U našu redakciju pristiglo je pismo ogorčenog poduzetnika Leopolda Botterija, vlasnika suvenirnica i hotelijera, koji je u nekoliko navrata pisao ministru Josipu Aladroviću, ali odgovor nije dobio.
U pismu koje prenosimo u cijelosti navodi kako su prihodi u njegovom sektoru (destination retail) pali za 90 posto, da ga muči neravnopravnost u odlukama o primanju i ne primanju Vladinih mjera, a odgovara i zašto je "alergičan kada čuje sindikalce".
'Poštovani g. Aladrović,
s obzirom na to da se niste očitovali na dopis koji sam Vam poslao u ime nekoliko mojih tvrtki i tvrtki mojih kolega, u međuvremenu sam putem Facebook stranice Udruge glas poduzetnika kontaktirao sa stotinama pogođenih kolega koji posluju u sektoru koji možemo nazvati destination retail.
Namjerno koristim ovaj izraz jer suvenirnica ne odražava u dobroj mjeri vrstu posla kojom se bavimo.
Kako bi moja argumentacija bila jednostavnija i preglednija, podijelio sam je po poglavljima i dopunio brojnim argumentima kojih nema u dopisu koji ste primili.
Nadamo se da ćete ove, zaista neoborive argumente razmotriti i uvrstiti naš sektor među prihvatljive za dobivanje potpora.
O potporama
Prije svega bih želio istaknuti da većina kolega drži kako je neravnopravno da Vlada uz konzultacije s određenim interesnim skupinama i ne uvažavajući cjelokupno gospodarstvo donosi diskrecijske mjere koje zahvaćaju samo pojedine segmente gospodarstva. Iako je kriterij o padu prihoda od 50 posto vrijedio tri mjeseca, Vlada je odlučila smanjiti broj onih kojima će potpore dodijeliti bez obzira što je i brojnim drugim kategorijama poduzetnika prihod i dalje u padu više od pedeset posto.
Vi ćete sada kazati kako naprosto više nema sredstava da bi se svima kojima je prihod i dalje u padu više od 50 posto pomagalo i to nam je potpuno jasno, ali nam nije jasno zašto onda niste zadržali kriterij i snizili intenzitet potpore. Većina mojih kolega slaže se da bi bilo mnogo poštenije da su svi nastavili primati manji iznos potpore nego da su jedni povlašteni pred drugima.
Nama je prihvatljivo i to da se podigne prag za dobivanje potpore na primjer na pad prihoda od 60 posto i uz to smanjenje potpore. I to je smatramo bolje od neravnopravnosti. I dalje držimo da bi promjena kriterija u ovom smjeru bila mnogo bolja od diskrecijskog odlučivanja, ali ako to nije vaša politička odluka, u sljedećim poglavljima iznosim argumentaciju samo za sektor kojim se bavim, a koji ćemo dalje nazivati destination retail.
O destination retailu
U ovaj sektor spadaju svi obrtnici, tvrtke, zadruge i drugi pravni subjekti ili fizičke osobe koji posluju na način da plasiraju proizvode namijenjene prvenstveno turistima. Iako nemamo svoju klasifikaciju već spadamo u Trgovinu na malo ,u većini slučajeva ima nas jako puno. Naša je procjena da u Hrvatskoj specijaliziranih trgovina koje ne bi postojale u tom obliku da nema turizma ima preko deset tisuća i da je u njima zaposleno preko 40 tisuća zaposlenih. Među nama su poduzeća koja imaju više trgovina i mali poduzetnici koji imaju jednu vlastitu suvenirnicu ili su u najam uzeli poslovni prostor i samostalno vode posao te sezonski zapošljavaju djelatnike.
Veće tvrtke imaju i svoju upravu, skladište, odjele razvoja, marketinga, nabave, prodaje i sve ostale sektore koje ima uređena tvrtka, a imaju I zaposlene tijekom čitave godine bez obzira što im najveći dio prihoda dolazi u sezoni.
Neki od nas samostalno razvijaju svoje proizvode i ujedno proizvode ono što plasiraju u vlastitim trgovinama.
Ako je uopće potrebno argumentirati, ova vrsta trgovina značajno doprinosi imageu destinacije i kreira ukupni turistički proizvod. Svi mi razvijamo se posljednjih tridesetak godina i od nekada blijede destinacije kao zemlja smo postali atraktivan turistički proizvod zahvaljujući i razvoju originalnih destination retail koncepata.
