Priopćenje Sberbank Europe AG objavljeno u srijedu navečer o tome da su s tri financijske institucije - AIK Banka a.d. Beograd, Gorenjska banka d.d., Kranj i Agri Europe Cyprus Limited (AEC) - dogovorili prodaju svojih bankarskih biznisa u Hrvatskoj, BiH, Mađarskoj, Srbiji i Sloveniji, pojednostavljeno prepričano znači da je jedna od najvećih ruskih banaka prodala sve svoje banke u srednjoj i istočnoj Europi srpskom tajkunu Miodragu Kostiću.
Sve tri institucije koje je Sberbank predstavio kao kupce (AIK, Gorenjska, AEC) međusobno su povezani dijelovi poslovnog imperija jednog od najuspješnijih srpskih poduzetnika, vlasnika MK Grupe, koja se uz financije snažno pozicionirala u raznovrsnim agrarnim biznisima, energetici i turizmu.
Iako u priopćenju nije objavljen iznos transakcije, sigurno je da se radi o jednom od najznačajnijih preuzimanja na području bivše SFRJ ikada. Čak i ako transakcija nije jedna od najvećih, njezine posljedice i značaj mogu imati vrlo veliku važnost za odnose poslovnih snaga u regiji.
Biznis isprepleten na stepeničasti način
Miodrag Kostić posložio je financijski dio svog poslovnog carstva kao biznis isprepleten na stepeničasti način. Krovna financijska kompanija je zapravo ciparska AEC grupa koja posjeduje 100 posto nizozemskog Nord Agrija, a taj Nord Agri, pak, drži 100 posto MV Investmenta, a MV Investment posjeduje 100 posto srpske AIK banke.
AIK banka drži, nadalje, 91,7 posto Gorenjska banke, koja je vlasnica 100 posto ljubljanskog GB leasniga. Iz njihovih se izvješća može iščitati da je u 2020. godini ta grupa raspolagala s ukupnom imovinom od oko 4 milijarde eura, od čega su ukupne obveze 3,34 milijarde eura.
Ukupni 'cash' s kojim Grupa raspolaže na razini je od 825 milijuna eura. Sveukupno uzevši, takva visina imovine poprilično je impresivna za Grupu koju de facto kontrolira jedna fizička osoba, balkanski poduzetnik Miodrag Kostić.
Ispod je dijagram vlasničke strukture financijskog carstva Miodraga Kostića:
Usporedbe radi aktiva (imovina) najveće hrvatske banke - Grupe Zagrebačke banke - iznosila je oko 21 milijardu eura, što znači da je oko 5,25 puta veća od financijskih operacija Miodraga Kostića, ali je jasno kako su se nakon transakcije ovakvih razmjera duhovi poprilično uzbudili i u najjačim regionalnim igračima, pa tako i Zabi.
Jedan čovjek kao biološka činjenica u financijskom miljeu regije još nije imao vlasnički utjecaj kakav bi ubuduće mogao imati Miodrag Kostić.
U financijskim krugovima nije neko naročito iznenađenje što je ruska Sberbank prodala svoj biznis u srednjoj i istočnoj Europi. Bankarski biznis na ovim prostorima više nije naročito profitabilan pa se banke ne prodaju po impresivnim valuacijama, kao što je nekoć bio slučaj.
Banke se danas kupuju/prodaju negdje oko knjigovodstvene (book) vrijednosti, dok su se ne tako davno tržile i po knjižnoj vrijednosti puta 3 / 4. Drugim riječima, realno je da je biznis poput Kostićevog mogao skupiti novac za ovako veliko preuzimanje.
Bolan udarac na profitabilnost Sberbank
Što se tiče poslovanja Sberbank u Hrvatskoj, tu se čini više nego očiglednim da biznis nije bio posebno lukrativan. Gledajući podatke Fine, po visini prihoda u 2020. godini Sberbank je bila tek deveta banka po veličini u Hrvatskoj. Kao i druge banke registrirane u Hrvatskoj i Sberbank je u toj pandemijskoj 2020. godini trpio vrlo značajni pad ukupnih prihoda, koji je u njihovom slučaju dosegao -9,58 posto; prihodi su im lani pali za -45,86 milijuna kuna na ukupno 432 milijuna kuna.
Time je Sberbank još uvijek u Hrvatskoj među bankama za koje možemo reći da su relevantne po visini prihoda. Iako su veće banke imale i postotno gledano i dvostruko viši pad prihoda nego Sberbank (Zaba i PBZ pad viši od -20 posto), Sberbank je uz takav pad imao puno bolniji udarac na profitabilnost.
