I Mila Elegović dio je najavljivane RTL-ove serije "San snova" u kojoj igra poduzetnicu Višnju Bubalo. O novoj ulozi, fantastičnom izgledu, glazbenoj i spisateljskoj karijeri i drugim poslovima, legendarna junakinja "Bitangi i princezi" i zvijezda mjuzikala govori za Studio.
Kako vam se sviđa uloga Višnje Bubalo u novoj RTL-ovoj seriji "San snova" i opišite malo svoj lik i koliko sličnosti u Višnji ima sa vama samima?
- Višnja Bubalo i ja - jako sam sretna što sam dobila ovu ulogu zbog toga što je ona zaista drugačija od onih koje sam igrala do sada. Dakle, to je jedna zdrava, razumna, pametna, stabilna žena koja zna ‘napraviti‘ novac, voditi svoju firmu, koja je poduzetnica, majka koja čvrsto stoji na nogama i zna što želi i ne da se gnjaviti ni od koga. Takvu ulogu nisam igrala u životu i zbog toga sam zahvalna jako scenaristima. S druge strane, ta uloga ima jedan mali tvist, rekli bismo, a to je da ima nedovršenu priču sa svojim bivšim suprugom kojeg igra moj dragi Zuhra i ta njihova privlačnost treperi u zraku s time da ona ima i mlađeg dečka, jako šarmantnog i zgodnog. U svakom slučaju, Višnja je došla u moj život, rekla bih kao jedan veliki neočekivani dar, a svoje uloge ne na način što je slično sa mnom ili ne. Višnja je jako zanimljiv i intrigantan lik i kao što sam već rekla, ne igram često takve role pa mi je to jako, jako lijepo i iznimno sam sretna zbog toga.
Vaš je televizijski suprug Zlatan Zuhrić Zuhra, a kći Buga Marija Šimić. Kakvi odnosi vladaju u obitelji Bubalo, a kakvi na setu?
- Odnosi u televizijskoj obitelji Bubalo su dosta napeti, nedorečeni, ali važno je da, bez obzira na to što je Višnja rastavljena i bez na to obzira što je kći dosta problematična u svom odrastanju i sazrijeva kroz ovu seriju, gledatelji će moći vidjeti kako moja kći Lana, koju igra Marija Buga Šimić, od jedne šašave tinejdžerice postaje jedna vrlo ozbiljna mlada žena. U svakom slučaju, ti odnosi su napeti, ali ispod toga to su ljudi, svi troje se jako vole. I kao što sam već rekla, moja ljubavna priča s mojim bivšim mužem je nedovršena, što je jako zgodno postavljeno. Jako su nas dobro odabrali, casting je vrhunski odrađen jer si stvarno dobro pašemo i imamo neku obiteljsku, dobru kemiju na setu. S druge strane, nikad nisam radila sa Zuhrom i jako nam je lijepo zajedno raditi, imamo isto onako jednu dobru ‘radnu kemiju‘. Moju Bugu obožavam još od njezine pete godine, to je dijete koje je u mom životu prisutno jako, jako dugo; kroz predstavu ‘Roda i lisac‘ na Maloj sceni, gdje je se sjećam kao djevojčice u pidžami pa sad do jedne prave, operetne operne, mjuzikalske i glumačke dive. Ona je zaista jedinstvena jer je i mlada poduzetnica, odmalena zna sve dijelove kazališta dobro, pa mogu reći da je Buga jedna posebna osoba na našoj sceni.
Gdje se sve serija snima i ispričajte malo o radnji, te kako se vaši likovi uklapaju u cijelu priču?
- Višnja dolazi u život svog bivšeg muža kako bi mu pomogla da spasi klub od bankrota jer on je to nekako vrlo čudno i slabo vodio. Višnja mu posuđuje novac da bi spasio klub i tako na jedan način postaje vlasnica i šefica tog kluba. S druge strane, njezin mlađi dečko u stalnom je sukobu s njezinim bivšim mužem oko toga kako se nogometni klub treba voditi, a u tome svemu moja kći upoznaje nogometaše, što Višnji dosta smeta, tako da je to jedna okosnica radnje onoga što ja smijem reći što se zbiva s Bubalićima. Inače, oni će imati puno tih uspona i padova i kojekakvih zavrzlama, a što će se događati, vidjet ćete već ove jeseni. Zasad uglavnom snimamo po lokalima i restoranima, što meni jako odgovara. Naime, volim ići na različite lokacije pa onda upoznajem najrazličitija mjesta.
