Tijekom ovog tjedna očekuje se povijesni sastanak 25 članova Vijeća Europske središnje banke (ESB) koji bi trebali donijeti monetarne odluke za zaustavljanje rasta cijena. Od posljednje financijske krize (2008.) u Vijeću su dominirali oni koji podržavaju superpoticajnu monetarnu politiku niskih ili čak negativnih kamata, kombiniranu s masivnim programom otkupa vrijednosnica, ali se do danas očekivalo, zbog pritisak inflacije u eurozoni, da mora doći do zaokreta.
No jutros je The Financial Times objavio članak koji najavljuje historijski sastanak Vijeća iz kojeg proizlazi kako možda neće biti ništa od ukidanja monetarnih poticaja. Da ovu spekulaciju nije objavio ugledni FT, čak bi se činila čudnom, jer je ESB-u briga za stabilnost cijena jedna od temeljnih funkcija, odnosno jedan od razloga zbog čega centralna banka postoji. No, prema pisanju FT netko je u ESB-u već pripremio prijedlog novog programa otkupa obveznica koji bi omogućio nižu cijenu zaduživanja visokozaduženim članicama, kao što je Italija, a čiji troškovi zaduživanja izmiču kontroli.
S obzirom da je inflacija u eurozoni probila 8,1 posto, čini se pomalo nestvarnim kako je netko već ispričao novinarima FT-a da se ESB sprema zamijeniti specijalni dodatni program otkupa vrijednosnica od 200 milijardi eura s reinvestiranjem po dospijeću pojedinih izdanja. Drugim riječima, netko u ESB-u uopće ne namjerava prestati s monetarnim poticajima koji podupiru bujanje cijena. Situacija čak postaje bizarna jer se, s druge strane, Vijeće ESB-a priprema donijeti odluku o povećanju kamate za 0,25 ili 0,50 postotnih poena, kako bi mogli reći da djeluju antiinflatorno. Tako sada imamo do sada neviđenu situaciju u centralnom bankarstvu u kojoj je, izgleda, postalo mogućim da istodobno kreatori monetarne politike žele djelovati i u smjeru popuštanja, ali i u smjeru zatezanja monetarne politike, što samo po sebi zvuči iracionalno. Moglo bi se reći da je najbolja analogija za takvo ponašanje u monetarnoj politici – shizofrenija.
K tome, iako se očekivalo s visokom razinom sigurnosti da će uskoro biti zaustavljen dosadašnji poticajni program otkupa obveznica, sudeći prema pisanju FT-a, sada je i to upitno, jer se na sastancima u četvrtak i petak navodno očekuje polemiziranje članova Vijeća čak i po tom pitanju.
Ovome treba dodati da su centralne banke Sjedinjenih Država i Velike Britanije već zaoštrile monetarnu politiku. Primjerice, Fed već raspravlja od daljnjim dizanjima kamata, potpuno je zaustavio otkup vrijednosnica te su najavili početak obrnutog procesa; smanjivanja bilance koju su napuhali otkupom vrijednosnica. U prijevodu; u borbi protiv inflacije Fed je sve aktivniji te stabiliziranje cijena očigledno ocjenjuju kao svoj prioritet. Za razliku, stručne službe i dio članova Vijeća ESB-a vjeruju kako je nužno pomoći prezaduženim zemljama članicama sa sve višim troškovima financiranja, kao i problematičnim kompanijama, nego principijelno zaštiti europske potrošače. Drugim riječima, ovaj tjedan, na sastancima u srijedu i četvrtak, otvara se pitanje temeljnog smisla postojanja institucije koju zovemo Europskom središnjom bankom; je li to zaštita građana EU-a ili skrb o fiskalnim pozicijama pojedinih problematičnih država-članica?
Zanimljivo je da je u svojem prošlomjesečnom blogu predsjednica ESB-a, Christine Lagarde, napisala kako ESB može dizajnirati i primijeniti nove instrumente koji će osigurati transmisiju monetarne politike dok idu putem normalizacije. Sada smo doznali što znači ta misteriozna rečenica nalik onima koje su izgovarali stari monetarni gurui. S tim da treba voditi računa kako Lagarde nije niti ekonomistica, niti matematičarka, već pravnica s dugom karijerom u politici te je njoj, čini se, prihvatljivo istodobno voditi i monetarno zatezanje i monetarno popuštanje, iako je to samo po sebi kontradiktorno.
Ono što je najzanimljivije u ovoj situaciji jest da ESB, dok se očigledno brine o političkim situacijama u pojedinim problematičnim članicama, zapravo ne brine o stavovima građana-potrošača. A prema nedavno objavljenom istraživanju McKinseya, najveća briga europskih potrošača trenutačno jest inflacija; čak 44 posto europskih potrošača u ključnim članicama tvrdi da ih najviše brine rast cijena, a nešto manje od četvrtine kao najozbiljniju ugrozu ocjenjuju rat u Ukrajini. Pandemija, koja je bila dominantna briga u dvije prošle godine, sada je tek treća na listi nevolja europskih građana.
Pri ovome treba voditi računa kako su inflacija i sukob u Ukrajini drastično urušili samopouzdanje potrošača. U svim ispitanim zemljama nije bilo više od 15 posto ispitanika koji su rekli da imaju pozitivne osjećaje oko trenutačne ekonomske situacije.