'Pogrešno je misliti da kompanija sa sjedištem u Hrvatskoj nije zanimljiva ulagačima'

Axel Kalinowski, direktor Londonske burze za srednju i južnu Europu, već godinama čvrsto surađuje s predstavnicima hrvatskog tržišta u sklopu svojeg zadatka da izgradi most između nove Europe i Londona, kao središta globalnog financijskog i kapitalnog krvotoka. Razgovarali smo u zagrebačkom hotelu Esplanade, gdje je bio glavni Deloitteov gost na konferenciji o tržištu kapitala.

Hrvatsko tržište vrlo je malo, čak i ako ga gledamo u paketu sa slovenskim. Ima li na takvom tržištu smisla imati lokalnu burzu?

- To je pitanje koje se stalno ponavlja, može ga se postaviti svugdje u Europi. Svaka europska zemlja danas ima svoju burzu. Neke imaju i više njih, poput Njemačke, gdje ih je sedam, iako, unatoč veličini tržišta, kultura tržišta kapitala zapravo nije značajno razvijena. Naša ideja je koncentrirati aktivnost i regulativu na jednom mjestu. To je posao kojim se bavim značajniji dio vremena. Europske, pa i hrvatske kompanije ne konkuriraju samo na lokalnim tržištima, one se bore za svoje mjesto na regionalnom i na svjetskom tržištu. Izostanak strateške mogućnosti za dolazak do sredstava na velikom tržištu kapitala može se smatrati hendikepom u usporedbi s kompanijama kojima je taj pristup osiguran, koje su zato daleko likvidnije i spremnije za investicijske iskorake. Europa mora napraviti sve što je u njenoj mogućnosti kako bi svojim kompanijama olakšala pristup izvorima novca. To nisu samo tržišta kapitala, to su i razni alternativni načini financiranja kojima se diversificiraju tradicionalni načini prikupljanja novca. Europa je previše bankarski orijentirana. Banke su, naravno, važne, ali kada postanu glavni oslonac u pronalaženju kapitala, to postaje opasno.

London je ogromno tržište, jedno od najvećih na svijetu, najvažnije u Europi. Može li zadržati svoju poziciju nakon Brexita?

- Ovisi o tome koju ćemo vrstu Brexita na kraju imati. Tek onda ćemo razumjeti koliko će bliska biti naša buduća povezanost. Londonska burza uvijek je bila vrlo čvrsto povezana s kontinentalnim dijelom Europe. Mi smo vrlo europska organizacija, vlasnici smo Talijanske burze, dijelova francuskog tržišta… Mislim da se Brexit na kraju neće pokazati presudnim za naš posao. Londonska burza stara je više od 200 godina, starija i od prve ideje Europske unije. Oduvijek je jedno od najvećih svjetskih tržišta. Ispadne li London iz političke karte EU, to ne znači da će ispasti s tržišne. Europljani će tada koristiti Londonsku burzu kao još jedno od inozemnih tržišta na kojem listaju svoje kompanije. I takvo odvajanje je vjerojatno pogreška, ali mislim da na kraju neće naštetiti poziciji Londona kao globalnog središta kapitala i financija.

Može li se Brexit za London pokazati dobrim, jer City stavlja u poziciju snažnog tržišta na neutralnom terenu?

- Već sada imamo prilike vidjeti da neke kompanije izlistavaju svoje dionice u Londonu, iako već jesu na nekoj od velikih svjetskih burzi. Ne smijemo zaboraviti da veliku ulogu na tržištu danas ima novac sa Srednjeg Istoka, iz Azije, za njih je London uvijek bio neutralna točka, neopterećena europskim političkim turbulencijama. Dugoročno Brexit bi doista mogao pogurati London prema poziciji stvarnog glavnog globalnog tržišta. Na kratki rok je teško predviđati. Tu se može dogoditi svašta.

Pomaže li vam u tome Trumpova kaotična američka ekonomska politika?

- Nema sumnje da njegove rečenice često imaju utjecaj na američko tržište, a sve što utječe na američko tržište, utječe i na globalno. Zasad smo primijetili da je interes kompanija iz Sjeverne Amerike za Londonsku burzu postao značajno veći tijekom posljednjih nekoliko godina. Ne mislim da je to samo zbog politike, mislim da je više riječ o strukturnim pitanjima. Londonsko tržište je neutralnije, internacionaliziranje, zrelije kada govorimo o srednjim, pa i manjim biznisima. Američko tržište je ogromno, ali orijentirano prema najvećim korporacijama poput Googlea, Facebooka, Amazona…. Ako ste mali, tamo možete vrlo brzo biti usisani. Londonsko tržište nije obilježeno tim megatransakcijama, ali zato ima najstabilniji tok novca i kada je riječ o velikim, ali i malim kompanijama. Ekosustav je u Londonu daleko sofisticiraniji i življi od njujorškog. Bolje smo okruženje za srednje biznise i oni su to prepoznali.