Jeste li se zaželjeli televizijskog angažmana i je li naporno snimanje na ljetnim vrućinama?
- Da, zaželjela sam se televizijskog angažmana jer volim snimati televizijske uratke. Nekako mi to baš jako paše i volim kad se dogodi taj moment nakon kazališnih ili muzičkih ili spisateljskih obveza, pogotovo zato što ovdje igram jednu ulogu zbog koje ne moram biti svaki dan na setu pa se i ne umorim. To je jedan divan, elegantan posao koji me stvarno jako razveselio.
Ljetne vrućine baš nismo osjetili zato što je klima ove godine više užasna nego dobra, više smo u jednom jesensko-nordijskom ljetu, ali to mi jako odgovara jer nije onda još fizički to naporno zbog vrućine ili hladnoće. Zasad mi je sve doista blizu idealnog i moram kucnuti tri puta u drvo i reći ‘hvala‘.
Uz glumu, niste zapostavili ni svoju glazbenu karijeru. Što se novog sprema na glazbenom polju?
- Svoju glazbenu karijeru nisam zapostavila, naime, s Tihanom Buklijaš Bakić, Markom Mihaljevićem i Branimirom Mihaljevićem napravila sam svoj prvi song koji se zove ‘Chu chu song‘, koji ide kao soundtrack moje druge slikovnice koja izlazi u potkraj ove godine ‘Vrabica hrabrica‘, a ta je pjesma naslonjena na moju prvu slikovnicu ‘Zašto ptice pjevaju‘. Inače, Tihana Buklijaš Bakić je jedna talentirana spisateljica tekstova, moja draga prijateljica i nekako smo u razgovoru razmišljale što bi sad radile i čini mi se da taj jedan soundtrack za djecu će biti jako zgodan. Tu je se pojavio Branimir Mihaljević koji ima talentiranog sina Marka Mihaljevića, pa mi je onda sve to zanimljivo da malo s nekim novim suradnicima plovim muzičkim vodama. Snimit ćemo i spot, to ćemo objaviti negdje u rujnu jer mislim da će to biti jedan dobar trenutak za ‘Chu chu‘.
U kojim sve projektima trenutno sudjelujete, bilo kazališnim, televizijskim, glazbenim, filmskim? I kako održavate balans između glazbe i glume?
- Rekla bih balans između glume, glazbe i pisanja, jer mi se i to otvorilo kao jedno polje, održavam tako da sam shvatila da jednostavno moram raditi jedno po jedno. Dakle, kad pripremam kazališnu predstavu, onda radim samo to, kad radim pjesmu, radim samo to, kad pišem, radim samo to jer je to jedini način da to nekako, kako bih rekla, sve skupa pomirim. Pokušavam ni oko čega ne raditi preveliku dramu jer me to iscrpljuje, dakle, pokušavam se što manje uzrujavati oko toga. Naučila sam se da sva umjetnička stvaranja imaju svoj život, a mi zapravo ne možemo utjecati na ishode tako da opuštena sam u tome i jako volim taj dio svog života. Općenito volim svoj umjetnički život koji je raširen na različita područja. Jedno od njih, vrlo važnih su i sinkronizacije koje silno volim, to radim s Igorom Pecotićem u Rubikon studiju i radimo divne, divne filmske naslove, vrlo često završim na filmskim platnima, pa me to isto jako veseli.
