Marlen di Nocco živi sama u stilski namještenom stanu u rimskoj četvrti Testaccio – i već je time postigla više od mnogih drugih u svojoj generaciji. Mladi u Italiji su među onima u Europi koji najduže žive kod roditelja. Njezini su je roditelji doslovno izbacili kad je imala 19 godina, kaže Di Nocco, i tjerali je da studira u inozemstvu: inženjerske studije u Karlsruheu. To bi joj trebalo pružiti bolje mogućnosti na tržištu rada, piše Deutsche Welle. Završila je studij u Njemačkoj i lako je mogla raditi za Bosch ili Daimler, prevladala je čežnja za domom i Marlen se poželjela vratiti prijateljima i obitelji. Iako je znala da ju kod kuće ne čekaju tako povoljni uvjeti na tržištu rada.
„Varanje" kako bi se preživjelo
Sada ova 34-godišnjakinja sjedi za stolom u dnevnoj sobi u malom stanu za svojim laptopom. Radi za nevladinu organizaciju sa sjedištem u Rimu. Tako jedanaest mjeseci godišnje. A onda mora prestati raditi kako ne bi imala zakonsko pravo na radni odnos na neodređeno vrijeme.
A to se događa mnogim dobro obučenim stručnjacima njezine dobi. 40 posto zaposlenih do 34 godine ima ugovore na određeno vrijeme ili sezonski. Kod ostalog radno sposobnog dijela stanovništva je taj postotak s 13 posto osjetno niži. "Mnogi moji prijatelji rade pod nesigurnim uvjetima. I puno je rada na crno", kaže ona. "Porezi i opterećenja su toliko veliki da na kraju mjeseca samo od jednog redovnog zaposlenja kući ne doneseš dovoljno novca. I onda odjednom počneš malo varati - samo da preživiš."
Plaće za četvrtinu niže nego u Njemačkoj, posljedica je „brain drain“
U Italiji je prosječna bruto godišnja plaća oko 27.000 eura, što je dvanaest posto manje od prosjeka EU i 23 posto manje od njemačkog prosjeka. Zaposlenici mlađi od 34 godine zarađuju u prosjeku oko 16.000 eura. Stalni, dobro plaćeni ugovor, rijetkost je za mlade u Italiji. "Da biste dobili višu poziciju, ono što se najviše računa su godine radnog staža. Možda je u Njemačkojuobičajenije imati šefa od 30 godina, ali nikada to nisam doživjela u Italiji. Mladi zaposleni moraju uvijek početi od nule", kaže Marlen. Stručnjaci primjećuju opasan razvoj događaja za talijansko gospodarstvo: sve više dobro obrazovanih studenata emigrira u inozemstvo. Do 20.000 godišnje - brojke su se utrostručile u zadnjih deset godina.
Ogromna razlika između sjevera i juga
Christina Freguja vodi odjel za tržište rada pri Agenciji za statistiku Ista. Ona bilježi sve veće poteškoće kad je u pitanju pronalaženje i zadržavanje kvalificiranih radnika, posebno na jugu zemlje koji su hitno potrebni za modernizaciju gospodarstva i gospodarski uzlet. Dok sjever Italije još ima koristi od emigranata s juga, ovi, tradicionalno slabije razvijeni dijelovi zemlje, svake godine gubi desetke tisuća vrijednih radnika. „Ako upravo oni koji donose inovativnost odlaze, to nas dodatno oslabljuje unutar Europe", strahuje Freguja.
Jaz je dodatno pogoršan tradicionalnim gospodarskim strukturama u mnogim dijelovima Italije i velikim brojem malih obiteljskih poduzeća. „Te tvrtke često zapošljavaju članove obitelji i malo ulažu u inovacije i digitalizaciju“, kaže Freguja, što im, kako nastavlja, otežava međunarodnu konkurentnost. S obzirom na to da su ta poduzeća mala, fokusiraju se uglavnom na domaće tržište i ne vide potrebe za zapošljavanjem novih radnika izvan obitelji. Posljedica: mladi ne mogu pronaći posao, a poduzeća zastarijevaju.
Situacija na talijanskom tržištu rada je još teža za mlade žene. Njima se mnogo češće od muških kolega nude ugovori na određeno vrijeme. Djelomično je to zbog odabira studija, ali i zbog kulturnog nasljeđa na jugu Europe koje do danas većinu odgovornosti za obitelj i djecu stavlja na žene. Slaba ponuda jaslica i vrtića, posebno na jugu, dodatno tjera mlade žene da se moraju odlučiti između obitelji i karijere.
Socijalni život bolji
Deutsche Welle piše kako je jedan od razloga zbog kojih se mnogi, usprkos otežanim uvjetima, odluče ostati u Italiji je i socijalni život.
Marlen di Nocco zatvara laptop za taj dan u svom rimskom stanu i izlazi na piazzu ispred stana. Još jedan od razloga zašto se vratila iz Njemačke "U Njemačkoj se za dogovor s nekim morate najaviti dva ili tri tjedna unaprijed. Ovdje samo izađem i uvijek nađem nekoga s kim mogu popričati ili popiti pivo." Nedostajalo joj je druženje. I malo topline. Ali u Njemačkoj bi imala veću sigurnost.