Prošlo je 35 godina od okupljanja legendarnog benda Psihomodo Pop i 30 godina od njihova fantastičnog prvog albuma “Godina zmaja”, no za frontmena Davora Gopca, koji ni sam ne vjeruje da su mu 54 godine, kao da je vrijeme stalo, pa će 2. lipnja s istom energijom i strašću s bendom prirediti pravi slavljenički koncertni spektakl na zagrebačkoj Šalati.
- Šalata je gradsko mjesto, usred Zagreba, i uvijek mi je bila draga lokacija za sviranje, pogotovo jer volim svirati na otvorenom. Nije ni velika ni mala, taman za prezentaciju benda. Tigran nam je otišao. Imamo novog bubnjara Tina, a imat ćemo još i brass liniju i Napalm djevice. Svirat ćemo za 30 godina vjerojatno oko 30 pjesama, možda i koju više, nikad se ne zna. Bit će to show. Naš prijatelj Jakša Jukica radi nam naše animacije za videowall. Bit će zanimljivo.
Nama je to bitan koncert jer zaokružuje naših 35 godina i u principu tu će biti zaokružen i period u kojem je Tigran bio s nama. On je svirao s nama gotovo svoj cijeli život i to je dosta bitno. Imam osjećaj kao da će neka nova era početi za Psihomodo Pop, a hoće li biti uspješna ili ćemo se raspasti, vidjet ćemo - priča Gobac i dodaje da su sad nakon prvih 35 godina djetinjstva ipak malo odrasli.
Punili Kulušić
Od okupljanja benda do izlaska “Godine zmaja” prošlo je pet godina tijekom kojih je Psihomodo Pop već stekao zavidnu popularnost.
- Prije objavljivanja prve ploče već smo punili Kulušić dva, tri dana zaredom, bez pol problema, ali ljudi u tadašnjoj diskografskoj kući Jugoton mislili su da nismo dovoljno komercijalni. Ali, kad je ploča izašla, prodala se odmah u 60 tisuća komada. U prvom mahu. To danas zvuči kao znanstvena fantastika. Onda su nam priznali da smo face. A ja sam rekao: ‘Znam, ja volim samo sebe’ - u svom stilu komentira Gobac.
Po mnogima, upravo je prva njihova ploča bila i najbolji materijal benda.
- I prva ploča od Rolling Stonesa je isto njihova najbolja, ali i kod ostalih bendova je tako. Jednom u životu si prvi, friški. A budući da nam nisu dali da snimimo ploču, mi smo se brusili pet godina, a ploča je pripremana šest ili sedam godina. Tu nam je kao producent uletio Piko Stančić i sredio ugovor. Puno nam je pomogao i oko aranžmana jer smo bili mladi i neiskusni, ali sve je super ispalo jer smo imali stvarno super materijal koji je samo trebalo srediti, a Piko je s tim zbilja imao iskustva i odlično je to isproducirao. I dandanas jako volim produkciju naše prve ploče jer je ispala klasična produkcija Psihomodo Popa - tvrdi Gobac.
Prva lova
Vrlo brzo nakon objave prvog albuma Psihomodo Pop bio je prva grupa s ovih prostora koja se pojavila na tada iznimno popularnoj televiziji MTV, a probili su se s engleskom verzijom pjesme “Ja volim samo sebe”, odnosno “I’m in love with Gobac”.
- Postoji objašnjenje i za to. Zaradio sam neku prvu lovu kad smo počeli svirati i otišao sam u Amsterdam, koji sam oduvijek želio vidjeti, jer su svi pričali o njemu. Moj prijatelj je tamo imao djevojku Nizozemku koja mi je rekla za festival Grote Prijs van Nederland i ja sam otišao, platio 100 guldena kaucije i presnimio našu ploču na kazetu i donio je tamo kao demo i napisao amsterdamsku adresu svog frenda. Nekoliko mjeseci kasnije dobili smo pozivnicu za festival.
Pojavili se i ispalo je da smo od 600 prijavljenih bendova ušli u 20 najboljih, ali zato što nismo bili Nizozemci, svugdje toga ima, nismo ušli u završni krug. No, mi smo jedini nastupili u tom dijelu i mislim da smo, bez lažne skromnosti, bili najbolji bend. Ali imali smo manu da nismo Nizozemci, inače bismo sigurno pobijedili. Tamo je bio MTV-jev voditelj Marcel Vanthilt koji se došao sa mnom upoznati. Bio je oduševljen s nama. Kaže da nije mogao shvatiti da bend s ovih prostora svira Velvet Underground, T-Rexe, Ramonese jer imali smo par dobrih obrada koje su postale hitovi - prisjetio se Gobac.
Susret s idolima
Frontmen Psihomodo Popa uvijek je bio prepoznatljiv po scenskom izričaju i stylingu, a posljednjih godina kondiciju za žestoke nastupe redovito održava u teretani.
- Ja sam Mick Jagger iz Zaprešića. Vježbam već godinama. Sad sam dobio i nešto kila. U mladosti nisam ništa vježbao, a zadnjih godina sam počeo. Jednostavno, moraš. Kad smo već kod Micka Jaggera, pa taj vježba već 50 godina. Kao i Iggy Pop i svi ti moji idoli. Ne možeš inače raditi taj posao, trebaš ti dva i pol sata koncert oderat. Ja sam u 55. godini i sad to već lagano zvuči kao znanstvena fantastika. Isto kao i moj bend. Često kažem da je Psihomodo Pop znanstveno-fantastična nakupina. Kad u Hrvatskoj 35 godina živiš od rock’n’rolla, to je sigurno tako. Već 15 godina niti ne ružim. Sve mi je to postalo dosadno. Sad čitam knjige iz elektrotehnike, proučavam filozofiju i kvantnu fiziku za opuštanje - smije se Gobac.
