U završnici petog Zlatnog Studija u kategoriji najbolje filmske glumice našle su se Anja Šovagović Despot, Marina Redžepović i Gracija Filipović. Sve tri glumice nominirane su zbog uloga u filmovima koji su također stigli do finala Zlatnog Studija. Točnije, Šovagović Despot tu je zbog svoje interpretacije lika Violete, majke glavne junakinje Mirjane u filmu Zrinka Ogreste "Plavi cvijet", Redžepović radi školske pedagoginje Anamarije u "Zbornici" redateljice Sonje Tarokić, a Filipović jer je utjelovila tinejdžericu Juliju u "Murini" Antonete Alamat Kusijanović.
Glasajte za pobjednika u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
O svojim ulogama već puno su toga rekle, a sada otkrivaju i kako je izgledalo iza kamera, koji im je dan na setu primjerice bio najljepši i najteži i po kojim će anegdotama pamtiti snimanje filma.
Euforija zajedništva
- Najljepši dan bio je svaki onaj u kojem smo Vanja Ćirić i ja dobro ili odlično odigrale najtežu scenu (a uglavnom su nam prije snimanja sve bile najteže), pa bismo nakon dobro odrađenog radnog dana s neopisivim guštom jedna drugu počastile crnim pivom. Najteže mi je bilo kad sam shvatila da sto puta bolje izgledam nakon stavljanja maske koju mi je radila vrhunska majstorica Slavica Šnur, postaravajući me i crtajući bore, nego kada bih se pogledala u ogledalo nakon ustajanja u pet sati ujutro. Prilično je porazno bilo priznati kako je Ogresta točno procijenio da moje privatne godine i nisu tako nevidljive kao što sam ja to mislila - smije se Šovagović Despot. Snimanje će pamtiti i po situacijama u kojima je, kaže, sama sebi bila tragikomična dok je u nekim trenucima pokušavala na setu sakriti mobitel kojim je snimala pojedine situacije.
- Imam divnog materijala za jedan kratki behind the scenes. Užasno sam se trudila da sakrijem od Zrinka kako snimam i za vrijeme pravog snimanja kadra, a onda mi je on samo jednog dana nonšalantno prišao s molbom da bi i on nešto rekao u moj mobitel. Dakle, bio je urnebesan! U filmiću će biti i tih anegdota kojih će se cijela ekipa, sigurna sam, rado prisjetiti - otkriva glumica.
A kakav je Zrinko Ogresta kao redatelj?
- Eto takav da bih odmah ponovno s njim snimala film, što se nadam da će se uskoro i dogoditi. Držim da ima ono nešto što je najvažnije za redatelja, pogotovo filmskog, a to je samopouzdanje i čvrsta vjera u to što radi. Glumcu je uvijek važna redateljska sigurnost i najsretnija sam kada nam se očekivanja i kriteriji poklope, a sa Zrinkom se upravo i dogodio taj obostrani klik. Osim toga, on je redatelj kojem je zajednički rad s glumcima na prvome mjestu bez obzira na sve druge tehničke i intelektualne filmske izazove s kojima isto tako vješto barata - ističe Anja Šovagović Despot.
Za Marinu Redžepović najljepši dan na setu bio je vjerojatno onaj zadnji koji se i kronološki poklopio sa zadnjim scenama samog filma.
Rodile dvije prijateljice
- Snimali smo školsku priredbu i tada nas se najviše skupilo na setu, što djece što odraslih glumaca, i stvorila se atmosfera kao pred raspust, kao da sutra počinju praznici. Sjećam se te neke euforije zajedništva i otpuštanja svih emocija, kao i hrpe smijeha. I kroz cijeli film, pa i taj dan, posebno me zabavljao odnos Marice Vidušić i Igora Kovača, dvoje temperamentnih profesora hrvatskog, koji su se u scenama prepirali oko rekvizita za priredbu - dvije bale sijena - odgovara Redžepović. Najteži dan u "Zbornici" bio joj je pak onaj kada su snimali u kafiću pokraj improvizirane zbornice.
- Imala sam temperaturu, a ponavljali smo puno puta. Prostor kafića je vrlo skučen i nisam se imala gdje izolirati da malo dođem k sebi. Također, taj su tjedan moje dvije prijateljice postale mame, a najbolji prijatelj tata i upravo me on nazvao u pauzi za zabrinjavajućim vijestima vezanim za porode. Nekim čudom baš tog dana nisam stišala mobitel. Srećom, prošlo je sve u najboljem redu i to su sad prekrasna vrtićka djeca - otkriva Marina Redžepović. Inače, ljudima koji su dio nekog filma, objašnjava, uvijek su najdraži oni interni trenuci.
