Koliko publika voli Alena Nižetića lijepo se moglo vidjeti na koncertu Miše Kovača, održanom početkom lipnja, na kojemu je, uz Ivanu Kovač, Jolu, klapu Rišpet, Slavonske lole i Sašu Antića, Mišin gost bio i Alen, kojeg su u publici dočekali burnim pljeskom. Mišljenje publike dijeli i sam Mišo, koji je pomno birao tko će mu gostovati na koncertu, a Alen itekako pamti kako se legendarni pjevač 2019. godine, u nezaboravnoj večeri Splitskog festivala tijekom koje su poznati glazbenici pjevali Mišine pjesme, upravo nakon njegove izvedbe hita “Ja ne mogu drugo nego da je volim” podigao sa stolca, prišao pozornici i čestitao mu.
Veliko poštovanje
- Prema Miši osjećam ogromno poštovanje i nije mi bilo svejedno kad sam s pozornice vidio kako ustaje i kreće prema meni. Srce mi je bilo puno kad mi je pružio ruku, poljubio me u obraz i čestitao mi - prisjeća se Alen, koji se na vrhovima top-ljestvica u zemlji trenutačno nalazi s dvadeset i pet godina starim hitom, pjesmom “Živim”, za koju je stihove napisao Neno Ninčević, koji s Alenom potpisuje i melodiju.
- Ni sam ne mogu vjerovati da je četvrt stoljeća prošlo od lansiranja te skladbe, koja se, međutim, cijelo to vrijeme uvijek negdje vrti, premda nikad za nju nisam napravio videospot. Sad sam to odlučio ispraviti, na što me nagnala ekipa mladih ljudi koja mi je rekla da mi je super ta nova pjesma, a ja sam im odgovorio da je ta pjesma starija od njih. Tako sam onda, u dogovoru sa svojom diskografskom kućom Scardona, odlučio skladbi ‘Živim‘, koja je inače objavljena na mojem prvom albumu ‘Happy end‘, pokloniti novi zvuk. Snimili smo ponovno pjesmu prije dvije godine, nedugo nakon što je korona zakucala na vrata, a kad je o videospotu riječ, odlučili smo pričekati da se pandemija malo smiri, a potom smo ga napokon snimili u režiji Propono multimedije i redatelja mojih posljednjih četiri-pet spotova, Marija Jelića. Spot smo snimali na lokacijama u Omišu, Trogiru, nešto i u Splitu te u studiju u Kaštelima. Marina Pletikosa bila je glumica u spotu, a ja sam zaista zadovoljan kako je to sve ispalo - kaže Alen, koji se tijekom korone vratio skladanju.
O promjenama
- Kad govorimo o meni kao o autoru, mislim da je moj najveći uspjeh pjesma ‘Dalmacijo‘, koju sam radio s Nenom Ninčevićem, te rad na albumu Marka Perkovića Thompsona ‘Vjetre s Dinare‘, na kojem sam s njim autor pjesme ‘Lijepa li si‘. Više od pola tog albuma napisao sam ja, zbog toga mi je i Marko napisao posebnu zahvalu. No onda sam više počeo i sam raditi kao pjevač, pa nisam imao više toliko vremena za skladanje. Dobro, napravio sam nešto za Giuliana, Jolu, nedavno sam s Hrvojem Domazetom uradio pjesmu za Petra Dragojevića te, najnovije, još jednu pjesmu za Giuliana, koja je sasvim drugačija od onog što je on dosad radio i kojom je on jako zadovoljan. Ukratko, u posljednje vrijeme, kad god mi nešto padne na pamet, skoknem do Hrvoja, koji je odličan momak, pa nešto napravimo. Volim to, interesantno mi je tako raditi, premda ja volim i reći da mi je skladanje jedna vrsta hobija - govori Alen, kojeg pitamo je li mu lakše skladati za sebe ili za druge pjevače.
- Lakše mi je pisati za prijatelje, samog sebe puno teže pogodim. Zašto je tako, iskreno, nemam pojma. Kako znam kome je pjesma koju sam stvorio konkretno namijenjena? Ja tog nekog jednostavno čujem u toj pjesmi. Evo, kad smo Hrvoje i ja radili pjesmu ‘Vatra i voda‘, samo smo se pogledali i shvatili da obojica u toj skladbi čujemo baš Petra Dragojevića. Zvali smo ga, on je poslušao pjesmu i odmah rekao: ‘Ovo mi je top!‘. Dakle, jednostavno čujem da je ta pjesma za nekog drugog.
