U usporedbi s pet posljednjih globalnih recesija, pandemijska 2020. dovela je do najmanjeg pada inflacije, ali i do njezina najbržeg povećanja s početkom oporavka. Hoće li to biti prolaznog karaktera ili će inflacija postati dugoročni problem, pitanje je koje trenutačno zaokuplja stručnu i širu javnost, ali nitko na njega ne može odgovoriti sa sigurnošću. Pritom je od ključne važnosti kako će se kretati cijene sirovina - nafte, metala i poljoprivrednih proizvoda - koje su ove godine snažno rasle i neke su znatno premašile pretpandemijsku razinu.
Nakon što je na početku pandemije cijena nafte pala ispod 30 posto po barelu, ove godine je u prosjeku iznosila 60 dolara po barelu, a Svjetska banka procjenjuje da u 2021. i 2022. godini neće znatnije rasti, da će u prosjeku iznositi 62 dolara po barelu. Potražnja će nastaviti jačati u drugoj polovici 2021. godine, ali tek bi sljedeće godine trebala dosegnuti pretpandemijsku razinu. Ključni rizik za prognozu je ponuda, brzina kojom će zemlje OPEC-a povećavati proizvodnju.
Cijene osnovnih metala, procjenjuje Svjetska banka, u prosjeku će ove godine biti 36 posto više nego lani, ali u 2022. godini trebale bi se vratiti, "jer će ublažiti neka ograničenja u ponudi". Poskupljenju metala najviše je pridonijela snažna potražnja iz Kine, kao i oporavak u ostatku svijeta.
Kad je riječ o poljoprivrednim cijenama, procjena je da će ove godine porasti 16 posto, a na toj bi se razini trebale zadržati i sljedeće godine. Teškoće u ovom segmentu proizlaze iz toga što je proizvodnja glavnih usjeva već nekoliko godina ispod trenda. Globalna inflacija, zaključuje Svjetska banka u najnovijem izvješću "Globalni ekonomski izgledi", najvjerojatnije će nastaviti rasti i u nastavku ove godine, ali će se zadržati unutar ciljanog raspona u većini zemalja koje vode politiku ciljane inflacije. Ako u manje razvijenim zemljama inflacija i prekorači granicu, vjeruje se da odgovor monetarne politike možda neće biti nužan ostanu li očekivanja u pogledu rasta cijena stabilna.
Međutim, viša globalna inflacija može zakomplicirati izbor politike s obzirom da se neke zemlje još oslanjaju na ekspanzivne mjere podrške oporavku. Rast cijena mogao bi dovesti i do teškoća s opskrbom hrane u siromašnijim zemljama pa se od kreatora politike očekuje da se odupru uvođenju subvencija ili kontrole cijena jer bi to moglo stvoriti dodatni pritisak na rast cijena hrane na globalnoj razini.