Većina ovih trgovina nalazi se u turističkim mjestima na obali, ali kako se turizam širi na unutrašnjost sve ih je više u Zagrebu, na Plitvicama, uz nacionalne parkove, na zračnim lukama i svim drugim destinacijama koje posjećuju turisti.
O padu prihoda
Pad prihoda u destination retailu na današnji je dan u prosjeku među anketiranim kolegama preko 90 posto. Unatoč tome što nam je pad prihoda zaista dramatičan, nismo uvršteni u mjere. Više smo puta istaknuli da nam je za lipanj prihvatljiv kriterij za dobivanje potpora pad prihoda veći od 70 posto. Unatoč tome što nam ni samima nije jasno kako ćemo preživjeti lipanj i pokušati dočekati srpanj s akumuliranim gubitcima, nismo uvršteni u mjere.
O sezonalnosti našeg poslovanja
Da biste bolje razumjeli vrstu našeg posla, pokušat ću vam je što plastičnije ilustrirati.
Osnovno sredstvo za naš rad je poslovni prostor koji plaćamo izuzetno skupo na atraktivnim lokacijama tijekom cijele godina iako zavisno od lokacije do lokacije poslujemo između četiri i sedam mjeseci.
Zadnji dan našeg rada na najatraktivnijim lokacijama poput Dubrovnika je u studenom, a u manje atraktivnim lokacijama zatvaramo već krajem rujna.
Od tog datuma do danas meni i mojim kolegama nije ušla niti jedna kuna prihoda. Tijekom zime plaćamo najam, nabavljamo ili proizvodimo robu za sezonu i čekamo da dođe proljeće kako bismo krenuli s prodajom i akumulacijom za sljedeću zimu. E vidite ova sezona nije stigla jer nam je zabranjen rad i dolazak turista. Ne našom krivnjom, slažete se. I sada ćemo, makar se nadamo, odraditi s padom prihoda od 70-80 posto ovu sezonu. Pojedinci su uspjeli ove se godine izboriti za nešto niži najam i to će nam pomoći u smanjenju troškova. Ali pred nama je još jedna zima. Prvi pravi prihod možemo očekivati tek na proljeće 2021. godine i to samo ako stvari do tada dođu u normalu. Nezgodno, slažete se. Svi ćemo naravno pretrpjeti goleme gubitke, dodatno se zadužiti i sve zaigrati na kartu da će sljedeće sezone biti. Roba koju smo pripremili za ovu sezonu, ako nije kvarljiva, će nam ostati, s najmodavcima ćemo se valjda dogovoriti, ali ljude bez vaše pomoći platiti ne možemo jer je pauza između dvije sezone nama sada produžena sa 6 mjeseci na 18 mjeseci, a to nijedan poduzetnik u ovom sektoru sam ne može u Hrvatskoj isfinancirati. Osobno sam vlasnik dviju, vjerojatno najvećih tvrtki u tom sektoru i nijedna to ne može izdržati sama. Kako će onda izdržati vlasnici malih suvenirnica koji su se trudili imati radnike tijekom cijele godine?
O tome kako nas uvrstiti u mjere
S obzirom da nema novca i da je politička odluka da se mjere ne primjenjuju na sve jednako, mi predlažemo da naš sektor ipak prepoznate kao izuzetno ugrožen, svakako nismo ništa manje ugroženi od ugostiteljstva. Osobno sam ujedno suvlasnik ugostiteljske tvrtke koja ima pad prihoda koji je nešto manji od mojih tvrtki u destination retailu, ali je i dalje u padu preko 70 posto u ovom trenutku. U toj će tvrtki moji zaposlenici dobiti potporu, a u ovoj drugoj koja ima veći pad neće. Svima s kojima sam razgovarao to je nelogično, pa se nadam da je i vama.
Po klasifikaciji mi u većini dakle spadamo u trgovinu na malo i svi smo u kategoriji malog i srednjeg poduzetnika. Svi također poslujemo u destinacijama koje posjećuju turisti.
