Nakon višemjesečne sanacije i renoviranja Matija Vuica ponovo je otvorila svoj u potresu uništeni atelje u centru Zagreba.
Modna dizajnerica čije kreacije nose i holivudske zvijezde tom je prilikom od sreće zaplesala svoj, kako kaže, 'derviš' ples, bez glazbene podloge, čime je iskazala zadovoljstvo i sreću jer je sve loše, vjeruje, sada iza nje.
Koja je sve oštećenja zadobio vaš atelje prilikom potresa u Zagrebu?
- Prilično je sve bilo popucalo: spojevi stropova i zidova, ali i jedan noseći zid. Cijela zgrada ima žutu naljepnicu i tek slijedi kompletno renoviranje. Ja sam, priznajem, u prvi mah bila očajna, čak sam i razmišljala o preseljenju, ali ništa nije bilo tako lijepo kao naša Starica (300 joj je godina tek), i ništa mi nije imalo takvu dušu i energiju, a to je najvažnije. Tako sam nakon dva mjeseca rada u ruševnim uvjetima, odlučila sve renovirati. Trebalo je i majstore pronaći u ovoj sveopćoj potražnji i tako smo potkraj srpnja počeli s radovima. Presretna sam što sam u toj sveopćoj nesreći (jer, uz atelje u potresu je nastradao i moj stan), pronašla dovoljno optimizma i snage.
Je li vas u ovoj godini više pogodio potres ili korona?
- Privatno definitivno potres, poslovno korona. Potres je strah koji ne mogu kontrolirati. Korona je postala svakodnevica i ja živim svoj život i ne dam se zbuniti. Što se korone tiče, sve od čega živim trenutno ne funkcionira ili jedva ponešto funkcionira, i to me baš ljuti. Mi koji smo u tržišnoj utakmici, a to su svi koji nisu na državnim jaslama, u potpunoj smo neizvjesnosti i teško je išta planirati. Sve teže je uopće i opstati. Ja sam optimist po prirodi, ali nastavi li se ovako, bome ću morati posegnuti i u ćaćinu dotu, a u dotu se ne dira...
Koliku ste materijalnu štetu kao poduzetnica pretrpjeli tijekom ove godine?
- Teško je to izračunati, jer osim nemogućnosti plasmana mojih vjenčanica i večernjih haljina u Hrvatskoj, mnogo toga što je bilo u planu izvan granica Hrvatske je također zaustavljeno. Primjerice, u travnju su se moje haljine trebale prodavati u predivnom dućanu na Beverly Hillsu. U svemu ovome jedna svijetla točka je skoro otvaranje mog ateliera u Beču. Jedna divna žena, Ana Gosić, koja već duže živi tamo s obitelji, već odavno je planirala otvoriti dućan s mojim haljinama. Ustrajala je u tom planu i radovi oko uređenja su u tijeku i nadamo se skorom otvorenju.
Kako vidite budućnost mode u 'novom normalnom?
- Prije svega, za mene ne postoji novo normalno. Jer trenutno stanje nije nikako normalno, a da je novo, jest. Kada bih prihvatila taj izraz, to 'novo normalno', to bi značilo da prihvaćam tezu da će još dugo trajati, a s time se ne želim pomiriti. Činjenica je da je naša modna industrija i bez svega ovoga bila na klimavim nogama i tek rijetki su opstajali. Ovo će sigurno dovesti do propasti mnogih koji su ionako jedva preživljavali u modnom svijetu. Dosta bi se dalo pričati na tu temu malih i velikih pogrešaka, nikakve podrške ili potpore i uopće nemara za ovu granu proizvodnje. Zato teško možemo pričati o nekoj lijepoj budućnosti mode, jer kada mislimo o budućnosti, mislimo lijepo, maštamo lijepo...
Nedavno ste kazali kako se loše stvari koje smo svi mi preživjeli i preživljavamo u 2020. neće odraziti na vaš dizajnerski rad. Spremate li kakvu novu kolekciju i kakva je?
- Nikako se ništa neće odraziti na moju kreativnost. Sve ovo je veliki izazov koji potiče na smišljanje novih idejnih rješenja, ponajviše u načinu prezentacije. Ja ne pristajem mijenjati svoj glamurozni modni izričaj, jer to bi bilo kao da sam se predala. Nema predaje - razapinjem gusarska jedra, tovarim svoju kolekciju i idem u osvajanje novih horizonata. Rado bih da svi imaju moj optimizam pa da zajedno mijenjamo svijet. Kolekcija raste svakim danom, doći će i vrijeme Oscara i festivala, mora doći, a ja ću biti spremna. Tko hoće, može se ukrcati na moju lađu prije nego podignem most...(smijeh). Ili, žele ostati u skafanderu?
Što vas sve može inspirirati za neku kreaciju?
- Inspiracija je ona iskra kreativnosti koja pogađa svakoga tko je zna prihvatiti. Moja je priča jednostavna, obraćam se stalno nebesima tj. univerzumu, tamo je sve pohranjeno, pa dok radim samo se priključim na onaj dio koji mene zanima, i stalno zahvaljujem na svemu dobivenom. Nekad se više pomučim da haljina izgleda kako želim, utrošim sate, dane, ali to je samo kušnja nakon koje dobijem iskru u očima i rezultat, baš taj koji trebam.
Vaše kreacije nose i svjetske zvijezde. Koja vam je posebno draga u vašoj kreaciji i zašto?
- Rummer Willis. Ona je istu haljinu nosila dva puta na različitim događanjima (što je kod nas nemoguće), nedavno mi je pisala da su joj je ukrali iz 'gepeka' i da me moli da joj napravim istu jer joj je to najdraža haljina. Inače je izvrsna žena, pratila sam njene objave iz kućne izolacije gdje se najbolje vidi kakav je tko. Haljinu ću, naravno, napraviti i poslati joj.
Korona vam je donijela i nešto dobro, pa ste vi tako nakon šest godina snimili pjesmu 'Nama dobra vremena dolaze'. Hoćete li se moći i stići i želite li se vratiti i pjevanju?
- Da, ako tako možemo reći, ta nesretna korona vratila mi je staru ljubav i, moram priznati, svidjelo mi se. Čak toliko da je skoro gotova i sljedeća pjesma. Želju imam, volju imam, a i vremena više nego inače. Ne znam do kada će me držati, ali za sada s novom pjesmom želim ispričati što se, po meni i autoru Jurici Popoviću, događa 'U ovom ludom svijetu'.