Što je točno vaš posao kao šefa istočnoeuropske divizije LSE-a?

- Na Londonskoj burzi danas je izlistano oko 2200 kompanija i one dolaze iz 110 različitih država. Pokušavamo jačati našu prisutnost u područjima za koja mislimo da nisu u potpunosti iskoristila potencijal i da postoje prilike za kompanije da bolje razumiju što je tržište kapitala. Mislimo da ovaj dio svijeta, srednja, istočna i južna Europa, zasad nije dovoljno kvalitetno servisiran. Kultura tržišta ovdje zaostaje za drugim dijelovima Europe. Pokušavamo izgraditi most koji će lokalne kompanije spajati s globalnim investitorima. To je moja uloga. Pomoći kompanijama da razumiju ulogu, ali i mogućnosti tržišta kapitala, kao i brojne druge, alternativne mogućnosti za financiranje biznisa. Razbiti strah od velikog Londona, koji se ljudima koji sjede daleko izvan središta ponekad čini velikim, čudnim, opasnim mjestom, punim predatorski nastrojenih banaka i institucija.

Londonsko tržište ima striktna pravila, mnoge kompanije ne uspijevaju, pa ni ne žele igrati po tim pravilima…

- Da, pravila su čvrsta i primjenjuju se već dugo, ali mislim da je na kontinentu strah od takvog pristupa pretjeran. London je prije svega mjesto velikog umrežavanja i razmjene ideja. Točka susreta.

Koje ste tržište dosad prepoznali kao najrazvijenije u dijelu Europe za koji ste zaduženi?

- Riječ je o uzbudljivoj regiji, regiji koja stopama rasta sugerira potencijal koji je veći od onoga u staroj Europi, gdje se i danas najmanja stopa rasta smatra dobrom. Zato je nova Europa mnogim investitorima zanimljivija od stare. Mislim da ljudi iz ove regije trpe zbog predrasude da globalna investitorska zajednica nije za njih zainteresirana. To je pogrešno. To je pogrešno i ovdje u Hrvatskoj, gdje mnogi da nisu zanimljivi londonskim investitorima samim time što je njihovo sjedište u Hrvatskoj. Točno je da kompanije iz vama bliskog okruženja koje su prepoznale priliku koriste londonsko tržište vrlo uspješno. Rumunjska ima odličan privatizacijski program, ali i njihova je agencija za privatizaciju izlistana na Londonskoj burzi. Niz velikih, nekada državnih kompanija izlistan je paralelno na burzama u Bukureštu i Londonu. Slovenija je nedavno u Londonu izlistala Novu Ljubljansku banku, što smatramo uspjehom, kao i prodaju srbijanskih obveznica po povijesno niskim kamatama…

Dvije velike hrvatske kompanije, Pliva i Zaba, otišle su s Londonske burze jer im se nije isplatilo biti tamo…

- To se dogodilo davno, danas je drukčije, burza pruža daleko više mogućnosti nego prije i otvoreniji smo prema različitim vrstama kompanija. Postoji nekoliko različitih segmenata tržišta s različitim standardima. AIM, tržište usmjereno prema malim i srednjim kompanijama u razvoju, danas ima vrlo jednostavne standarde koji su usklađeni s potrebama investitora. Tu nema minimalnog praga za uvrštenje, a s obzirom na to da je riječ o novim kompanijama, ne istražujemo njihovu financijsku povijest. Čak i na redovnom tržištu danas imamo podjelu na dva segmenta. Standardni segment slijedi pravila EU, koja vrijede na većini europskih tržišta, pa i u Hrvatskoj, tek na premium segmentu primjenjuju se specifična pravila Ujedinjenog kraljevstva koja su, rekao bih, za jednu razinu striktnija od kontinentalnih. Ali i ta regulativa temelji se na dobroj poslovnoj praksi, po čemu je značajno drukčija od američke, gdje se striktno moraju slijediti zacrtana pravila. Naša je filozofija drukčija. Ako se ne pridržavate nekog od postavljenih pravila, mora vam se omogućiti prilika da objasnite zašto. Ako je to prihvatljivo investitorima i regulatoru, može se i usvojiti.