Trenutno u kazalištu sudjelujem u, možemo to tako reći, najpoznatijem projektu koji si kod nas može naći, a to je mjuzikl ‘Ljepotica i zvijer‘. Do sada ga je vidjelo 50.000 ljudi, što je jedan ogroman uspjeh za moje kazalište i za mene jer, bez obzira na svoje godine, ja guram sve te mjuzikle i jako sam sretna što mogu i pjevati i plesati i što nisam stala sa svojim mjuziklovskim angažmanima. Igram Babet, jednu predivnu ulogu, peruškicu u tom čarobnom dvorcu. Moju ulogu djeca jako vole i dobivam puno poruka, pisama i želja djevojčica da budu Babet, da se fotografiraju sa mnom, traže, zovu…
Taj je Disney mjuzikl toliko bajkovit i predivan da se svaka izvedba završi s ovacijama na nogama. U rujnu ćemo opet imati to u Lisinskom to, imali smo na Križankama tri fantastične izvedbe, i to je za mene velika sreća. Pripremam jednu fantastičnu ulogu koja je klasik kazališnog repertoara, a to je Lady Bracknell u drami Oscara Wildea, komediju ‘Važno je zvati se Ernest‘ u režiji splitskog redatelja Ivana Plazibata. Inače, Kazalište Komedija se trenutno obnavlja i s tom ćemo komedijom otvoriti naša vrata. Jako sam sretna jer sa mnom igraju Filip Juričić, Ana Kraljević i cjelokupna ekipa kako bih rekla Dobrinić Labur, Nina Kajić Madić, Vanja Ćirić, Dražen Bratović… Dakle, onako imam jedan krasan cast za tu klasičnu britansku komediju koju će Ivan Plazibat prikazati na svoj način. Kako Oscar Wilde živi u 21 stoljeću.
I u šestom desetljeću izgledate fantastično i uz vas se uvijek veže pridjev ‘zgodna žena‘. Kako održavate formu i koliko ulažete u svoj izgled?
- Moja cjelodnevna briga, cjeloživotna briga oko moga tijela za koje sam željela da bude sposobno izdržati sve glumačke izazove koji dolaze i pri tome imati to neko neutralno tijelo, što znači da imate tijelo od kojeg se može napraviti puno, koje može igrati najrazličitije uloge. Jer kad ste u nekim gabaritima, onda to baš i nije moguće, pogotovo kod nas gdje je tržište malo i gdje vas i ovako i onako stavljaju u klišeje i stavljaju vas u ladicu i jako je teško izaći iz tih kutija. Sad ako ste još fizički određeni onda je taj, kako bih rekla, raspon uloga manji. Ja sam željela da imam glumačko tijelo koje će biti snažno, jako, graciozno, elegantno i skladno u skladu sa mnom i koje će moći odgovoriti na sve zahtjeve što se tiče pjevanja, plesanja i glume. Godinama sam se borila da to bude tako, a sad je ovo, kako bih rekla, nagrada za minuli rad iako i dalje radim na sebi, samo je to sad već tako jedna automatizirana disciplina koja više nije uopće teška, nego dapače, ona sad pridonosi i menopauzi, starenju i pokretljivosti i zdravlju, tako da je to sve skupa urodilo plodom, ta velika žrtva.
U životu ste se nosili s brojnim izazovima, ali uvijek odajete dojam snažne i vedre osobe. Koja su vaša životna pravila i kako biste sebe opisali u nekoliko rečenica?
- Da, odajem dojam snažne i vedre osobe, s tim da i ja imam svoje i tuge i muke i boli. Međutim, u tome svemu ja to sve pokušavam izbalansirati i integrirati u svoj život. Moje je životno pravilo da ne odustajem od života koliko god težak život bio u datom trenutku i da se pokušam suočiti s istinom kakva god bila. To je dosta teško i nije jednostavno, ali istina vas oslobađa i donosi smirenje i promjenu situacije. Dakle, poslije izrečene istine, izgovorene, prihvaćene stvari više nisu iste. Moja životna pravila vrlo su jednostavna, mogu se svesti pod rečenicu "Ne čini drugima ono što ne želiš da tebi čine" i drugo pravilo koje sam naučila kroz život - ako nešto zezneš, ispričaj se odmah bez obzira na količinu srama jer nikada ne znaš hoćeš li imati tu priliku. Tako da je ta riječ ‘oprosti‘ jako važna, to sam naučila kroz život, znati reći ‘oprosti mi‘.
