Svestrani glazbenik Boris Hrepić Hrepa radi na više frontova. Publika ga dobro zna iz Daleke obale s kojom je proživio neke od najljepših trenutaka karijere, a i danas priznaje kako se veseli ponovnom ulasku u studio i druženjima sa "starom" ekipom koja publici sprema nove pjesme. Uz to, Hrepa marljivo njeguje blues te s bendom Sunnysiders u kojem je i njegova životna partnerica marljivo priprema nove stvari, ali i uživa u komplimentima, koji otkako je lani album izašao, ne posustaju. Riječ dosada za ovog Splićanina sa zagrebačkom adresom ne postoji. I s legendarnim rock pjevačem Davorinom Bogovićem ušao je "u garažu" kako bi svirkom ostali u dobroj formi.
I dok su mnogi glazbenici pali u apatiju zbog vremena koja su nas snašla, ti se nisi dao. Što te motivira da ne staneš?
- Motivira me kao prvo moj nepopravljivi optimizam, a kao drugo moja ovisnost o kreativnosti, riječ dosada, a i apatija ne stignu doći na red od gomile zanimacija i kreacija koje sam sebi svaki dan serviram za doručak.
Album koji je izašao pred publiku prošle je godine dobio sjajne kritike, reakcije su odlične. Jesu li te iznenadile?
- Četvrti album Sunnysidersa "The Bridges" stvarno je polučio poprilični uspjeh u domovini i u svijetu, imamo četrdesetak izvrsnih kritika u domaćim i stranim rock i blues časopisima, ušao je u Americi među 100 najboljih blues albuma za 2020. Ovaj album smo Rola i ja dosad najozbiljnije u svim segmentima pripremali, znali smo da će biti primijećen, al' baš da će ovoliko i ne.
Slušajući ljude oko sebe, što ih najviše intrigira u pjesmama?
- Čitajući te kritike, a i slušajući dojmove slušatelja, naša originalnost u načinu pisanja a i samoj izvedbi snimanja pjesama nas izdvaja. Hvale naše tekstove, stil i naše slaganje vokala.
Blues je na neki način postao dio tvoje svakodnevice. Kako ga živiš?
- Neki dan sam u Splitu pretražio svoje stare ladice i našao sam gomilu tekstova, crteža i starih uspomena iz kojih se vidi da me sa 16 godina blues zahvatio i da me ne pušta do dan danas. Dapače, danas u ovim iskusnijim godinama uživam u njemu i potpunije.
Dugo surađuješ i s Davorinom Bogovićem. Nakon dugo vremena ušli ste u garažu kako biste uhvatili dobru formu. Sprema li se tu nešto novo?
- Prošle godine nam je izašla kompilacija netom prije nego što zavladale korona i prva izolacija, trebala je biti promocija točno na dan kad su svirke zabranjene. Al' evo, naći ćemo se ovih dana u "glazbenoj kući" i zasvirati ponovo, imamo nastup u emisiji "Kod nas doma" gdje je koncept omogućuje odsvirati čak pet pjesama uživo pa smo se razveselili.
Daleka obala ponovno je na okupu. Koliko si emotivno vezan uz bend u kojem si na neki način odrastao?
- Daleka obala je moj glazbeni žig koji nosim i koji ću nositi dok sam živ, ponosan sam na našu ostavštinu i drago mi je da smo ponovo oživjeli taj naš prepoznatljivi zvuk.
Uskoro ulazite u studio. U kojem smjeru Daleka obala ide dalje?
- Imamo desetak novih pjesama i vrijeme je da ih u studiju zabilježimo, to nas izuzetno raduje, pa evo početkom sljedećeg mjeseca u Sound Station Studiju tu u Dubravi Zoki će odbrojiti 1, 2, 3, 4 i Leo producent će stisnuti rec.
Imamo dogovoreno i nekoliko velikih koncerata ovo ljeto, zaželjeli smo se i mi i publika starih pjesama.
Sa suprugom Antonijom puno surađuješ, upravo je glazba bila ta koja vas je zbližila. Kako funkcionirate u profesionalnom smislu?
- Mi smo glazbeni i životni partneri i nije nimalo lako uspijevati odraditi sve aktivnosti i obaveze Sunnysidersa i uz to podizati dvoje malodobne djece. Posljednju godinu tu je s nama i labradorica Heidi. Istrenirali smo se, ide nam, aktivni smo od 6.30 sati do kasno navečer. Evo sad pripremamo medijsku promociju novog singla i spota s albuma, imamo svaki tjedan probe s bendom, čak smo i nove pjesme počeli pripremati.
Živiš u Zagrebu, no Split je uvijek ostao dio tebe. Koliko često odlaziš u rodni grad?
- Ljeti smo dolje, i tu i tamo preko godine po potrebi, meni je svugdje dobro i lako se prilagođavam. U Zagrebu imam puno prijatelja koji su svi redom vezani uz glazbu, a kod dođem dolje, imam stare prike. Dobro je.
Nedostaju li ti putovanja, festivali? Vjeruješ li da će se tržište uskoro otvoriti?
- Posljednjih desetak godina stvarno smo se s bluesom naputovali, i definitivno fale putovanja i druženja, al' što je tu je, strpjet ćemo se, ovo ljeto ako se smiri malo čeka nas nekoliko lijepih festivala tu i po Europi. Kao što rekoh, optimist sam neizlječivi.
Puno je planova, no koji ti je trenutno najdraži?
- Ovako na prvu ruku putovanje u Slovačku na jedan ljetni festival na kojem bi Sunnysidersi trebali nastupiti. Nismo tamo još bili.
I za kraj, što se promijenilo u bendu otkako Marijan Ban nije s vama. Osjeti li se neka nova energija i zanima li njega što mu bivši bend radi?
- Nas smo trojica, Jadran, Zoki i ja manje-više isti, a na mjesto vokala benda došao je naš prijatelj Jakša Jordes koji se odlično snašao i koji je pun, ponekad i prepun, energije i želje.
Bana zanima što radimo, drago mu je da bend živi i dalje. I podržava Jakšu u njegovoj ulozi.