U Hrvatskoj je sve manje ljudi. Prema procjenama demografa, u novom popisu stanovništva može se očekivati čak i do 10 posto manje ljudi nego što je bilo na popisu iz 2011. godine, što je za ionako malu zemlju dramatičan pad. Da smo kojim slučajem u 10 godina izgubili 10 posto teritorija, a ne 10 posto ljudi, vjerujem da bi uzbuna bila veća, no u Hrvatskoj je zemljište na cijeni, a čovjek baš i nije. Istodobno, čak i iz uskogrudne ekonomske perspektive, ljudi su najvredniji resurs koji bilo koja država ima. Bez ljudi nema tko stvarati, proizvoditi, trošiti, puniti proračun, isplaćivati mirovine, bez ljudi nema ekonomije. Iako je demografski pad slojevit problem, jedan od važnih čimbenika naše depopulacije je iseljavanje, pogotovo nakon ulaska u Europsku uniju, kad su cijele obitelji otišle u inozemstvo u potrazi za boljim životom. Prema službenim podacima, u sedam godina nakon ulaska u Europsku uniju, iz Hrvatske se iselilo preko 100 tisuća više ljudi no što se u nju uselilo, no ta brojka zapravo je veća, jer službena statistika ne uspijeva u potpunosti obuhvatiti razmjere iseljavanja.
Nezaposlenost mladih
Ekonomisti često, kada analiziraju uzroke migracije, govore o faktorima koji potiču migraciju iz domicilne zemlje i faktorima koji privlače migraciju u zemlju destinacije (push i pull faktori). Analizirajući uzročnike migracija, u izvješću Europskog parlamenta Exploring migration causes - why people migrate, navode se tri osnovne grupe push i pull faktora - sociopolitički, demografsko-ekonomski i okolišni. U slučaju hrvatskog iseljavanja, često se ti čimbenici svode na tržište rada, što migraciji daje ekonomsku konotaciju. I zaista, gledajući samo osnovne pokazatelje mogućnosti zaposlenja u Hrvatskoj i zemljama u koje su se Hrvati u posljednjem desetljeću iseljavali - Njemačku, Austriju i Irsku - jasno je koliko je hrvatska ekonomska optika neatraktivna. Primjerice, prema podacima Eurostata za 2019. godinu, prosječna godišnja neto primanja u Njemačkoj, Austriji i Irskoj više su od tri puta veća od onih u Hrvatskoj, dok je nezaposlenost mladih (15-24 godine) u Hrvatskoj gotovo tri puta veća no u spomenutim zemljama.
Povrh tržišta rada, iseljavanju iz Hrvatske pridonosi i loša politička ekonomija. Prema indeksu percepcije korupcije, Hrvatska je pri začelju Europske unije, dok nam indeks demokracije, koji računa The Economist, posljednjih godina pada. No možda najvažniji pokazatelj lošeg stanja političke ekonomije i općeg manjka perspektive, rezultati su Life in Transition ankete, koju provodi Europska banka za obnovu i razvoj. Rezultati upućuju na to da ljudi u Hrvatskoj, ali i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, rekordno malo vjeruju da se u životu može uspjeti radom i trudom, te kako su političke veze puno važniji čimbenik.
Ekonomske migracije
Pritom valja imati da umu da se u anketi uspoređujemo s posttranzicijskim zemljama te kako se svejedno nisko plasiramo. Pristupivši Europskoj uniji, mislili smo da ćemo postati ekonomski zapad, ali nismo računali na to da će brže i lakše naši ljudi otići u Irsku i Njemačku, no što ćemo mi postati razvijeni kao Irska i Njemačka.
Institucionalna i ekonomska konvergencija Hrvatske Europskoj uniji spor je proces, a rad je mobilan, stoga emigraciju treba promatrati kao demokratski čin "glasanja nogama".Ipak, emigracijski val nakon ulaska Hrvatske u EU zadano je stanje, i na njega treba pokušati gledati iz pozitivne perspektive. Ljudi koji su otišli, žive u boljim i odgovornijim sustavima, i njihov povratak može biti prilika stvaranja potencijala za društvene i ekonomske promjene. Promatrajući emigraciju u zemljama zapadnog Balkana, Ivlevs i King u radu iz 2017. godine zaključuju kako osobe koje imaju člana obitelji koji je emigrirao imaju manju sklonost korupciji, te da emigracija često uzrokuje transfer kulturnih normi iz mjesta emigracije prema domicilnoj zemlji. Također, postoje dokazi kako ljudski kapital koji ljudi steknu u migraciji u slučaju povratka može pozitivno utjecati na ekonomiju. U radu iz 2017., Bahar i suradnici promatraju gdje su u Njemačkoj radili prognanici i izbjeglice ratova u bivšoj Jugoslaviji, i zaključuju da, kad se ti isti ljudi vrate u svoje zemlje, sektori u kojima su radili počinju izvoziti više. Iako je epizoda s ratnom migracijom drugačija od ekonomske migracije kojoj svjedočimo, neki obrasci mogu se otkriti - ljudi koji su otišli u razvijenije zemlje, nose znatan ljudski, financijski i društveni kapital, i treba ih pokušati vratiti.
Politička volja
Hoće li se zaista mnogo ljudi vratiti iz Irske u Hrvatsku radi nekoliko postotnih poena niže stope poreza na dohodak? Kako bi se značajno otklonili pritisci za iseljavanje, Hrvatska mora institucionalno i ekonomski konvergirati Europskoj uniji, a to zahtijeva temeljitije promjene od izmjena poreznih stopa. Moramo se uhvatiti ukoštac s problemima. U protivnom, postojeći zabrinjavajući emigracijski i demografski trendovi nastavit će se, i svaki novi popis stanovništva nosit će sve lošije vijesti. Neka nam motivacija bude povratak ljudi u potrazi za dostojnim životom.
