Predstava “Tena” hrabar je i ambiciozan projekt redatelja Dražena Ferenčine, prvenstveno u koprodukcijskom smislu, gdje su se ravnatelji, producenti i redatelj u ovim teškim i izazovnim vremenima odvažili i, usprkos svim turbulencijama i životnim prilagodbama, udružili GK Joze Ivakića iz Vinkovaca s GDK Gavella, Ludens teatrom iz Koprivnice, Gradskim kazalištem Požega i Centrom za kulturu Bjelovar.
A još je hrabrije što su, uz glumce iz svojih kazališta, angažirali glumice i glumce iz kazališta Komedija, Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka i, što je najvažnije, slobodne umjetnike kojima je danas najteže i najnesigurnije. Stoga, mi smo jedna velika, vesela ekipa optimista, entuzijasta, kao što je to slavonska duša, govori glumica Areta Ćurković koja u predstavi “Tena”, koja je na repertoaru 27. studenoga premijerno u Vinkovcima, a 2. prosinca u Centru Travno u Zagrebu, igra dvije uloge.
Književni klasik
Areta Ćurković prve je glumačke korake napravila u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku 1994., koje je i danas, nakon više od 25 godina, njezina matična kuća. Na filmskom platnu debitirala je 2007. odigravši ulogu u filmu “Kino Lika” u režiji Dalibora Matanića, koji je dobio nekoliko međunarodnih priznanja. U predstavi “Tena”, kaže, igra dvije manje, karakterne role, ali zapravo važne.
- Prva je jedna od tri žene koje se pojavljuju kroz cijelu predstavu na nekoliko važnih punktova kao svojevrsne žene komentatori, tračare, one koje su, kako bi kod nas rekli, Katica za sve. Tu su za pomoć i oplakivanje, ali bez svijesti za posljedice svojeg, pa čak i otvorenog trača. One su i zlokobne i smiješne, okolina u malom. A moja druga uloga je stara gatara koja pomaže Ciganki Maruški u osveti jer je muž vara s lijepom Tenom.
Vedran Dakić igra njezina muža, Martina Stjepanović Marušku i nas troje smo duboko ušli u naš romski svijet i baš se zabavljamo. Za ove uloge se pripremamo konkretno, Martina Stjepanović i Vedran Dakić su zajedno s redateljem i svojim romskim prijateljem iz Vinkovaca bili na kavi, a ja sam bila u romskom naselju u Dardi kraj Osijeka gdje mi je Jovica Radosavljević uvelike pomogao i u spontanom druženju u njihovoj udruzi približio tu njihovu životnu spontanost. Nakon toga smo nas troje izmijenili iskustva, redatelj je rekao svoje i zajedno smo kreirali taj naš romski trio - dodaje.
Lutkarstvo
”Tena” je klasik hrvatske književnosti, pripovijetka Josipa Kozarca iz 1894., a predstava se radi po dramatizaciji Borislava Vujčića.
- ‘Tena’, kako god davno bila napisana, opet je toliko aktualna i može se poistovjetiti i realno i metaforički s današnjicom. To je svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica tadašnjega hrvatskog društva. Roman završava nadom i porukom da svatko ima mogućnost ispraviti svoje pogreške, da prava ljubav uvijek dobije mogućnost za novu šansu. Snažna poveznica s današnjicom je pakost okoline koja traži pravdu.
U jednom trenutku rastužio me kolega sa svojom ulogom u predstavi. Naime, on igra stranca koji s podsmijehom gleda naš kraj, ali kalkulira kako će ga i što više iskoristiti. Gledamo izmjenu svih ljudskih slabosti i gluposti, strasti i požude, tužnih, ali, kako to bude u životu, i smiješnih situacija - priča.
Areta Ćurković jedna je od najistaknutijih glumica osječkog i hrvatskog lutkarstva.
- Najviše ljubavi i entuzijazma lutkarstvo je imalo u davnim počecima kad su ga ljudi u povijesti otkrivali. Nekad gledam studente lutkarstva s osječke Akademije kada zabljesnu u otkrivanjima svojih prvih lutkarskih koraka, pa se razvijaju i rastu u tome. Danas su mladi važni u lutkarstvu. Drago mi je kad mi kolega, koji je posvećeni lutkar, prepričava kako je gledao sjajnu lutkarsku predstavu, savršenu glumu i lutkarsku animaciju, a oči mu se pritom od nadahnuća baš lijepo sjaje - nastavlja.
Glumicu gledamo i na malim ekranima u sitcomu “Minus i plus” .
- Igram Nelu, a riječ je o ulozi ugodnoj, lepršavoj i nekako simpatičnoj mojoj publici i teticama na tržnici koje kažu da ih uvijek razveselim, pa mi je to drago. Pogotovo u vremenima u kojima sad živimo, mislim da je lijepo kad imaš mogućnost i misiju nekoga razveseliti i skrenuti mu misli iz tmurnih dana i unijeti malo sunca, u prenesenom značenju. Osmijeh puno toga liječi i iscjeljuje - vjeruje glumica.
Prošle je godine snimljen dugometražni film “Nosila je rubac črleni” u kojem glumica igra Dragicu, jednu od četiri kumice u veselom Zagorju. Riječ je o pomalo tužnoj, ali i smiješnoj priči. Scenarij je napisala Sandra Antolić, a redatelj je Goran Dukić. Film je u finalnoj fazi, datum premijere još se ne zna. Šira javnost Aretu Ćurković najviše pamti po ulozi u filmu “Kino Lika” Dalibora Matanića, snimljenom po knjizi priča Damira Karakaša, pa smo se prisjetili tih dana kada je doživjela nagli glumački uspon.
- Dalibor me otkrio zahvaljujući mojem dragom kolegi Krešimiru Mikiću, koji je prije surađivao s Matanićem, a s kojim sam glumila u dvije predstave prije tog filma. Suradnja s Matanićem, Karakašem, Ankicom Jurić Tilić i svim predivnim ljudima na tom filmu je bila najteža, ali i najljepša, najkompliciranija i najjednostavnija. Imala sam sreću da sam u svom prvom filmu odmah radila s najboljim i najpažljivijim suradnicima - zaključuje glumica.