Naime, prema podacima Fine, Sberbank je jedina imala gubitak prije oporezivanja od -24,17 milijuna kuna. S obzirom da su 2019. imali 109 milijuna kuna dobiti prije oporezivanja, to znači da su u jednoj godini zabilježili teški pad profitabilnosti od -133,27 milijuna kuna. Sasvim je sigurno da je to bio vrlo dobar motivator Rusima da Miodragu Kostiću prodaju bankarsko poslovanje po cijeni koja je njemu prihvatljiva.
U osnovi, temelje Kostićevog financijskog biznisa čine AIK banka i Gorenjska. Po bilanci je Gorenjska čak za stotinjak milijuna eura veća, ali je AIK kapitalno osjetno jači – kapital im je 500 milijuna eura, dok je Gorenjskoj samo 210 milijuna eura.
Posljedica je da je adekvatnost kapitala AIK-a na osjetno višoj razini nego kod Gorenjske – 22,3 posto prema 16,5 posto. Isto tako, AIK je prema zadnjem rezultatu i 3 do 4 puta profitabilnija banka.
Solidan koeficijent adekvatnosti kapitala AIK banke vjerojatno ima ili će tek imati presudni značaj u priči oko preuzimanja poslovanja Sberbanke u regiji. Naime, taj koeficijent jedan je od ključnih indikatora koji govore koliko je koja banka otporna na razne oblike financijskog stresa.
Uostalom, uz osjetno niži koeficijent adekvatnosti kapitala AIK banke, Kostić nikada ne bi dobio šansu preuzeti banku na teritoriju Europske unije jer bi ga u tome zbog možebitne rizičnosti spriječila Europska središnja banka (ESB). To što Kostić posjeduje banku na teritoriju EU (Gorenjska), vjerojatno će mu pojednostaviti život kad je u pitanju dobivanje 'zelenog svjetla' ESB-a za preuzimanje biznisa od Sberbanke.
To vrijedi i za Hrvatsku. Naime, za razliku od nekada, sada kad je RH u bankovnoj uniji, oni koji žele preuzeti banke u Hrvatskoj više ne trebaju pitati Hrvatsku narodnu banku (HNB) za dozvolu. Sada će ESB razmotriti dogovor između Sberbank i Kostića te će spustiti instrukciju o postupanju HNB-a.
HNB bez mogućnosti donošenja strateških odluka
HNB, dakle, više nema mogućnost donošenja strateške odluke o tome da li želi pustiti u neku hrvatsku banku nekog stranog investitora zbog nekog potencijalnog rizika.
Inače, sporazum koji je Miodrag Kostić postigao s Rusima jedan je od najkrupnijih poslovnih iskoraka srpskih poduzetnika koji u zadnje vrijeme drastično povećavaju svoj utjecaj i u Hrvatskoj. Posebno se to zadnjih godina vidi u telekomunikacijama, turizmu te u medijima, gdje je očigledno da srpskim biznisima, pa i onima u vlasništvu srpske države, jako rastu ambicije za osvajanje tržišta, pa i regionalnu dominaciju.
Ovo preuzimanje otvara pitanje koliko će još hrvatskih poduzeća u srednjem roku postati srpske podružnice ili otići u srpsko vlasništvo.
Zaključno valja reći kako se čini da je ruskim financijašima ulaganje u bankarstvo u regiji drugi epski promašaj nakon ulaganja u Agrokor. Nejasno je hoće li i ta priča završiti punim ruskim dezinvestiranjem, kao što nije jasno mogu li postojati neke veze između ove zadnje bankarske transakcije i budućih namjera Rusa s Fortenovom.
Može li grupa srpskih poduzetnika izvesti preuzimanje Fortenove, najvećeg hrvatskog poslovnog sustava?
Prije oko dvije godine Kostić je govorio ovako:
"Agrokor je velika kompanija, s velikim aktivama. Svakako neće ostati u obliku jedne kompanije. Pratimo nagodbu, i u skladu s tim sigurno će doći do prodaje. U onom dijelu prerade poljoprivrede, bit ćemo veliki investitor".
Hoće li sada realizirati naum preuzimanja velikih dijelova bivšeg Agrokora, kao što je već investirao u hrvatski turizam uz svojedobno objašnjenje dano također prije dvije godine:
"Za vrijeme ljeta 800 tisuća Srba putuje u Grčku. Ja sam siguran, da su nam politički odnosi bolji nego danas, da bi veliki broj tih Srba došao u Hrvatsku. S obzirom na dužinu hrvatske obale, nema sumnje da je najveći potencijal za razvoj turizma u Hrvatskoj. I logično je za nas kao velikog investitora u turizam, da uložimo u Hrvatsku"