S kojim bi se svojim ulogama dosad najbolje poistovjetili?
- Moram priznati da ne postoji uloga s kojom sam se najbolje poistovjetila jer se svakoj svojoj ulozi dam. Neki dan sam ušla u apoteku i gospođa apotekarka mi je dala mi je jedan od najljepših komplimenata koji sam dobila: "Znate što, gledam vas već 20 godina u Komediji i nikad niste bili loši, uvijek odigrate dobro." I to mi je onako bio jedan veliki kompliment. Svaka uloga koju radim tada je ta najvažnija na svijetu dok ne ugleda svjetlo dana i dok ne počne svoj život. Inače sam glumica koja ne voli previše probati osim ako nije u pitanju u mjuzikl, onda mogu i tisuću i jedan put ili ako je plesni broj, to mogu onda tisuću puta. Velim, dramske predstave mi je teže probati.
Nakon autorske slikovnice "Zašto ptice pjevaju" pišete li nešto novo, možemo li očekivati i kakav roman u dogledno vrijeme, možda i autobiografski, ili pak neki scenarij?
- Nakon moje prve slikovnice ‘Zašto ptice pjevaju‘ došlo je vrijeme za drugu. Sad je u pripremi i izlazi u studenome i baš ovih dana imam te lekture i razgovore sa svojom urednicom dragom Ivanom Žderić, koja mi je jedna velika podrška i vjetar u leđa i od koje sam strašno puno naučila, a tu je i Jana Despot koja će ponovno raditi ilustracije. Naime, ‘Vrabica Hrabrica i vrtuljak od četiri vjetra‘ je priča o gladi i priča o strahu i priča o moći. O tome kako strah zavlada pticama jer jedan vrabac odluči da on određuje pticama kad i koliko će jesti. Jedna mala vrabica se pobuni i bude izbačena iz svog jata na jedan vrlo okrutan način. Tako da sam se pozabavila tom temom ne namjerno i s tom knjigom imam jedan plan onako, o kojem ću govoriti kad knjiga izađe.
U svakom slučaju pripremam soundtrack i imam neke pregovore oko neke male scenske izvedbe. ‘Vrabica Hrabrica‘ je drugi dio moje ptičje trilogije, a treća će izaći iduće godine. Ona govori o nasilju, o nasilju među djecom ili među pticama. Tako da je pisanje ove tri slikovnice jedan moj dar najmlađima u smislu toga da im dam nešto što će možda biti neki putokaz u dobar život putokaz u dobrotu. Priče i bajke ipak moraju razvijati kod djeteta svijest o dobru i želju da žive dobrim životom, poštenim životom, da su na strani dobra. Tako da idem dalje u svojim spisateljskim pohodima i tu me prati Profil i Ana Despot i jako sam sretna zbog toga.
Često ste isticali kako ste nakon razvoda ostali u odličnim odnosima s bivšim suprugom. Kako vam je to uspjelo i uživate li i dalje u solo statusu? Zapravo, kakvi vas muškarci privlače i smatrate li da se ljudi na neki način boje snažnih žena kakvi ste sami?
- Moj je privatni život znam mnogim ljudima čudan zato što sam sa svojim bivšim suprugom u najboljim mogućim odnosima, u obiteljskim odnosima, u partnerstvu koje je nastalo iz braka. Taj dio moga života je i samoj meni često bio neobjašnjiv i, kako bih to rekla, neočekivan, ali sam se naučila na to i prihvatila to. Što se tiče ljudi, kada me pitaju kakvi muškarci me privlače i što mislim o muškarcima - o muškarcima mislim sve najbolje i mislim da nema pravila, nikada ne znate tko će vam se svidjeti i zašto će vam se svidjeti. Tu apsolutno nema pravila.
