Tranzicijski izvještaj

Što znaju specijalisti, a što integrirani energetski igrači?

Početne pozicije naftnih kompanija u tranziciji k niskougljičnoj energetici nisu iste, pa stoga niti njihove strategije ne mogu biti jednake

Piše:

Marko Biočina

Objavljeno: 25. ožujak 2021. 12:43

Ina Fassbender/AFP

Mnoge naftne i plinske tvrtke trenutno preispituju svoje strateške odgovore na energetsku tranziciju. No, mnoge od njih možda će trebati ići znatno dalje od puke dekarbonizacije vlastitih operacija kako bi znatno smanjile svoje emisije. Emisije razine 3 (eng. Scope 3), koje se odnose na upotrebu proizvoda koje sektor proizvodi, i dalje su dominantan izazov naftno-plinske industrije, te na njih otpada više od tri četvrtine njihova ugljikova otiska. Kako bi naftne i plinske tvrtke mogle definirati mogućnosti za profitabilni rast koji također poboljšava njihovu klimatsku održivost?

Kako objašnjavaju stručnjaci iz globalne konzultantske kuće McKinsey, korporativne strategije u sektoru nafte i plina obično se mogu definirati kroz tri široka arhetipa: specijalist za resurse, integrirani energetski igrač za energiju i strategija s niskim udjelom ugljika.

Stručnjaci za resurse

Stručnjaci za resurse zapravo se drže svog temeljnog znanja. Oni se klade na budućnost koja obećava materijalnu potrebu za ugljikovodicima još 30 do 50 godina, čak i uz trend opadanja. Tvrtke u ovoj klasi prepoznaju da je zrela faza razvoja bilo koje industrije često najisplativija za najjače izvođače, obično poboljšana mogućnostima konsolidacije. Oni investitorima nude potencijal visokog prinosa, čak i ako rasta nema, ali i prijedlog ulaganja koji nije kompliciran. Velika većina neovisnih naftnih i plinskih tvrtki i dalje su stručnjaci za fosilne resurse. Među srednjim tvrtkama Lundin Energy dobar je primjer. Lundin Energy pažljivo je valorizirao svoj portfelj ugljikovodika kako bi stekao konkurentsku prednost. Kroz elektrifikaciju njihov intenzitet emisija uskoro bi se mogao smanjiti na razinu ispod jednog kilograma po barelu, istodobno poboljšavajući pouzdanost proizvodnje. Lundin Energy također vrlo pažljivo ulaže u regionalne projekte vodika i vjetra kako bi pomogao smanjiti svoje buduće emisije.

Integrirani energetski igrači, pak, žele zadržati svoju profitabilnu jezgru, a istovremeno će iskoristiti neke velike globalne mogućnosti koje se sada pojavljuju na tržištima s niskim udjelom ugljika, uključujući obnovljivu energiju, bioenergiju, elektromobilnost, energetske usluge i vodik. Te kompanije se klade da će se afirmirati kao prirodni vlasnici nekih ili više ovih investicijskih klasa na temelju svojih znanja, tehnologija, odnosa s kupcima i drugih postojećih prednosti. Poznati primjeri uključuju velike proizvođače nafte i plina poput BP-a, koji je nedavno najavio tranziciju iz međunarodne naftne tvrtke na integriranu energetsku tvrtku.

Igre s malo ugljika

Igre s niskim udjelom ugljika, zapravo, vode ovo razmišljanje korak dalje. Oni se uvelike klade na izgradnju budućih, niskougljičnih poduzeća, dok se sami rješavaju naslijeđa visokougljičnih portfelja koji bi mogli stvoriti smetnje upravljanju i predstavljati reputacijski rizik za vlasnike kapitala i kreditore.

Nekoliko srednjih tvrtki nedavno je napravilo taj pomak, uključujući Ørsted i Neste. Danska energetska kompanija Ørsted izjavila je da joj je cilj postati “globalni lider u offshore vjetroelektranama”. Neste, finska energetska tvrtka, svoju je povijesnu bazu imovine preusmjerila s prerade nafte i marketinga na preradu biogoriva.

Kako zaključuje McKinsey, dva temeljna pitanja mogu pomoći u odabiru između ova tri strateška arhetipa. Prvo, koji je istinski zamah u implementaciji energetskih tehnologija s niskim udjelom ugljika? I, drugo, koje su razlike u odnosu rizika i potencijalne nagrade u usporedbi fosilnih kompanija s onima koje svoje poslovanje zasnivaju na niskom udjelu ugljika?

Kako je NextEra Energy postala vrednija od ExxonMobilea

O tome zašto je planiranje tranzicije važno svjedoči i primjer iz SAD-a gdje je krajem prošle godine ExxonMobil ispao iz burzovnog indeksa Dow Jones i to kao posljednja tvrtka koja je bila na njemu od osnivanja. Pa je zatim Mirovinski odbor Anglikanske crkve prodao sve svoje udjele u Exxon Mobilu jer nije postavio ciljeve za smanjenje emisija. Odluka je donesena prije nego što je Bloomberg došao u posjed povjerljivih kompanijskih dokumenata koji otkrivaju da ExxonMobil planira štetne emisije do 2025. povećati za 17%, koliko proizvodi Grčka. Jer, to je predviđena posljedica njihova plana ulaganja u vrijednosti od 210 milijardi dolara.

BP je nedavno objavio plan da smanji ugljične emisije za 30 do 35% do 2030. godine. Ali, kako se čini, sve to neće pomoći niti ovoj, a ni drugim tvrtkama koje se bave fosilnim gorivima. NextEra Energy, najveći svjetski proizvođač struje od sunca i vjetra, nadmašio je tržišnu vrijednost ExxonMobila koji je prije jednog desetljeća, preciznije 2007. godine bio na vrhuncu svoje moći kao tvrtka s najvećom tržišnom vrijednošću na svijetu, 500 milijardi dolara. NextEra Energy je u listopadu dosegla tržišnu vrijednost od 145 milijardi dolara (u listopadu prije deset godina vrijednost je bila 32 milijarde). Zbog pada cijene nafte i pandemije koja je smanjila potražnju za energentima, ExxonMobil je samo lani izgubio polovicu svoje tržišne vrijednosti.

Powered by JANAF

Vezane vijesti