Tijekom karijere svirao je ili dijelio pozornicu sa svojim najvećim glazbenim uzorima.
- Imali smo stvarno sreće. Prvo, s Ramonesima devedesete dva koncerta. Organizator u Ljubljani nije nas uopće htio upoznati s Ramonesima, no Johnny Ramone došao je do mene i rekao: ‘Dođite u garderobu da se upoznamo. Odličan ste bend’. Onda sam pokazao organizatoru ‘srednji prst’ i otišao se družiti s Ramonesima.
Bio sam oduševljeni njima, s ljudima koji su 1950. godište i dosta stariji od nas, a izgledaju isto kao mi. Jer u to vrijeme sigurno nisu nosili kožne jakne. Iznenadio sam se koliko su normalni ljudi. Johnny je uvijek bio vrlo poslovan, a mi smo bili totalno u afanu. To su moji idoli, kao i Sex Pistolsi, kad sam bio klinac, i zbog toga sam počeo svirati.
Čak smo za vrijeme rata imali ponudu od Johnnyja Ramonea da dođemo u New York i sviramo u klubu CBGB, gdje bi nam on bio gost, ali nažalost nismo to mogli financijski zatvoriti. A s Joeom Ramoneom, pjevačem, sam se slikao i to mi je jedna od najdražih slika. Tip je odličan i bio je puno viši nego što piše u enciklopediji. Bio je viši nego ja, ali, doduše, i moj sin Vili je viši deset centimetara od mene - priča prvi čovjek Psihomodo Popa.
Osim visine, Gopčev sin Vili, kojem su sada 24 godine, od oca je naslijedio i ljubav prema rock’n’rollu, no ipak je odbio nastupiti na očevu obljetničkom koncertu.
- Imao je izbora, ali je izabrao muziku. Teško da je mogao biti baletan na mamu jer još nisam vidio baletana višeg od dva metra - napominje.
Dokumentarac
Doduše, suprugine trikoe iz vremena dok se aktivno bavila baletom u zagrebačkom HNK Gobac je nerijetko znao “posuditi” kao outfit za svoje živopisne nastupe.
- Koristio sam ih kad smo radili koncert za ‘Sexy magazin’ ‘89., što nam je bio prvi samostalni Dom sportova, onda sam nastupao u njezinim trikoima i mogao sam ih obući. Imao sam jedan lijepi, rozi, sjajni s nogavicama i naramenicama - kaže Gobac.
Ipak, na Šalati se neće pojaviti u trikou.
- Nisam više za trikoe, sad sam za prirodne materijale, odnosno ništa. Ne znam još kako ću se obući, razmislit ću prije nastupa - najavljuje.
A nakon tri i pol desetljeća na sceni, došlo je vrijeme i za dokumentarac o bendu.
- Upravo se oko toga dogovaramo. Već smo digitalizirali neke materijale s VHS kazeta i raznih drugih, pa ćemo vjerojatno to napraviti. Koncert na Šalati bio bi nekakav završni dio u dokumentarcu. S Gonzom smo o tome pričali. Nekako nam je on najprirodniji za to jer znamo se od srednje škole i zbilja smo se družili s njim, pa on zna čitav naš razvojni put. Ne moraš mu ništa puno prepričavati, odnosno on nama prepričava jer se pola toga ne sjećam - priznaje Gobac.
Tko će na Šalati biti gost benda još nije poznato.
- Htjeli smo pozvati neki jači bend, ali svi koje poznamo, od Kojota, Kawasaki 3p-a i mlađih, imaju koncerte u to vrijeme, pa još o tome razmišljam. Prva ploča koju sam si sam kupio u životu, ‘75. bila je ‘Pljuni istini u oči’ od Buldožera i htjeli smo da oni s nama sviraju, ali Buldožeri ne postoje više. Pankrti također više ne postoje, a to su sve bendovi s ovih prostora koje smo mi slušali kad smo počinjali. No, nešto ćemo smisliti - siguran je.
Svoju drugu veliku strast, slikanje, u posljednje je vrijeme, priznaje, zapustio.
- Nisam dugo slikao. Nemam vremena. No, stalno mi slike putuju na neke izložbe. Momentalno sam doma, ali svako malo netko dođe zbog neke izložbe, pa dam slike. Zadnje sam bio lani na Osječkom ljetu - kaže Gobac. U posljednjih nekoliko mjeseci Psihomodo Pop objavio je dva singla, kao najavu za novi album.
- Imamo za novu ploču dva singla, ali i jednu novu stvar koju smo radili sa Steveom Albinijem, ali koju nismo izvadili i imamo još dvije pjesme u pripremi. Znači, imamo pet snimljenih stvari za ploču, a ja imam dosta materijala koji sam napisao. Tu je desetak pjesama koje ćemo morati napraviti s novim bubnjarom, ali o tome ćemo razmišljati poslije ljeta, kada će izaći i sljedeći singl - napominje.
Sam Gobac autor je većine pjesama za Psihomodo Pop, ali uvijek ima one koje na koncertima najradije izvodi.
- Ja sam punker, volim kad mi cijepamo drva, brzo i precizno. Baš sad slažemo program za Šalatu i raspravljamo se oko jedne lagane stvari, bi li je svirali ili ne - smije se Gobac.