- Najviše pamtim neke prizore u kojima su ljudi koji su radili na filmu bili nesvjesni sebe, kao i suludih situacija kojih su bili dio. Naprimjer, neki dan me Sonja podsjetila upravo na taj zadnji dan priredbe i trenutak u kojem ona sjedi na panju i plače, a časna igra nogomet s djecom - kaže glumica hvaleći redateljicu Sonju Tarokić i ističući kako je potpuno vjerovala njezinu senzibilitetu, radnoj etici i sposobnosti da vidi ono gdje su oni sami sebi bliski kao glumci. Reakcije na film su, nastavlja, doista prekrasne i dolaze s raznih strana, što od prosvjetnih radnica i radnika, kolegica i kolega, kao i drugih ljudi koji su im prilazili i pisali im.
Učenje novih trikova
- Jako smo sretni zbog toga, a imamo dojam da interes za film još uvijek traje. Imam osjećaj da mnogi doživljavaju film duboko intimno, da si 'puštaju' proživjeti ga na više razina, kao i da im je 'dao pravo' na razumijevanje sebe i drugih. Recimo, nakon šibenske projekcije filma, tijekom razgovora, jedna je profesorica uzela mikrofon i rekla: 'Kakvi god da mi jesmo ili nismo, kad se vrata zbornice zatvore i mi na kraju želimo i možemo biti samo ljudi' - otkriva Redžepović.
Za mladu 19-godišnju Dubrovčanku Graciju Filipović jedan od najdražih dana na "Murini" bio je onaj kada su bili već pred sam kraj snimanja.
- Snimali smo na Kornatima, koji su jedno od najljepših mjesta na kojima sam bila. Svi smo osjećali da se pomalo bliži kraj, a znali smo da smo odradili dobar posao i da smo dali sve od sebe. Ne znam zašto, ali uvijek se sjetim ekipe na jedrilici na kojoj smo taj dan snimali, nepreglednog mora koje nas je okruživalo, ljepote i mira Kornata i te super atmosfere na setu - govori Filipović. Najteži dan definitivno joj je bilo noćno snimanje u špilji na Kalamoti. To je, ističe, bila jedna od i emotivno i fizički najtežih scena jer predstavlja sam vrhunac filma i sjeća se kako je nakon snimanja bila baš jako iscrpljena.
A što joj je bilo najzabavnije?
- Ronjenje na boce mi je bilo jako zabavno, to je nešto u čemu sam baš uživala. Uvijek je bilo smiješnih trenutaka jer smo, dok nismo radili, bili opušteni i veseli, a isto tako je bilo puno fora i zezancije na setu - kaže Filipović. To joj je prva uloga u dugometražnom igranom filmu (prije toga imala je dva kratka), zbog čega je nesumnjivo izuzetno zahvalna redateljici Antoneti Alamat Kusijanović koja joj je pružila tu priliku.
- Općenito jako volim biti na setu i sve me zanima, na koji način funkcionira kamera, kako rade zvuk. Volim biti u studiju za šminkanje, pogotovo ako se rade neke porezotine ili ozljede, to mi je baš interesantno gledati. Na setu možeš naučiti puno trikova iz različitih aspekata snimanja filma - odgovara Filipović kojoj je teško padalo ono uobičajeno u tom poslu - buđenje u ranu zoru i dugotrajno čekanje na setu. Zahvaljujući "Murini" više nije anonimna, ljudi je prepoznaju.
Pravi studentski život
- Na početku mi je to bilo jako neobično, ali do sada sam se već pomalo navikla na to. Sve ima svoje prednosti i mane. Nekada zna biti teško jer imam jako puno obaveza, ali s druge strane upravo sam zbog uspjeha 'Murine' pozivana na brojna događaja i festivale na kojima sam imala prilike upoznati predivne ljude. Sve u svemu, ne stvara mi neki veliki pritisak i zahvalna sam na svemu što mi se događa - uzvraća mlada glumica. Inače, velik se broj njezinih kolega i poznanika iznenadio kada je "Murina" izašla pred publiku.
- Znali su da nešto snimam, ali nisu baš znali što, mislim da su očekivali nešto puno manjih razmjera. Uglavnom su svi bili jako sretni zbog mene i podržavali me na mom putu. Naravno da je bilo i dobronamjernih zezanja, ali ona su uvijek dobro došla.
Recimo, dok sam se kupala bilo je pitanja snima li se 'Murina 2', a dok sam se šetala dobila sam komentar 'Murina na suhom' - uz smijeh nam je otkrila Filipović koja se u međuvremenu zbog studija biologije preselila u Zagreb i živi pravim studentskim životom, od stanovanja u studentskom domu do ručanja u menzi.
