Banka za međunarodna poravnanja (BIS - Bank of International Settlements) u zadnjem je kvartalnom izvještaju donijela niz vrlo ozbiljnih upozorenja o rizicima globalnog financijskog sustava, od kojih neki do sada nisu bili prepoznati, iako su ogromni. BIS-ovi eksperti obradili su pitanja visoke zaduženosti, likvidnosti, ogromnih ekonomskih divergencija, neprimjerenih trgovinskih i energetskih politika, precijenjenih dionica, novih problema na američkom tržištu tzv. mortage-backed vrijednosnica, nestabilnost britanskog obvezničkog tržišta…, ali posebnu pažnju u izvještaju ipak privlači upozorenje kako u globalnom financijskom sustavu postoji nešto što bi se u astronomiji najlakše moglo usporediti s neotkrivenom masivnom crnom rupom koja u sebe sasvim nepredvidivo može ‘usisati‘ tko zna koliko zvijezda i planeta.
Problem je sljedeći: investitori koriste tzv. dolarske swap-ove koji im omogućuju da na određeno razdoblje mijenjaju dolare za druge valute, pa ih potom dobivaju (kupuju) natrag, no nekako se dogodilo da nitko (!) ne vodi precizne evidencije izloženosti po tim poslovima s dolarskim swap-ovima, koji kao i niz drugih derivativa, mogu biti vrlo rizični. Ukratko; u globalnom financijskom sustavu, tvrdi BIS, imamo crnu rupu od oko 80 tisuća milijardi dolara koju su stvorile banke, hedge fondovi, investicijske grupe, velike internacionalne kompanije… i ostali krupni igrači na financijskom tržištu.
Kako je to moguće? U zadnjem kvartalnom izvještaju eksperti BIS-a upozoravaju kako se dolarski swap-ovi, koji u suštini predstavljaju obvezu plaćanja unaprijed, ne pojavljuju u bilancama te jednostavno nedostaju u uobičajenim statistikama dugova, i to zbog toga što ih se u međunarodnoj računovodstvenoj praksi ne tretira kao zajmove. I tako se ti ogromni iznosi deviznih swap-ova knjiže kao vanbilančne stavke.
Kako bi uopće došao do procjene o razmjerima prikrivenog rizika nagomilanog u dolarskim swap-ovima BIS je odradio ogroman posao te su kroz mukotrpno istraživanje došli do procjene kako je od spomenutih 80 tisuća milijardi dolara čak 39 tisuća milijardi nagomilano u bankama izvan Sjedinjenih Država, a 26 tisuća milijardi u institucijama kao što su veliki osiguravatelji ili fondovi. Iz povijesti deviznih tržišta jako je dobro poznato da u slučaju stezanja likvidnosti ili nekih šokova dolazi do krupnih poremećaja jer veliki broj investitora simultano mora voditi brigu o plaćanju obveza po dolarskim swap-ovima, što pak dovodi do dramatičnih oscilacija u cijenama.
Nakon spoznaja eksperta BIS-a objavljenog u zadnjem kvartalnom izvještaju otvara se pitanje kako je moguće nakon iskustva u financijskoj krizi 2008. godine da su regulatori (prvenstveno centralne banke) u velikim državama propustili ako ništa drugo onda barem statistički pratiti izloženost bankovnog i nebankovnog sektora po deviznim swap-ovima.
U situaciji kad je globalna ekonomija suočena s geopolitičkim napetostima koje nisu viđene od Drugog svjetskog rata, koje sa sobom mogu donijeti nove nepredvidljive promjene u kretanjima tečaja, može se postaviti hipoteza kako rizici vezani uz dolarske obveze/dugove jednostavno predstavljaju rizik čiji se razmjeri čak niti ne mogu ispravno kvantificirati, niti u potpunosti razumjeti, baš kao i crne rupe u astronomiji. No, dojam je da je taj rizik trenutačno više u dimenziji nefinancijskog sektora odnosno velikih fondova, a manje u investicijskom bankarstvu.