Naš eminentni glazbenik, klavijaturist Berislav Blažević Bero nakon godina bogate glazbene karijere izašao je u javnost svojom glazbom - instrumentalom "Secret Treasure". Njime najavljuje novi put, naravno, uz karijeru u Parnom valjku, čiji je član još od 1988. godine. Ali, želja mu je izraziti sebe i na jedan drugačiji način.
Vrijeme izolacije, reći će Bero, potaknulo ga je na kreaciju, na ono o čemu već dugo razmišlja. Čini se, stvari su se sada idealno posložile i pred publikom je glazba koju potpisuje pod umjetničkim imenom Beri B. Riječ je o zvuku koji publiku vodi u neki drugi svijet, u nešto u što će se svaki pojedinac uvući, vizualizirati na svoj način. Uz podršku svojih prijatelja, glazbenik Bero nastavlja dalje, bez presinga, opterećenja i žurbe pa ćemo njegovo zadovoljstvo, ali i vrhunski rad, moći slušati i na studijskom albumu.
Nedavno je izašao 'Secret Treasure', predivan instrumental koji si predstavio javnosti. Kako ga vidiš?
To je neki moj senzibilitet, slika naslikana glazbenim bojama. Instrumentalnu glazbu doživljavam kao trenutke opuštanja i ugode, kad zatvoriš oči i otploviš. Nadam se da i 'Secret Treasure' kod svakog tko ga posluša stvara takav osjećaj.
Koliko si se dugo 'igrao' za klavijaturama dok nisi odlučio ući u studio?
Otprilike cijeli svoj život, ha-ha… Konkretno, ovaj instrumental je nastao gotovo u 'jednom dahu', ali trebalo je vremena da ga dovršim i da zazvuči kako sam ga na početku čuo u svojoj glavi.
Na glazbenoj sceni aktivan si dugi niz godina, a ovakvo nešto od tebe se odavno očekivalo. Što je presudilo da baš sada objaviš svoj prvi instrumentalni singl?
Vjerojatno ovaj period u kojem smo se svi mi glazbenici našli zarobljeni, a jedino što nam je preostalo je stvarati glazbu, čekajući povratak koncertima. Mogao sam većinu svoje energije usmjeriti u taj kreativni dio.
Što ti je dalo najveći vjetar u leđa?
Osjetio sam da sam sazreo, da svoje glazbene ideje mogu realizirati tako da me čine sretnim i ispunjenim. Potpisao sam i ugovor s izdavačkom kućom Nota Bene Records, koja me podupire u ostvarivanju ideja i projekata.
Uz tebe, na singlu su svoj doprinos dali i tvoji kolege Bruno Kovačić, Mario Rašić, Dado Marinković, Marijan Brkić. Jesi li tu ekipu birao prema svom glazbenom afinitetu ili je presudilo nešto drugo?
To je ekipa s kojom se razumijem na prvu i zahvalan sam što mogu s takvim sjajnim glazbenicima podijeliti svoje ideje. Zanimljivo je da sam s Brunom, s kojim dijelim glazbene početke dok smo još kao klinci svirali u glazbenoj školi, nakon dosta vremena opet nešto zajedno snimio i jako sam sretan zbog toga.
Planiraš li snimati dalje, možda ovjekovječiti svoju glazbu na samostalnom albumu?
Album će se sigurno dogoditi s vremenom, no nemam nikakvog presinga. Dio materijala je već i snimljen, ali imam još raznih ideja i dao sam si punu slobodu kako bih na kraju uistinu bio zadovoljan.
Parni valjak nakon prilično velike stanke opet svira. Jesi li se zaželio koncerata, putovanja?
Uh, napokon! Kad smo izašli ponovno pred publiku, imao sam dojam kao da sanjam. Svi se sada osjećamo ponovno živima. Iako ne znamo što nas čeka najesen, nadamo se da ovako dugih stanki više neće biti.
Davno si izjavio da su Beatelsi ostavili veliki trag u tvojim glazbenim počecima. Što danas slušaš? Tko te intrigira?
Uvijek sam slušao širok spektar glazbe, ovisno o raspoloženju. Volim ponovno otkrivati neku već zaboravljenu glazbu koju sam davno slušao, ali i pratiti nova zbivanja. Od klasike, Pink Floyda, pa sve do Aviciija, kojem bih ovim putem odao počast kao izuzetno nadarenom glazbeniku i DJ-u, nažalost, prerano preminulom.
Javljaju li ti se neki novi klinci za savjete? Smatraš li se dobrim pedagogom u glazbenom smislu?
Uvijek se pojavi netko i drago mi je ako ponekim savjetom mogu pomoći. Nisam siguran u svoje pedagoške vještine, ali iskustveno mogu prenijeti neka saznanja i potaknuti mlade ljude da se bave glazbom.
U Valjak si došao krajem 80-ih i sve te godine još si s njima. Što je presudilo da postaneš i ostaneš bendovski glazbenik?
Uvijek me je privlačila ta interakcija među ljudima koji muziciraju, isprepletanje raznih ideja koje onda stvore skladnu zajedničku sliku. U Valjku sam pronašao zadovoljstvo upravo u tome.
Imaš li planova, želja za dalje, nešto što još uvijek nisi uspio ostvariti?
Možda se čini da sam ostvario gotovo sve što jedan glazbenik može postići na ovim našim prostorima, no uvijek me motivira misao da granice ne postoje. Danas pogotovo, kad je cijeli svijet puno dostupniji, volio bih svojom glazbom doprijeti do ljudi diljem svijeta.