Ako je potrebno pomoći u definiranju kriterija, predlažemo nekoliko faktora:
- Dokazivanje sezonalnosti na temelju predanih mjesečnih PDV obrazaca u 2019. godini kao kriterij odabira (min 65% prihoda u 2.i 3. kvartalu) (podaci dostupni u PU)
- Poduzetnik je dužan u prijavi navesti sve lokacije maloprodajnih jedinica kojima dokazuje orijentaciju na turistički segment (opisni kriteriji za dokaz - prijava maloprodajnog mjesta za fiskalizaciju preko e-Porezna) (podaci dostupni u PU)
- Prikaz broja radnika kroz mjesece tijekom 2019. i 2020. godine kao dokaz radno intenzivnijeg perioda tijekom turističke sezone npr. min 20 posto dodatnih radnika u sezoni (podaci dostupni u HZZ-u)
- Pad prihoda 1.-5. mjesec mora biti minimalno 70 posto (iako je svima drugima 50)
O tajmingu
Pitali su me neki kolege zašto se nismo ranije organizirali i ukazali da postojimo. Zateklo me da je zaista potrebno da mi Vladi ukazujemo da postoji sektor koji hrani desetke tisuća ljudi, a koji spada u specijaliziranu trgovinu i koji je ovisniji o turizmu od ugostitelja. Kao ugostitelj mogu se adaptirati i našim gostima ponuditi prilagođenu ponudu, ali kada prodajete suvenir na kojem piše Pozdrav iz Hrvatske, tada je kupca među domaćim ljudima malo teže pronaći. Kada smo vidjeli da smo zaboravljeni uz još neke sektore, odlučili smo se organizirati i ukazati na problem.
O mjeri skraćivanja radnog vremena
Ukazali su nam neki i na hvalevrijednu mjeru za skraćivanje radnog tjedna. Ona je više nego dobra za proizvodne sektore gdje će mjera poslodavcu omogućiti da ne smanjuje broj zaposlenih. Osobno sam također vlasnik tvrtke Laboratorij okusa koja proizvodi delikatesne proizvode (gastro suvenire) za Uje lanac trgovina i u kojoj ću koristiti takvu mjeru. Iako nam je i u toj tvrtki koja se bavi preradom i proizvodnjom zbog ogromne povezanosti s destination retailom i ovisnosti o turistima također značajno pao prihod, ova će nam mjera pomoći zadržati sve radnike.
Mjera za skraćenje radnog vremena nam međutim ne pomaže u maloprodaji.
Riječ je mahom o trgovinama u kojima rade jedna ili dvije radnice u svakoj smjeni i ako smanjimo radno vrijeme ionako mali prihod koji ćemo ostvariti ove sezone bit će još manji. Imamo naravno mogućnost varati državu i pisati da je radno vrijeme skraćeno, dobiti potporu za radnika i riskirati da nam taj radnik ipak radi ostatak dana. Pretpostavljam da nam to ne preporučujete i da ta mjera nije tako zamišljena. Da zaključim, ova mjera nije rješenje za destination retail. Mi ćemo je koristiti za radnike u proizvodnji i za radnike u uredu, ali za radnike u trgovinama je ne možemo koristiti.
O izgubljenim sezonskim radnim mjestima
Ni jednom mjerom koja je do sada oglašena ne pokrivaju se radna mjesta djelatnika koji nisu bili zaposleni na datum 19.3., a u našim trgovinama dio je djelatnika tek nakon tog datuma trebao dobiti posao. Brojni su mi kolege ukazali upravo na ovu situaciju. U njihovim tvrtkama preko zime radi tek jedna ili dvije osobe i za njih su dobili potporu ova tri mjeseca, ali za “stalne sezonce” koji su trebali početi raditi oko Uskrsa, a još uvijek nisu zaposleni jer turista još nema, nema ni potpore. Ti su ljudi ovim poslodavcima potrebni kako bi ipak uprihodili makar kakav prihod u trgovinama koje će otvoriti ako se s vlasnikom dogovore oko najma. S prihodom koji će ostvariti neće uspjeti pokriti tu plaću i mnogi zbog toga što nema mjere za plaćanje takvih radnika nemaju mogućnost otvoriti trgovinu, što će dodatno oslabiti ovogodišnju turističku ponudu i ostaviti na burzi desetke tisuća onih koji su trebali dobiti posao preko sezone kao i svake godine.
O plaćama u javnom sektoru
Možda će vam nakon svega gore pročitanog biti jasno zašto smo mi u ovom sektoru alergični kada sindikalci u javnom sektoru ne dopuštaju smanjenje plaća u javnim tvrtkama i u javnom sektoru. Mi nismo za to da se njima smanjuje plaća, ali smo za ravnopravnost. Ako se sada moramo zadužiti da bismo njima isplatili place, onda se trebamo zadužiti da bismo mojim radnicima isplatili plaće. Jer moji će radnici dogodine morati zaraditi i za svoju plaću i za kredit koji ćemo morati vratiti da bismo sada javnom sektoru isplatili plaću.
Budimo ravnopravni.
Leopold Botteri'