ću se ubiti jer mi je žena otišla s najboljim prijateljem”. Blues je nada - naglašava.
Nisu albumi i koncerti jedino što taj svestrani Zagorac radi. Osmislio je edukativni program “Usna harmonika u blues glazbi”, koji je realiziran u osnovnim i srednjim školama diljem Hrvatske u sklopu programa Ministarstva kulture i medija “Ruksak (pun) kulture” u koji su bili uključeni profesionalci iz raznih struka.
- Tko klincima može bolje reći o usnoj harmonici ili odigrati predstavu od onoga tko se time bavi? S programom smo uglavnom bili po manjim mjestima, posvuda, i na otocima. Svirali smo za djecu koja možda nikad nisu vidjela usnu harmoniku. Događalo mi se poslije da mi neki mladi ljudi priđu nakon koncerta i kažu da su me gledali u školi. To je uspjela misija.
Uz to, taj je program otvorio put hrvatskim blues snagama u Memphis. Jay Sieleman, koji je bio predsjednik Blues Foundation, čuo je moj govor o tome u Parmi daleke 2008. na prvoj Europskoj blues konferenciji. Amerikancima se to toliko svidjelo da su me pozvali na Svjetsko blues prvenstvo (IBC) u Memphisu - priča Goluban koji je indosant najpoznatijeg proizvođača usnih harmonika, Hohnera, za Hrvatsku. I tu je činjenicu iskoristio kada je počela pandemija.
- Hohner je pokrenuo edukaciju online, preko streamova, i to je dobro prošlo - kaže pa spominje i Zagorje Blues Etno Festival koji je osnovao. Festival se održava u studenome. Prošle su godine pametno odlučili pomaknuti ga na kraj kolovoza, u vrijeme povoljne epidemiološke situacije.
- Prilagodili smo se, čak smo i po danu svirali, no uspjeli smo napraviti nešto što je rijetkima uspjelo u 2020. godini - kaže glazbenik koji je tijekom godina svirao u više od 20 zemalja, i svugdje obavezno izveo neku pjesmu na hrvatskom, surađivao s najpoznatijim domaćim i stranim kolegama i koji ima svoje vjerne fanove, svoje “jato”. S njima je u posljednje vrijeme u kontaktu ponajviše preko interneta, preko svojeg sitea goluban.com i društvenih mreža.
Sommelier
Duhovit i razgovorljiv bluzer završio je Ekonomiju, a baš tijekom studija, dakle relativno kasno u životu, došao do bluesa.
- Fakultet je od mene napravio čovjeka, naučio sam stvari koje mi danas puno koriste. Kada sam diplomirao, svi su očekivali da ću se, eto, zaposliti, no rekao sam: “E, ne, ja ću svirati”. Dugo mi se događalo da me ljudi pitaju što radim. Kada bih rekao da sviram usnu harmoniku, zbunjeno bi rekli: “Da, u redu, ali gdje radiš?”
Bitno je da cijelo vrijeme imam potporu svoje obitelji. Svi su oni uz mene, iako možda ne razumiju baš uvijek što radim ili mislim raditi. I, naravno, supruga Mirela. Nije lako biti žena glazbenika. Nema me doma, puno putujem, imamo drugačiji ritam... Ali je uz mene. Ona je profesorica i još uvijek i mene pomalo odgaja - kaže Goluban koji je prije nekoliko godina otkrio još jednu veliku strast - vino. Uostalom, kakav bi Zagorac bio kad ne bi cijenio kult kleti i vina.
- Prije četiri, pet godina čak sam htio kupiti neku malu klet, no odustao sam jer su mi svi govorili da za to neću imati vremena. Ipak imam čvrstu vezu s kletima. Završio sam prvi tečaj za sommeliera, surađujem s Vinskim vrhom, s Bolfanom. Radimo vođene vinske blues degustacije. Spajamo okuse vina i jela s okusom glazbe. Sjajna je to priča i nadam se da će se razvijati kada se stvari vrate u normalu.