Kad je o meni riječ, možda je moj problem u tome što sam tijekom karijere imao više različitih žanrova koje sam pjevao. Da sam pjevao samo jedan žanr, bilo bi mi lakše napraviti pjesmu za sebe, u točno tom glazbenom stilu. Ali ne, jer kod mene ima svega: ‘Dalmacijo‘ je rock pjesma, ‘Jedina‘ je rock balada, a ima kod mene i zabavne glazbe te zezalica i teško je zapravo onda glazbeno odrediti što sam ja. Ali ne zamaram se time pretjerano. Meni ionako nije bitan žanr, nego mi je važna dobra pjesma i dobra energija. Jer možeš ti nešto savršeno napisati i savršeno otpjevati, ali sve je to uzalud ako ne dopreš do ljudi, ako oni ne prepoznaju emociju - kaže Alen, koji je karijeru počeo u Tutti Frutti Bandu.
No prije toga malo je nedostajalo da postane nogometaš, što je neslavno propalo kad ga je trener izbacio iz momčadi jer je odbio njegovu zapovijed da očisti travu na terenu.
Talent za sport
- O, da, bio sam zeznut, ali zaista sam volio i volim nogomet. Govorili su da imam talent za taj sport, a ja sam trenirao u Splitu, igrao sam centarfora, ‘devetku‘, to mi je bio san snova. I onda sam ispao jer nisam želio čistiti travu na derbiju, jer sam pokazao nedisciplinu. Ja sam se ‘pametno‘ našao suprotstaviti treneru i pitati ga zašto bih baš ja morao čistiti travu, jer ja sam tu došao trenirati nogomet. No čovjek mi je rekao da lijepo odem doma i više ne dolazim. I tako je to završilo - prisjeća se Alen, koji je unatoč tome ostao veliki zaljubljenik u nogomet, ali i u more, a nakon srednje škole otisnuo se na brod i tijekom tri godine oplovio sve kontinente, osim Južne Amerike.
- Tad sam shvatio da je život pomoraca doista kruh sa sedam kora - kaže Alen, koji se glazbom počeo baviti na poziv Nene Ninčevića. No i prije toga volio je glazbu, jer njegova je mama pjevala u crkvenom zboru, otac mu je volio pjevati, a tu su ljubav prenijeli i na sina, koji je prvi veliki nastup imao na Splitskom festivalu 1996. godine, kad je s Tutti Fruttijem nastupao u show programu. Već dogodine na istom festivalu nastupao je sa Sanjom Erceg Brekalo i pjesmom “Vratit ću se opet, Dalmacijo, tebi”, s kojom su osvojili prvu nagradu žirija i publike, a koja je sad svirala na povratku Nikole Kalinića u Hajduk.
- Imao sam ogromnu tremu, ogroman respekt prema toj manifestaciji, na koju se u prošlosti puno drugačije gledalo nego danas. Ne želim ja time omalovažiti festival danas, ali u vrijeme kad sam ja bio klinac, u trenutku kad bi završio festival, žene su počele razmišljati koju će haljinu odjenuti i kakvu će frizuru napraviti za sljedeći festival - prisjeća se Alen, kojeg pitamo koja je najveća promjena koju je on doživio od 1996. godine do danas.
- Ostao sam bez kose - kroz smijeh kaže pjevač i nastavlja:
- Mislim da sam ostao isti u duši. Kad je pjevanje u pitanju, mislim da sam ga dodatno usavršio. Žalim li za nečim u ovih dvadeset i pet godina? Da, danas mi je žao što sam napravio glazbenu pauzu koja je trajala sedam godina. Da mogu, danas bih to promijenio. Ja sam se tad od svega htio odmoriti godinu dana, a to je na kraju otišlo na sedam godina i tu sam napravio pogrešku, ne možda, nego sigurno. To bih sad jedino promijenio, premda, s druge, obiteljske strane, u tom sam razdoblju bio doma uz obitelj, uz ženu i sinove - kaže.
Normalni momci
Prvog sina Tonija dobio je kad je imao samo dvadeset i jednu godinu. Karlo je došao osam godina poslije, a Alen, koji će sa suprugom Helenom 2024. godine proslaviti tridesetu godišnjicu braka, ponosan je na svoju obitelj.
- Sinovi nisu krenuli mojim stopama, ali Toni obožava glazbu. On ima svoj kafić, mlađi sin ljeti radi kod njega. Dobri su mi, pristojni, normalni momci i to mi je najvažnije. Obitelj je najveće bogatstvo u mojem životu. Obojica su radišni, ali i temperamentni, na oca, a moja Helena je moja ljubav i velika podrška u svemu što radim - ističe Alen, pred kojim je radno ljeto.
- Još u svibnju dogovorio sam nastupe za kolovoz. Imam još nešto slobodnih termina, a pjevat ću od Dubrovnika do Crikvenice. Posla će biti, radujem se tome, jer meni je pravi gušt pjevati s publikom. Kad je riječ o jeseni, moram se naći s Nenom Ninčevićem kako bismo nešto dobro zajedno napravili, smislili neku novu dobru pjesmu - priželjkuje Alen Nižetić.