Druga životna pravila se mijenjaju u skladu s fazama u kojima čovjek jeste. Nisu ista tinejdžerska životna pravila, a bome ni ona u nekoj zreloj dobi iliti menopauzi. Jednostavno sebe vidim kao osobu koja se mijenja i koja pokušava integrirati i prihvatiti sve promjene koje joj se događaju. Podrške vam trebaju i divno je kada imate oko sebe ljude ili barem jednu osobu koja vas može razumjeti i koja donekle može osjetiti količinu vaših emocija koja vas može pratiti, ali ako toga nema u nekim životnim okolnostima, neki ljudi nemaju podršku, onda jedino što im mogu zaželjeti je da rade na svojoj duši toliko da mogu prihvatiti život u onoj punini onoga što on jeste. S time što u tome svemu meni pomaže vjera. I najmanja molitva mijenja situaciju uvijek nabolje.
Postoji li neka uloga koju silno priželjkujete i u čemu biste se voljeli okušati kao glumica, ali i glazbenica?
- Tijekom svoje karijere naučila sam se da zapravo ne priželjkujem uloge jer uloge vam moraju doći. To je isto tako i u glazbi, pjesme se pojave same, one koje žele biti otpjevane. Suradnje se pojave nekako tim nekim čarobnim, kemijskim, nevidljivim vezama koje se jednostavno dogode. Tako da ne priželjkujem ništa, znam da ono što mi mora doći će doći, ono što je samo za mene je samo za mene, ono što nije, nije i to sam davno nekako kako bih rekla odradila. Jedan moj dragi stariji kolega Ljubo Zečević mi je to u jednom od naših razgovora davno rekao: "Mila, nemoj nikada plakati za ulogama koje nisi dobila jer one nisu tvoje, ali ono što je tvoje, to će ti doći." To je zaista jedna velika istina koju ja govorim sad mladim kolegama kad mi se onako dođu požaliti pa kažu zašto ona, a ne ja ili zašto on, a ne ja. U svakom slučaju to je tako, u umjetnosti i u glumi jednostavno uloge moraju doći. A što se tiče glazbe, njoj putujem polako, sada opet kažem ću se vratiti njoj negdje tamo od rujna tako da sve te stvari idu kako idu i mislim da je pametno ne očekivati.
Jeste li se uspjeli odmoriti tijekom ljeta i kako izgleda vaš savršeni ljetni odmor?
- Moj savršeni ljetni odmor je u zelenom, gdje sam upravo sada, neću otkriti lokaciju jer to ljubomorno čuvam za sebe, ali ako se zaista želim odmoriti, onda sam na osami, u zelenom, u miru, u tišini, u puno tišine, puno prirode… Zeleno je nešto što moje nerve, moju dušu utiša i smiri, a na more se odlazim zabaviti. Ali da bi se zaista dobro odmorila, to je ili moj stan, moj dom u kojem se zapravo najbolje odmorim ili zeleno gdje je puno ptica, jezera, rijeka, drveća, livada i jako volim biti u zelenom.
Imate li redateljskih ambicija?
- Svaki puta kada napišem pjesmu pa zamislim kakav će biti moj spot ili napravim svoj show ili nastup, upotrijebim jedan dio svog redateljskog trenutka, mislim da se to mojim projektima jednostavno dogodi. Ne razmišljam o tome bih li trebala biti redateljica ili ne ili jesam li spisateljica ili nisam. Ljudi ne vole kad stavljate naljepnice sebi za nešto za što niste školovani, a meni to apsolutno nije važno, jednostavno bih rekla da svoje projekte kreiram sad, a je li to režiranje ili ne, neka drugi procijene.
Da se možete vratiti unatrag, biste li išta mijenjali u svom životu?
- Da se mogu vratiti unatrag, naravno da bih promijenila puno toga, uvijek to kažem jer uvijek se nekako naslanjam na to da ljudi većinom kažu - ja ne bih ništa mijenjao, ja bih uvijek isto. Puno toga bih promijenila, ali neću reći što.
Koje su vaše želje i ambicije za budućnost, privatno i poslovno?
- Najveća želja za sadašnjost i budućnost je što više zabave, što više smijeha, što više druženja s dragim ljudima - zaključila je.